Jedna od najdivnijih stvari koje mi kao kršćani možemo doživjeti u životu su situacije u kojima vidimo kako Bog djeluje! Kamp mladih na Činti 2015. bio je jedna takva situacija. Iako je organizacija samog kampa ove godine bila iznimno teška (problemi sa biološkim roditeljima tinejdžera koji nisu htjeli pustiti djecu na kamp u organizaciji evanđeoskih kršćana pa sve do financijskih problema), Bog je opet pokazao da Njegove riječi iz Jeremije 33:3 nisu uzaludno napisane: „Zazovi me i odazvat ću ti se“.

Da, molitve našeg organizacijskog tima našem nebeskom Ocu nekoliko mjeseci uoči kampa urodile su plodom! Bog se odazvao i odgovorio je moćno na molitve! 57 osoba bilo je na kampu, financijski problemi bili su riješeni, (požrtvovnošću brata Maria Š. koji je otišao na mjesec dana raditi u Austriju 12 sati dnevno da bi pomogao kamp i pojedinih kršćana iz Brazila) i tim za organizaciju kampa bio je nevjerojatno ohrabren vidjevši da samo Bog može riješiti problem na ovakav način… I na kraju obraćenja mladih ponovo su se dogodila na kampu! Kako je to bilo moćno iskustvo sa Svemogućim Bogom! Bog je stvarno velik!

Udomljena djeca s kojima radimo u proteklih nekoliko godina jedna su od najranjivijih skupina u društvu te vjerujemo da je svaki program u kojem oni mogu uživati, učiti i razvijati se dragocjena podrška udomiteljskim obiteljima u njihovoj želji da im pruže kvalitetno djetinjstvo i odrastanje. Uvjerili smo se da je najviše što se može učiniti za tu djecu zajedništvo kroz koje oni mogu upoznavati jedni druge, stjecati prijateljstva, a najviše osjetiti da nisu osamljeni u svojim životnim situacijama koje se često vrlo traumatična. Kroz programe koje smo imali na kampu djeca su doživjela Božju prisutnost, doživjeli su Boga u svakoj osobi koja im je pokazala ljubav i brigu te su na kraju dobili i novu braću i sestre u Kristu s kojima sada mogu nastaviti duhovno rasti i upoznavati Boga. To je ono što nas ohrabruje i motivira kada vidimo da Bog radi u srcima mladih ljudi! Već sada se radujemo idućoj godini u vjeri da će Bog učiniti još i više!

 Mladi iz BC Emanuel Varaždin

Sirač, kolovoz 2015. (IBA) - Već više od 15 godina krajem kolovoza u Siraču održava se petodnevni kamp za djecu od 5 do 14 godina. Prethodnih nekoliko godina na kamp s Englezima došlo bi maksimalno dvadesetero djece, ali ove godine bili smo blagoslovljeni s čak pedesetero djece koja su imala priliku slušati o Božjoj silnoj moći i uživati u društvu naših dragih gostiju Engleza (ili kako su oni sebe zvali, „onglezi“). 

Tema ovogodišnjeg kampa bila je „Svladavanje izazova pomoću Božje silne moći“. Kroz razne engleske i hrvatske pjesme, biblijske priče i kreativne radionice, djeca su naučila da Bog ima moć providjeti, izliječiti, utješiti, oprostiti i zauvijek voljeti. Čuli smo biblijske priče o tome kako je Bog utješio Iliju i providio mu hranu i vodu, izliječio Naamana, oprostio Petru izdaju i obećao da će nas voljeti zauvijek. Pjevali smo pjesme o tome kako je Isus bolji od najboljih stvari koje imamo, te kako skačemo gore-dolje kada ga slavimo. Svaki dan izrađivali smo nešto kreativno što bi djeca onda ponijela kući i kasnije se sjetila svega što smo učili. Vrijeme je bilo ispunjeno i mnogobrojnim zabavnim igrama koje su pripremili i vodili Englezi. 

