Ugljan, 9. - 21. srpnja 2016. (IBA) - Već osam godina zaredom, okupila se grupa „Stari Čintaši“ da bi provela zajedno jedanaest dana na jednom i jedinstvenom mjestu – Činti. Divno je sresti stare i upoznati nove prijatelje, promatrati djecu koja su od lani porasla i tinejđere kako se druže oko laptopa i luftića. Bore i sijede vlasi nismo brojali ni uspoređivali.
Svi smo uživali, svatko na svoj način. Događalo se puno toga: odbojka, badminton, šah, ligreto, gimnastika, šetnja po otoku, plivanje, stolni tenis, čitanje, izležavanje u hladovini ili na suncu, šišanje i friziranje, kavica na plaži, slikanje uljem na platnu, šale i smijeh na vlastiti račun, vožnja brodom po zadarskom akvatoriju, jednodnevni izlet na Kornate, pjevanje starih kršćanskih himni do dugo u noć, jutarnja molitva u manjoj grupi, dinamične rasprave za stolom o važnim životnim temama... A tek fini i obilni obroci, ribe na gradele, kolači, „otimanje“ za krišku lubanice!!
Za „duhovne obroke“ brinuo je i ove godine pastor Ladislav Ružička koji je vrlo lijepo i umješno prisutne poticao da se preispitaju kako osobno stoje pred Gospodinom – jesu li u vjeri ili još uvijek tragaju za smislom života. U jutarnjem terminu je obradio teme: Tko je naš Bog? Što nam je dano u Kristu' Što Sveti Duh čini u našem životu? Što mi znamo (1. Iv )? Što vjernik treba uvijek biti/činiti? Zašto je Kristova krv tako dragocjena? Ispitajmo se jesmo li u vjeri (7 ispita na temelju 1. Iv). U večernjim terminima je poticao prisutne koji još nisu predali svoj život Isusu Kristu da to učine što prije, a one koji su to učinili da se podsjete na svoju prvu ljubav za Gospodina i obnove žar za naviještanjem Evanđelja.
Riječju je poslužio i Ivica Horvat izazvavši Čintaše da promisle i preispitaju sami sebe tko su i gdje su Zakeji 21. stoljeća pozvavši na predanje i/ili obnovu saveza s Gospodinom.
Pastor Stanko Jambrek je u propovjedi ohrabrio prisutne da se odvaže biti poslušni Božjoj Riječi jer poslušnost donosi blagoslov ne samo onima koji poslušaju nego se blagoslov uvijek prelijeva i na druge oko njih. Isus nas nikad ne zaboravlja i ne odustaje od nas, čak i kad u svojoj neposlušnosti odemo od njega ili „zaglavimo“ u svojim prosudbama, ograničenjima ili strahovima.
Posebna radost i čast bilo je upoznati brata Areša iz Irana koji je posvjedočio kako se obratio: dok su on i njegova supruga putovali vlakom neka bezimena putnica je njegovoj ženi (učiteljici Kurana) rekla da je Isus voli i poklonila joj Bibliju. Areš je 3 mjeseca čitao Bibliju od prve stranice do kraja i Riječ ga je tako silno dotakla da je pozvao Isusa u svoj život. U isto vrijeme je Sveti Duh djelovao i na srce njegove supruge, tako da su iste noći, nakon 9 godina braka (dogovoren brak u kojem je bilo nasilja, batina i patnje svake vrste) držeći se za ruke, zajedno plakali, molili i predali svoj život Isusu Kristu. Areš je živi primjer kako mala vjera u velikog Boga mijenja čovjeka, obnavlja brak, služi i svjedoči o Božjoj ljubavi. Posebno su me dotakle njegove riječi: "Susreti brata ili sestru u Iranu je veliko blago!“ Posvijestio nam je da smo pozvani ne samo vjerovati u Boga ljubavi nego ljubiti.
Vrhunac radosti i najsvečaniji trenutak našeg ovogodišnjeg druženja je bilo sveto krštenje. Pastor Ružička je krstio u moru Gabrijela Patarčića (15) koji je svoj život predao Gospodinu i to javno posvjedočio. 
Do slijedećeg susreta na istom mjestu, ili kod Gospodina ako On prije dođe po Crkvu svoju, u srcu ćemo nositi jedan drugog, jer je bratstvo i sestrinstvo sklopljeno ili potvrđeno na Činti ipak posebno.
Rekli su oni koji su prvi put bili na kampu:
Ovo mi je najljepši godišnji odmor u životu! Ovdje se osjeća ljubav u zraku, vi se tako volite!
Bilo mi je super. Ovdje je baš kao u dječjem vrtiću! Divno, opušteno, bezbrižno!
Nikad se nisam ovako dobro odmorio!
Već počinjem štedjeti za iduće „stare Čintaše“.
Edita Turinski
