U Bibliji nalazimo poučnu životnu priču o proroku Joni, jednom od takozvanih, malih proroka.
Jona je od Boga dobio nesvakidašnju zadaću: trebao je otići u Ninivu, prijestolnicu tada najmoćnijeg Asirskog carstva i najveći grad tadašnjeg svijeta, i najaviti propast grada. Jona se najprije probao izvući od zadaće. Pobjegao je u suprotnom smjeru, ali je na koncu, nakon različitih peripetija ipak završio na ulicama Ninive, među ljudima koje nije volio i prema kojima je gajio snažne predrasude i netrpeljivost. Nevoljko je prenosio poruku koju je dobio od Boga: Još četrdeset dana i Niniva će biti razorena! To je sve što je imao reći. Nakon toga je otišao iz grada, sjeo na proplanak i očekivao rasplet. Dok je čekao, dogodile su se dvije stvari: Neočekivano, i na tako šturu propovijed Ninivljani su se pokajali zbog svojih grijeha. Povjerovali su Bogu, i proglasili post kao izraz svog pokajanja. Bog im se smilovao i poštedio grad. Spašeno je oko 120 000 života.
Druga stvar koja se dogodila: Jona se naljutio jer se nije dogodila predstava kojoj se tako veselio – nije vidio uništenje svojih neprijatelja. Kako sam veli: slutio je još na početku da bi se Bog mogao smilovati narodu kojeg je on prezirao. Kako bi ga izliječio od zlovolje, Bog je dao da mu iznikne bršljan. Tako je Jona mogao čekati eventualnu propast Ninive u ugodnoj sjeni. No slijedeći je dan Bog dopustio da bršljan usahne, sunce uprži i zapuše vruć vjetar koji je Joni palio glavu. Jona je poželio umrijeti: niti je Niniva uništena, a novi mu je kućni ljubimac usahnuo na rukama.
Upravo tada ga Bog pita: srdiš li se s pravom zbog bršljana? Jona poput razmaženog teenagera odgovra 's pravom sam ljut nasmrt!' Konačno ga Bog suočava s istinom: "Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noć nikao i u jednu noć usahnuo. A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuća ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo. Jona je imao ozbiljan defekt na svojoj tablici vrijednosti! Na njoj je bršljan bio značajno važniji od ljudi, a njegov nacionalizam važniji od Božje milosti prema svim ljudima.
Božja milost nalikuje Joninom bršljanu. Ona je nezasluženi dar, nešto oko čega se nismo trudili. Bogu pak je stalo da svi narodi vide njegov blagoslov. Jona Ninivljane nije gledao Božjim očima i trebao je značajnu korekciju duhovnog vida i percepcije. Mi trebamo učiti na tom primjeru i razmisliti kad želimo prizivati Boga samo za sebe i svoje.
Napisao: p. Toma Magda