Osim rada s djecom, Englezi su nam pomogli i u radnim akcijama koje smo imali svaki drugi dan. Čistili smo crkvu, crtali linije na školskom igralištu i nosili crijep na krov crkve. Iako je ponekad bilo naporno, bili smo sretni što smo i na ovaj način mogli služiti Bogu, Crkvi i ljudima u Siraču. U subotu navečer imali smo naš uobičajeni omladinski sastanak na kojemu je poruku za mlade imao brat iz Engleske, Matt. Podsjetio nas je da naša vrijednost nije u ovozemaljskim uspjesima, poput najboljeg rezultat na ispitu, visoke mjesečne plaće ili zgodnog dečka/cure. Naša prava vrijednost leži u onome tko smo mi u Gospodnjim očima, a u njima smo vrijedni i ljubljeni bez obzira na sve neuspjehe koje doživimo na ovoj zemlji. Nakon zasluženog nedjeljnog odmora i dvaju službi, u ponedjeljak smo išli na Omanovac i proveli predivan sunčani dan družeći se jedan s drugim i igrajući razne sportove. U utorak u ranim jutarnjim satima ispratili smo naših sedmero Engleza i zahvalili im se za sve što su učinili ovaj tjedan, a to je mnogo!

Sve u svemu, bio je ovo tjedan u kojemu smo, preplavljeni Božjim blagoslovima, naučili da nam Gospodin daje i više nego što možemo misliti i očekivati, te da štogod radili treba biti nesebično i Bogu na slavu. Nastavimo moliti za djecu koja su bila na kampu, da sjeme koje smo posadili u njihova srca uzraste i urodi plodom. Već sad se veselimo sljedećem dječjem kampu koji će biti za Uskrs, te novim izazovima i blagoslovima koje će on donijeti. Vidimo se! 

„Stvarno smo uživale pomažući na kampu. Bilo je predivno vidjeti kako su djeca bila puna entuzijazma i radosti. Svi su uživali i uključili su se u sve aktivnosti. Posebno im se svidjela kreativna radionica koju smo, nakon dužeg vremena, ponovno imali ove godine. Na taj način mogli su kući ponijeti više od samo lijepih uspomena. Bilo je predivno vidjeti toliki broj djece ove godine!“ – Emily & Laura Pringle

„Najdraži dio kampa bio mi je gledati djecu toliko punu energije dok su slavili Boga. Ništa mi ovaj tjedan nije donijelo toliko radosti!“ – Daniel Brooks

„Uz kreativnu radionicu, jako sam uživala u slavljenju i gledanju djece kako su bili sve više uzbuđeni slaveći Isusa. Bog je divan svo vrijeme!“ – Annie Barrell

„U svemu sam uživala! Ali igre su mi bile najdraži dio jer su svi natjecateljskog duha i bili su puni potpore i ohrabrenja za svoje timove. To je ujedno i značilo da su izgrađivali svoje vještine djelovanja u timu. Bez Boga ovaj tjedan ne bi uspio! Haleluja!“ – Sarah James

„Bilo je odlično vidjeti kako se svako dijete uključuje u svaku aktivnost i čini to s osmijehom na licu. Svaki dan odlazili su kući sa sve više znanja o Bogu i što to znači biti pravi kršćanin.“ – Joe Eddy

Tamara Prohaska (SIBA)

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

Zagreb, 1. rujna 2015. - U sjedištu Zagrebačke nadbiskupije danas je potpisan i javnosti predstavljen Apel kojim se vjernička i svekolika javnost poziva da pomognu izbjeglicama ukoliko se i u Hrvatskoj ponovi scenarij iz okolnih zemalja. U apelu se kaže:

Poštovani sugrađani,
Dragi vjernici!

Svjedoci smo velike neopisivo bolne humanitarne krize. Milijuni su prognani iz svojih domova u Siriji i u Iraku. Spas u Europi traže i mnogi koji dolaze iz Afrike. Potresne slike izbjeglica koje ulaze u Makedoniju i Srbiju, te pokušavaju ući u Europsku Uniju preko mađarske granice, izazivaju bojazan i nemir.

