Ima moj punac uzrečicu svog negdašnjeg šefa u Njemačkoj, a ona glasi: 'Wenn kaum vorne noch hinten einer ist! Slobodno prevedeno to bi značilo: 'Ja sam sve sam stvorio i sam za sve brinem, a ne mogu se osloniti niti na sina koji ide za mnom.' Vjerojatno je to jedna od ljudskih pretpostavki koja se ne dovodi u pitanje. Uspješni i bogati ljudi su sposobni i vrijedni divljenja i hvale, pa i samohvale, ako tako hoćete.
No, koliko god Biblija govorila o lijenosti kao poroku pa čak do te mjere da kaže kako onaj tko ne radi ne treba ni jesti, Isusov nauk se žestoko suprostavlja ideji self-made man-a, tj. čovjeka koji je sposoban vlastitim snagama uređivati svoj život.
Zanimljivo je pogledati dva evanđeoska događaja u kojima Isus zbunjuje svoje slušatelje. U prvom, Isusu dolazi uspješni mladi čovjek, moguće čak i političar neke vrste. Uz to što je bogat, on je čini se i vrlo moralan, jer kad mu Isus nabraja zapovijedi kojih se treba držati, on kaže da ih je SVE držao od svoje mladosti. No, Isus vidi dublje i postavlja mu jedan težak uvjet: onda još samo jedno trebaš učiniti da imaš život vječni – idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima! Mladić se na to okrene i ode žalostan, jer je bio vrlo bogat. Isus je ukazao na temeljni problem tog navodno pobožnog čovjeka – Zakon se, kazat će Isus, može sažeti u samo jednoj zapovijedi: Ljubi Gospodina Boga svojega svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameću svojom, i bližnjega svojega kao samoga sebe. A bogati se mladić pouzdavao u svoje bogatstvo više nego u Boga i sebe volio daleko više nego ljude oko sebe.
S druge strane, Isus kao primjer stavlja udovicu koja je nakon što su bogataši napunili hramsku blagajnu dobrovoljnim prilozima, onamo spustila svoja dva novčića. Opet su učenici zbunjeni – pa ona je dala zanemarivo malo! Tko si može pomoći s tim novcem za koji se moglo kupiti hrane tek za jedan dan? I opet Isus spušta naš pogled ispod površine. Ova je udovica dala sve što je imala i od čega joj je ovisilo preživljavanje sljedeći dan. Ona je time pokazala vjeru u Boga i ljubav za ljude. Vjerovala je da njen život ne ovisi o ta dva novčića, nego o milosti Božjoj.
Nasuprot onome što često čujemo, ova dva događaja nisu tu da se bogatstvo ocrni kao porok i da se, romantično kao u narodnim pjesmama, uzdigne siromaštvo! Ovdje se radi o vjerovanjima i motivima koji pokazuju, i kod bogatih i siromašnih, pokreće li ih vjera u Boga, pa stoga i ljubav prema bližnjemu, ili su unatoč svojoj pobožnoj vanjštini vođeni sebeljubljem.
I siromaštvo i bogatstvo izazov su kojim se mjeri naša vjera u Boga. Jesmo li svjesni da ništa što imamo nismo stvorili sa SVOJIH deset prstiju jer i oni su nam dani od Boga? Ako je tako, sve što imamo dano nam je kao zadaća za korist Božjega svijeta, imali malo ili mnogo. Život se zadobiva već sad povjerenjem u Božju milost. Koliko je ljepši i korisniji život i bogatih i siromašnih, ako se mogu prepustiti Božjoj milosti do te mjere da mogu dati sve.
Dragi čitatelji, želim Vam da s tim pouzdanjem možete danas raditi svoj posao – svjesni da je dobar Bog koji nam želi dati život u izobilju.
p. Toma Magda