Ove se nedjelje u velikom dijelu svijeta slavio Majčin dan. Toliko se pompe i patetike oko njega dizalo u crkvama u kojima sam odrastala; pa i u starom sistemu naveliko se govorilo o besmrtnosti majčinstva i njezinoj nevjerojatnoj požrtvovnosti: Majka zna najbolje. Majka ima šesto čulo. Majka može biti budna 24 sata na dan svih 7 dana u tjednu. Majka je kao lav ona ne da na svoje. Majčinstvo je vječna vrijednost, besmrtna poezija krajnje požrtvovnosti i ljubavi. Tako to barem izgleda na Majčin dan – kad se bogoslužja posvećuju majkama i dječica stvaraju mala remek djela da usreće majke i pronađe se pokoji cvjetić, a one sretne čak ne moraju ni kuhati ručak taj dan.
Svakodnevna je slika drukčija: U ovoj zemlji mahom imamo majke koje su punovremeno zaposlene van kuće jer je gotovo nemoguće prehraniti obitelj na jednoj plaći. Pa trče u jaslice i vrtiće već od rane zore a smatraju se posebno dobrima ako su ustale još prije šest, spremile se poslovno i skuhale ručak. Trče iz vrtića na posao, trče s posla u vrtić poslužuju ručak, šetaju djecu, nadgledaju zadaće, spremaju kuću, peru veš i brinu za obiteljske odnose, organiziraju rođendane, vode na nogomete i engleski i u glazbenu školu. Poslužuju večeru, pospremaju kuhinju i mrtve oko ponoći padaju u krevet da bi sutra u pet ili šest dan počeo ispočetka.
Stramputice majčinskog ideala
Takav nemilosrdan tempo idealnog majčinstva uzima danak: mnoge su žene u četrdesetima izrađene kao starice, ovisnice o tabletama za smirenje i za spavanje ili na skrivenoj ovisnosti o alkoholu jer tako lijepo opušta. Čovjek – pa ni ženski – jednostavno nije stvoren da radi 24/7. Sasvim je prirodno da tako nakon nekog vremena tijelo više ne nalazi snage za regeneraciju, drhti, diže tlak, a mozak preopterećen informacijama ni tablete ne mogu smiriti.
Mnogi se brakovi razvode kad djeca odrastu – jer je uz zahtjeve idealnog majčinstva bračni odnos stavljen u drugi, treći ili peti plan. Za to bi bile potrebne slobodne večeri, šetnje udvoje subotom na primjer i neki zajednički interesi, daleko od svakodnevnice i djece, i dugi razgovori o bitnim stvarima - ne o nedostatku novca i svađi oko toga tko više radi.
I ne na kraju, majke su u društvu prezrene. Zbog brige oko djece žene slabo mogu napredovati u poslu – i ostaju im samo najniži položaji. Često zbog prevelike brige za druge, majke i zapostavljaju vlastite darove i interese u korist djece pa ostaju bez identiteta. A kad djeca napuste dom za sobom ostavljaju ženu bezličnu kao krpu za brisanje poda.
Zašto onda uopće slaviti taj dan i ima li smisla trošiti na nj bogoslužbeni prostor?
Treba li slaviti Majčin dan?
Postoji barem jedan razlog za 'slavlje' – a to je da si uzmemo vremena i pročešljamo tako oprečne poruke o majčinstvu. Velika je potreba vidjeti što Biblija doista govori o toj temi.
Znači, odrasli smo razmišljati o majčinstvu kao idealu. No, taj ideal nije ontološki, kako nam se predstavlja, nego sociološki uvjetovan. Ljudska zajednica iskonski ovisi o tome hoće li dovoljan broj žena obavljati majčinski zadatak. Bez djece, u slijedećoj genereaciji već mogu nestati plemena, narodi i države. Ipak, čini mi se, ta ideja i nije najstrašnija. Najstrašnije je što bez djece nas neće imati tko gledati pod stare dane! Tko će raditi za naše mirovine? Naravno da je važno da žene odrađuju svoj zadatak rađanja i odgajanja djece i to u dostatnoj mjeri da se osigura stara generacija. Usuđujem se ustvrditi da zato društvo okružuje majčinstvo idealizmom. Religija (posebno ona institucionalizirana) takvo gledanje još potiče dodajući u sliku 'Božju volju'. I institucionalizirana religija živi od broja djece koji joj se tako dariva. Tako se u mnogim ljudskim zajednicama smatra – izrijekom ili prešutno – da je majčinstvo božanska nagrada za ženu koja nešto vrijedi. Bez poroda, ženina se vrijednost za društvo i crkvu gubi. Kao takva ona postaje prokleta i grešnica. Izvanredan je to primjer manipulacije biblijskim istinama. U takvom je stavu istina tek polovična.