Republika Hrvatska bi mogla uskoro biti na velikom iskušenju i zato vas želimo potaknuti kako bismo svi skupa bili sposobni činiti dobro. Prihvatiti izbjeglice dužnost je svake osobe. Papa Franjo je nedavno kazao kako je odbijanje izbjeglica ravno ratnom zločinu. Izbjeglice su, naime, naša braća i sestre koji traže dom daleko od svoje zemlje u kojem mogu živjeti bez straha. Ne zaboravimo, poštovani sugrađani, da se ljudsko dostojanstvo uvijek mora poštivati.

Prisjetimo se uz to onih tužnih godina rata kada su brojni naši ljudi bili u sličnim neprilikama. Tada su nam mnoge zemlje i mnogi dobri ljudi pomagali. Pozivamo stoga sve, a u prvome redu naše vjernike neka budu humani i neka njeguju kulturu srdačnosti i sućuti, bratstva i solidarnosti.

Mi ćemo, zajedno sa hrvatskim vlastima, civilnim udrugama i međunarodnim organizacijama, učiniti maksimalan napor da se izađe u susret izbjeglicama. Stavit ćemo na raspolaganje vlastite raspoložive kapacitete kako bismo se pokazali kao ljudi koji znaju prepoznati brata i sestru u nevolji velikoj.

Budimo složni i otvoreni za njihove potrebe i teškoće koje nas podsjećaju na patnje i dramu čovječanstva. Jer, ti su ljudi prisiljeni živjeti u teškim i ponižavajućim uvjetima, bez mogućnosti početka dostojanstvenog života. Stoga je služiti, pratiti i štititi imperativ sadašnjeg trenutka.

Služiti zapravo najprije znači uživjeti se u njihove probleme. Najprije je nužno uspostaviti s njima ljudske odnose, te pokazati blizinu i solidarnost. Služiti izbjeglicama i prognanima znači također prihvatiti zahtjeve za pravednošću i nadom, te zajednički tražiti putove i konkretne staze oslobođenja.

No, samo prihvaćanje izbjeglica nije dovoljno. Istinsko milosrđe koje nam Bog dariva i kojemu nas uči zahtijeva pravednost, kao i način kako pomoći siromahu da nađe put kako više ne bi bio siromah komu je potrebna menza i smještaj u prihvatilištu. A to znači pratiti izbjeglice i prognanike dok ne osjete i dožive da im je priznato pravo na rad i život dostojan čovjeka.

Bog nas poziva na velikodušno i hrabro prihvaćanje u ovim izazovnim okolnostima. Svjesni smo kako to nije ni lako ni jednostavno. Ali, potrebno je imati hrabrosti. Istina, već činimo puno, ali smo možda pozvani učiniti i više. Prihvatimo i dijelimo ono što nam je Božja ljubav darovala. Budimo blizu skromnim ljudima, a posebice onim posljednjima i ugroženima. Potrebni su ljudi velikog srca i solidarne zajednice koje će konkretno ostvarivati ljubav!

Uvjereni smo da će nas ova kušnja i djelotvorna ljubav, koja se sada od nas traži, učiniti boljim ljudima i boljim društvom. Svima hvala na dobroti darežljivog srca i neka sve prati Božji blagoslov!

U Zagrebu, 31. 08. 2015.

Mons. Želimir Puljić, Zadarski nadbiskup i predsjednik HBK
dr. Porfirije Perić, Mitropolit zagrebačko-ljubljanski
Giorgio Grlj, Predsjednik Protestantskog evanđeoskog vijeća
Luciano Moše Prelević, Glavni rabin u RH
dr.sc. Kotel Da Don, Glavni rabin Židovske vjerske zajednice Bet Israel u RH
Muftija dr. Aziz ef. Hasanović, Predsjednik Mešihata Islamske zajednice u RH

Foto: Patrik Macek/PIXSELL

U srijedu, 19. kolovoza 2015., preminuo je Vasilj Cvikić, đakon Baptističke crkve Petrinja. 

Nakon duge i teške bolesti u 63. godini života, brata Vasilja je k sebi pozvao Gospodin kojega je ljubio i kojemu je služio. Njegov je odlazak rastužio suprugu, sina, kćer i ostalu rodbinu, a posebice zajednicu vjernika u Petrinji. 

Sprovod brata Vasilja bit će u petak, 21. kolovoza u 14 sati na gradskom groblju sv. Benedikta u Petrinji. 

