Događaji u Sjevernoj Africi, koji posljednjih tjedana potresaju svijet, nemaju posljedice samo po svrgnute predsjednike i društva zemalja zahvaćenih prosvjedima, već i po cijeli globalizirani, umreženi svijet. Za razliku od geoloških potresa koji fizički potresu određeno područje, društveni potresi imaju daleko širi utjecaj. Od Francuske revolucije, primjerice, pa do najnovijih svrgavanja vlastodržaca u Tunisu, Egiptu i Libiji (ne nazire se u ovom trenutku je li to konačna lista) politički i društveni potresi širi su po svojim posljedicama.
U svijetu koji se kreće zahvaljujući nafti vijesti o svrgavanju vlastodržaca imaju za posljedicu rast njezine cijene. Tako ovih dana slušamo o tome kako je nafta dosegnula cijenu od 120 dolara po barelu, zbog 'straha da bi događaji u Libiji i (nadaju se da neće) Saudijskoj Arabiji, kao najvećem proizvođaču nafte na svijetu, mogli izazvati nestašicu'. Ne kaže se, dakle, da nafte nema, već da postoji strah da bi je moglo biti manje. Drugim riječima, mi danas na benzinskim postajama ne kupujemo benzin već nečiji 'strah'. Dakako, znamo da nije riječ o tome da su, kako se kaže, burze osjetljive na loše vijesti (čega bez sumnje ima), već da špekulanti koriste svaku priliku za brzu zaradu. Prije svega ne znamo hoće li uistinu nafte biti manje (jer to samo daje priliku drugim zemljama da namire 'manjak' i bolje zarade), a drugo, kad bi se taj scenarij i ostvario on je za sada ipak samo scenarij, a ne i stvarnost. Kao i toliko puta do sada, strah od nečega (što se uglavnom ne zbude) u budućnosti, donese nelagodu danas.
Autor Hebrejima poslanice nam veli da 'đavao strahom od smrti cijeloga života, drži ljude u pokornosti, u ropstvu' (Heb 2.15). Ako smrt shvatimo šire od samog fizičkog odlaska s ovoga svijeta, već i kao izostanak vrijednosti, smisla, onda je jasno da je današnji svijet, znanstveno protumačen, ali istovremeno lišen barem naznaka odgovora na pitanja smisla, lako držati u pokornosti kojekavim konstruiranim strahovima. Danas je to strah od nedostatka nafte, sutra će biti nešto drugo. Bitno je održati atmosferu straha. I to dobro naplatiti. Jer, jasno je da će nafte uvijek biti dok god ju fizički ne iscrpimo. Veliki igrači uvijek 'u rukavu' imaju dovoljno dobrih karata, a da bi ih neka pobuna mogla iznenaditi. Takozvani strah je samo maska kojom se prikriva prilika za dobar i ničim opravdan (extra) profit.
Dobro je, barem znati, da pri ulijevanju goriva na kasi nećemo platiti benzin, već nečiji strah. Stvaran ili iskonstruiran. No, pri tom ne dopustimo da i sami u taj strah budemo uvučeni tjeskobnom brigom za sutra. Jer sutra će se, reče Učitelj, samo brinuti za se.