Razmišljam o hrvatskim tradicijama koje moguće koče naš napredak, pa mi se učinilo da imamo vrlo malen broj odraslih ljudi. Mnogo je onih koji se daju lako povesti za svakim vjetrom emocija, mode pa i za raznim manipulatorima. Odrastanje nam je, čini se, veliki problem. Fizički, 'djeca' sa 25, 35 i 50 godina nesposobna su za odluku na brak i žive u roditeljskoj kući, odnosno roditelji za njih privređuju. Pa čak i ako se ožene, još uvijek odlaze k mami na ručak, podrazumijevaju baka servis i ne smatraju da bi bilo što trebali doprinjeti u kuću. Problem nije samo djece – zapravo, i roditelji potiču takvo ponašanje u kome se ništa ne mijenja, ne postavljaju se pitanja i ne mijenjaju se stvari. U usporedbi s nekim drugim nacijama, mi smo u načelu neodrasla nacija, pa se ne trebamo čuditi da nam ide, kako nam ide. Malodobni, neodrasli su ljudi kojima se lako manipulira, pa su cijelog života podložni ljudskim igrama, nikad se nikamo ne kreću, i ništa ne postižu. Kad imamo takvu naciju – nije čudo da nam se čini da smo na vrtuljku!
Biblija ima mnogo za reći o nužnosti odrastanja i preuzimanja odgovornosti za svoj život i postupke. Na početku svog evanđelja evanđelist Marko opisuje kako je Isus pozivao svoje učenike: Kad pođe malo dalje, opazi Jakova, Zebedejeva sina, i brata mu Ivana gdje u lađici krpe mreže. Odmah ih pozva. Oni ostaviše svog oca Zebedeja s najamnicima u lađici i pođoše za Isusom.' A malo dalje, u sažetku, Marko dodaje: Postavi Isus ovu Dvanaestoricu: Šimuna, što mu nadjenu ime Petar, Jakova Zebedejeva i Ivana brata Jakovljeva, koje nazva Boanerges – što znači sinovi groma...
Dvije su zanimljive male stvari koje valja zapaziti u ovom tekstu relevantne za našu današnju misao: Na Isusov poziv Zebedejevi sinovi ostavljaju svoga oca; I Isus ih naziva Sinovima groma.
Poštivanje roditelja važna je Božja zapovijed, ali moramo definirati poštivanje. Poštivanje ne znači: dopusti roditeljima da te vječno tretiraju kao dijete i za tebe privređuju, hrane te i oblače, ali i da za tebe donose odluke. Ako treba odrasti, dijete mora početi djelovati prema svojim darovima i nahođenju te biti odgovorno za svoje postupke.
Odrastanje je emocionalno važno. Neodrasli ljudi puni su frustracija i negativnih osjećaja koje iskaljuju oko sebe i tako čine štetu. Iako je vjerojatno 'lakše' ne odrastiti i pustiti da te mama hrani, a tata ti kupi BMW-a i otvori firmu u kojoj on radi, takav život je na duge staze strašno kontraproduktivan, jer nikamo ne vodi. Bog nema unuke, netko je dobro primijetio. Važno je za svako dijete da odraste i postane samostalno i odgovorno za svoj život.
Zato je važno da su Zebedejevi sinovi postali Sinovi groma. Ne možeš biti Sin groma dok se držiš za maminu suknju. I bez obzira što svijet rekao, Sinovi groma se ne pozanju po skupim igračkama i nasilju, nego po onome što iza njih ostaje za napredak svijeta.