Tijekom Drugog svjetskog rata u Njemačkoj su postojali logori u kojima su držani zarobljeni saveznički vojnici. Bili su gladni, neki su od gladi i umrli, mršavi, bolesni i obeshrabreni — pitajući se hoće li se ikada vratiti kući i doživjeti još jedan Božić. Stražari su ih promatrali iza ograde: smrknutih lica, pognutih ramena, jedva razgovarajući jedni s drugima.

Ali jednog se jutra sve činilo drugačije. Još su bili iza ograde. Još uvijek su bili gladni. Još su bili jako bolesni. No, stražari su primijetili da su sretni. Smiješili su se, razgovarali, okupljali se u grupice. S vremena na vrijeme odnekud se moglo čuti zviždukanje. Stražari nisu razumjeli što se događa.

Ovo je po prvi put u povijesti da se Kristova crkva neće sastati na dan Gospodnji. Stara uzrečica “tempora mutatur“- „vremena se mijenjaju“ izriče duboku stvarnost.

Povijest pamti izričaj: Bauk kruži Europom. Nekima je to bio bauk i prijetnja, nekima klica slobode i napretka. Danas neki drugi bauci kruže ne samo Europom nego svijetom, doslovno ljudskom oku nevidljivi ali mnogo stvarniji, prisutniji opasniji. Bauk korona virusa trenutno oblikuje i utječe na svijet mnogo snažnije, i njegove posljedice su vrlo opipljive i ujedinjuju nas u valu posljedica koje zajednički dijelimo.

Uz uskršnja promišljanja, svake se godine prisjećamo i 'nevjernoga Tome', koji, prema evanđelju, nije vjerovao svojim prijateljima da je Isus uskrsnuo, niti da im se ukazao živ. Prilično frustrirano i u svom stilu odrješito im je odbrusio: 'Dok JA ne vidim na rukama njegovim ranu od čavala i JA ne stavim prst svoj u mjesto od čavala i ne stavim ruke svoje u njegov bok, neću vjerovati' (Iv 20,23). To mu je donjelo specifični nadimak: Nevjerni Toma, što nije skroz pošteno!

Kevin Bales u svojoj knjizi iz 1999 „Disposable People“ (Ljudi za jednokratnu uporabu) navodi da u suvremenom svijetu ima 27 milijuna robova. On te ljude definira kao one „koji pod prijevarom ili prijetnjom nasiljem obavljaju poslove za koje nisu plaćeni.“

Teške društveno političke prilike uvijek na površinu izbacuju apokaliptike: Posljednja su vremena!! Čipiraju bebe! Zaprašuju nas s neba! To je antikrist na djelu! Treba li se baviti tim teorijama zavjere i tako čitati „znake vremena“'? Zapravo, ne! Zlo u svijetu, budimo sigurni, nije neko prikriveno čudo koje sasvim slučajno razotkrivaju mali ljudi i u koje bi kršćani mogli „slučajno“ upasti. Zanimljivo je da se borci protiv čipiranja rijetko boje svojih bankovnih kartica, s kojima je usko povezan svaki njihov osobni podatak. Svaki izum za dobro moguće je koristiti i za zlo. Ne bi se nad time trebalo snebivati, jer zlo nije u stvarima, nego u ljudima!