U razdoblju od 6. – 10. srpnja održan je tradicionalni ljetni kamp engleskog jezika u Mačkovcu. Tema kampa bila je “God always wins” ili u prijevodu “Bog uvijek pobjeđuje.” Program je bio bogato ispunjen zanimljivim temama i zabavnim igrama, pjesmama, radionicama i ostalim aktivnostima. 

Kroz razne igre i radionice djeca su u 5 dana mogla čuti zanimljive i poticajne teme o tome da postoji samo jedan Bog koji pobjeđuje sve kraljeve, sotonu, smrt i grijeh, te da Bog pobjeđuje na kraju vremena. Zahvalni smo Bogu za veliku grupu djece i mladih koji su prisustvovali na ovogodišnjem kampu, sveukupno 170. 

Također smo imali poseban program za mlade od sedmog razreda i srednje škole koji su uz svakidašnje teme imali priliku čuti i različita svjedočanstva ljudi i kako Bog djeluje i donosi pobjede u njihovim životima.

Bogu smo zahvalni za tridesetak volontera, mnoge uslišane molitve i Njegovo vodstvo. Vjerujemo da će posijano sjeme uzniknuti plodom, Njemu na slavu. 

TJ

I ovog ljeta od 16. – 22. srpnja u kampu Činta u sve popularnijoj i sve brojnijoj grupi „Stari Čintaši“ okupilo se 90-tak osoba  svih uzrasta. Došli su stari poznanici, došli su novi prijatelji; neki prvi put, a neki već po sedmi put. 

Novi pristup Pape Franje evanđeoskim kršćanima otvorio je mnoge rasprave u posljednjih nekoliko mjeseci. Iako su neke nacionalne protestantske crkve pokazale otvorenost za ekumenizam, evanđeoske crkve uglavnom brane jasne doktrinarne crvene linije. Što Svjetska evanđeoska alijansa (WEA) misli o tome kako evanđeoski kršćani trebaju pristupiti katoličanstvu i papi Franji? Dr. Thomas Schirrmacher, predsjednik Teološkog povjerenstva WEA iznio je svoje mišljenje u vezi nekih od gorućih pitanja o kojima se raspravlja u Europi, u intervjuu evanđeoskom magazinu ‘Focus’.

Cijeli razgovor s dr. Schirrmacherom objavljen je na web stranici PEV-a, a možete pročitati ovdje.

John Weaver (Europski baptistički savez; EBF) – 29. lipnja 2015. 

Papa Franjo je napisao iscrpnu encikliku svim crkvama Rimokatoličkog zajedništva, 'Laudato si', mi Signore' - 'Slava tebi, Gospodine'. U njoj tvrdi da svaka vrsta daje slavu Bogu, koji za svaku brine (Luka 12: 6, Matej 6,26).

U požaru koji je 7. lipnja zahvatio obiteljski dom Miljenka i Svjetlane Roksandić u Rijeci, pričinjena je velika materijalna šteta, ali je Bogu hvala, izbjegnuta gora tragedija. Njihov sin Sanjin koji je u tom trenutku spavao u svojoj sobi odakle je požar i krenuo, uspio se spasiti skokom kroz prozor, te je samo lakše opečen i uspješno se oporavlja u bolnici. 

Unesrećenoj je obitelji zajednica odmah priskočila u pomoć pomažući svatko na način na koji je mogao i znao. Obnova stana teče uspješno i očekuje se uskoro useljenje, ali saniranje štete koja je nastala, trebat će financijsku pomoć šire zajednice. Svi koji žele pomoći obitelji Roksandić mogu to učiniti uplatom na žiro račun BC Rijeka, prema sljedećim podacima: 

IBAN žiro računa: HR0423400091110178737

Adresa: Primorska 2; Rijeka

Model i poziv na broj: 00 - 3304 s naznakom: Za Roksandiće

Sisak, 7. lipnja 2015. (IBA) - U Baptistčkoj crkvi ''Betel'' u Sisku obavljena je služba krštenja za troje kandidata. Na temelju svoje vjere kršteni su Ivan Šoštarić, Desanka Bišćan i Zorica Miodrag.