Uvodni komentar Glasa Crkve (br. 56-57)

Reformacija, shvaćena u smislu temeljite i postepene unutarnje obnove nekog društvenog entiteta ili Crkve, često se postavlja suprot revoluciji, koja se najčešće razumijeva kao nagla i nasilna promjena, a posljedično i rušenje samih osnova postojećega društvenog poretka. Zagovaratelji reformi obično će se, ili bar polazno, distancirati od svake pomisli na nasilne revolucionarne prevrate, dok će revolucionari pomalo i prezrivo percipirati reformatore kao puke uzaludne popravljače onoga što se više popraviti ne da.

Nedugo nakon što je izmučeno tijelo Pravednika klonulo na križu, probudila se Riječ, pronio se navještaj o Živome, o Onome koji opet živi i živom Riječju dohvaća sve brojnije i odlučnije sljedbenike. Kao da se ivanovsko I Riječ tijelom postade iz temelja prometnulo u svoju suprotnost, postavši  I tijelo Riječju postade. Naoko u suprotnost, a bitno u onu trajno prodornu jednoznačnost, u svijest o Riječi 
koja nikako nije križem dokinuta, nego je i poslije smrti tijela ostala životno neprekinuta: u navještaju, propovijedi, kerigmi.

Ako je suditi po prvim javnim istupima i izjavama stranačkih čelnika nakon netom održanih izbora, vrlo će se teško probiti svijest o razlozima postojanja političkih stranaka. Stječe se dojam da stranački dužnosnici misle da stranke postoje zbog sebe, a da je vlast sama sebi cilj. Tako se u izvješću jednih dnevnih novina o sjednici Predsjedništva HDZ-a nakon gubitka izbora moglo pročitati i ovo: ' Idući predsjednik stranke mora biti čist da bi se mogao konfrontirati s Kukuriku vladom. Novo vodstvo stranke ne smije biti ucijenjeno i mora se jasno distancirati od  Ive Sanadera. Tek onda će dobiti potporu članstva za otvorenu političku borbu sa SDP-om, kaže neimenovani izvor u HDZ-u.' U HTV-ovoj emisiji u kojoj su se komentirali rezultati izbora na kraju bipolarne rasprave don Ivan Grubišić upozorio je da je iz rečenoga vidljivo da se nastavlja sa starom praksom konfrontiranja.

Netom završeni kamp za pastore i njihove obitelji na Činti, snažno je ohrabrenje vjerovanju u istinitost Apostolovih riječi u Kološanima 2.2,3: '...kako bi se njihova srca ohrabrila, povezana u ljubavi, te dosegnula do sveg bogatstva potpunosti razumijevanja, do spoznanja Božje Tajne - Krista, u kojemu su skrivena sva blaga mudrosti i spoznaje.' Ljubav, tj. poštivanje, prihvaćanje i praštanje braći i sestrama prethodi svakoj spoznaji istine. Možemo to i ovako reći: ljubav prethodi teologiji i nauku.