Riječ koju iz tko zna kojih razloga Rupčić u 1 Solunjanima 2.3 prevodi s 'naše propovijedanje' Ruben Knežević prevodi s 'naše ohrabrivanje'. Izvornik rabi riječ paraklesis. U ovoj se poslanici ova riječ pojavljuje nekoliko puta i bezbroj puta u ostatku Novoga zavjeta. Isti je korijen riječi prisutan i u nazivu Duha Svetoga kako ga rabi Isus u Evanđelju po Ivanu u 14 i 16. poglavlju: parakletos.
Odatle je jasno: ohrabrivanje je služba Duha par excellence. Tamo gdje je na djelu Duh Isusov tamo se napuknuta trska učvršćuje, tinjajući stijenj pali, hromo hoda, slijepo vidi. U poslanici Korinćanima će Pavao reći da je njegova služba, služba pomirenja, a ovdje govori o službi ohrabrivanja. Te su dvije stvarnosti povezane, jer gdje nema pomirenja nema ni ohrabrenja. Ohrabrivanje Solunjana se događalo nakon teškog iskustva zatvora i nevolja u Filipima. A to opet znači da ohrabrivati mogu oni koji su sami prošli nevolju i u njoj se u Boga pouzdali i iz nevolje bili izbavljeni.
Branitelj, kako Isus naziva Duha Svetoga koji je dan svijetu, je 'onaj koji stoji uz koga', onaj koji nemoćniku služi kao potpora, kao ohrabrenje. Podsjeća nas to na Arona i Hura koji su stajali uz Mojsija koji je tijekom bitke protiv Amalečana držao dignute ruke u molitvi. Kad su mu ruke klonule, jer svakome klonu, Aron i Hur nisu rekli: 'Pogledaj se kakav si ti vođa! Mi bismo to sigurno bolje napravili', već su mu rekli: 'Sjedni, a mi ćemo ti ruke držati.' Ishod bitke nam je poznat, a ta su dva čovjeka ostala zapisana u Pismu kao ohrabritelji, kao ljudi Duha.
Kakav je naš svijet danas? Kakva je Hrvatska danas? Potonula ne samo u ekonomsku recesiju, već i u apatiju i beznađe. Kad je više nego danas potrebno da oni koji imaju Duha Isusova to djelatno pokažu svijetu oko sebe ohrabrivanjem, poticanjem, zahvalnim prepoznavanjem truda onih koji još imaju volje djelovati u društvu gdje svaki trud nailazi na kritiku? Neće li se sljedbenici Isusa Krista koji je svakom svojom riječju, svakim svojim pogledom i dodirom budio nadu, najprije u zajednici njegovih sljedbenika učiti tom umijeću? Doslovno svaki trenutak ljudskog hodočašća ovom zemljom treba ohrabrenje. Mogu li se Učiteljevi sljedbenici u Hrvatskoj danas početi prepoznavati po tome što ohrabruju i potiču klonule, bude nadu usred beznađa i govore riječi nade, vjere i utjehe?