Teške društveno političke prilike uvijek na površinu izbacuju apokaliptike: Posljednja su vremena!! Čipiraju bebe! Zaprašuju nas s neba! To je antikrist na djelu! Treba li se baviti tim teorijama zavjere i tako čitati „znake vremena“'? Zapravo, ne! Zlo u svijetu, budimo sigurni, nije neko prikriveno čudo koje sasvim slučajno razotkrivaju mali ljudi i u koje bi kršćani mogli „slučajno“ upasti. Zanimljivo je da se borci protiv čipiranja rijetko boje svojih bankovnih kartica, s kojima je usko povezan svaki njihov osobni podatak. Svaki izum za dobro moguće je koristiti i za zlo. Ne bi se nad time trebalo snebivati, jer zlo nije u stvarima, nego u ljudima!
Kad apostol Pavao piše da valja razotkrivati djela tame (Ef 5,11) ili apostol Ivan u Otkrivenju poziva da treba čvrsto držati Isusovo svjedočanstvo, oni ne misle na bavljenje teorijama zavjere, nego na konkretan život dostojan Krista u svakodnevnim čovjekovim okolnostima.
Život dostojan Krista je najprije život pun povjerenja u Boga. Biblija govori: „Moćniji je onaj koji je u nama, nego onaj koji je u svijetu!“ (1 Iv 4,4). Kad se bojimo „svijeta“ i dajemo se zaplašiti zavjerama, širimo nevjeru! Svjedočimo svojim strahom da Bog nije pobijedio i da nas ne može i neće sačuvati od zla koje ljudi snivaju protiv nas. Je li čovjek jači od Boga? S druge strane, život dostojan Krista je život u sadašnjosti u koju nas je Bog stavio. Ljudi zadojeni teorijama zavjere bježe u globalne brige jer se uglavnom ne mogu i ne znaju kako se suočiti sa zlom u vlastitom životu. Bavljenjem zavjerama na koje ionako ne mogu utjecati, otkriva osjećaj nemoći u vlastitom životu! To je nedostojno vjernika koji prepoznaju i suočavaju se sa zlom na koje imaju utjecaja.
Globalno se zlo pobjeđuje lokalno. Sve što je veliko u svijetu, postoji u zajednici u koju smo postavljeni i svakodnevno donosimo odluke: hoćemo li se prikloniti strančarenju da nekom nanesemo štetu i dokažemo se i domognemo položaja? Ili na drugu stranu: činimo li sve što možemo da drugima pribavimo pravdu, kad to ovisi o nama? Borimo li se za svoju istinu nasiljem, istim koje spočitavmo drugima? I koliko je nasilja – verbalnog i fizičkog – u takozvanim „vjerničkim“ obiteljima, koje se mete pod tepih? Idemo li za tjelesnim užicima koji drugima nanose štetu i bol i koji ih omalovažava? Popis zala je dug i vrlo konkretan. O tome treba razmišljati i to iskorjenjivati, kako nas uči Krist! Tako mijenjamo svoju okolinu i širimo Božje kraljevstvo.
Nikakve koristi nema od apokaliptičkih naglabanja i širenja straha. Biblija govori: nema straha u životu koji je s Kristom skriven u Bogu. U takvom životu postoji sila Duha Božjega koji mijenja svijet kroz svakodnevni život takozvanog „maloga“ čovjeka. Nemojmo se dati zavarati. Svijet ne mijenjaju predsjednici ili političari svojim proglasima i zakonima, nego mali ljudi koji žive dosljedno svoju vjeru.
p. Toma Magda