Djeca su uvijek blagoslov, ali besplodnost nije prokletstvo
Istina je, da Biblija djecu uvijek opisuje kao dar od Boga i kao blagoslov za obitelj i za narod. Djeca su i Božji blagoslov za širu zajednicu garantiraju budućnosti za starije. Ali Biblija ne tvrdi i suprotno, da je žena bez djece prokleta. Kao i danas, takvo je mišljenje bilo rasprostranjeno i u biblijsko vrijeme, no primjeri koji su nam ostavljeni pokazuju samo da si Bog uzima pravo davati ili ne davati poroda.
Sara, žena praoca vjere Abrahama, samu je sebe smatrala prokletom i kažnjenom jer nije mogla imati djece. Ali, Bog je nije kaznio: samo je za nju imao druge planove. Želio je pokoljenjima pokazati da je nečiji opstanak isključivo njegova milost, i da ljudski proračuni tu ne mogu ništa. Kad je bila 90 godina, rodila je Abrahamu nasljednika po Božjem obećanju.
Anu, majku velikog proroka Samuela, drugi su prezirali i ismijavali zbog neplodnosti. I bili su u krivu jer je Bog za nju imao druge planove. Dao joj Samuela, a ona je u procesu čekanja naučila da djeca nisu njezin ponos, nego prvenstveno Božji službenici. Na sličan način prošla je i Elizabeta, žena svećenika Zaharije. Njezina je sramota, smatrali su ljudi bila još veća zbog ugledne službe svojega muža. Ali Božji je plan bio njoj i Zahariji u pravo vrijeme povjeriti velikoga proroka Ivana, glasnika za svojega Sina!
Biblija je u tim primjerima vrlo, vrlo jasna: Bog daje djecu i budno pazi nad svakim životom. Djeca nisu sredstvo spasavnja za našu starost! Oni su novi ljudi s posebnim zadacima u velikom Božjem planu. To važi za Izaka, Ivana i Samuela, ali to važi i za svako dijete koje nam Bog daje, došlo ono kao iznenađenje kad se ne nadamo ili kao odgovor na duge i mnoge molitve. Djeca – koliko nam god roditeljima davala radosti i koliko za njih brinuli – nisu tu radi roditelja, nego radi Boga.
Ta je biblijska istina još i potvrđena primjerom proročice Ane koja je u hramu u svoje naručje dočekala rođenje Spasitelja svijeta, a da nikad nije imala vlastitu djecu. Nisu sve žene pozvane da budu majke. Iako će mnoge to postati, žensko je prvo zvanje sa ili bez djece - biti na raspolaganju Bogu za zadaće koje im je namijenio. Nekad – pa možda i često – to će biti majčinstvo. Ali često i ne. U naše je vrijeme to je važna istina jer živimo daleko duže nego što biološki možemo rađati. Naša nas djeca intenzivno trebaju petnaestak godina, a nama preostaje u prosjeku 30-40 godina života bez djece.
Djeca su Božja, ne naša
Ako žene nisu svjesne da su djeca prije svega Božja, baš kao što su i same stvorene za službu Bogu – šteta će biti neizmjerna. Djeca trebaju majke (i očeve!) ali ako ih se opsjeda majčinstvom i veže za sebe kad su 20, 30 i 50 proizvode se problemi – ne samo za sebe i njih, nego i za društvo u cjelini. I majke imaju službu pred Bogom koja nadilazi majčinstvo!
Kad je u navali općenarodnog oduševljenja nad Isusovim moćnim djelovanjem jedna žena u skladu s očekivanjima svoga doba pohvalila Isusovu majku: „Blago utrobi koja te nosila i prsima koje si sisao!“ on joj je odgovorio dovodeći stvar u perspektivu i za nas: „Većma blago onima koji slušaju riječ Božju i vrše je!“ (LK 11, 27.28). Majčinstvo je samo jedan segment u Božjoj volji za ženu. Blizina Božja i poslušnost njegovoj Riječi mnogo su važniji elementi, čak i kad se radi o Mariji, a ona je rodila Spasitelja svijeta!
Jill Brisco, britanska spisateljica, sama je majka petero djece, ovako rekla: Hijerarhijski sustav vrijednosti ne funkcionira. Ne možeš reći (kako se često pokušava u kršćanskim krugovima): Na prvom mjestu Bog, onda muž, onda djeca, onda crkva itd. (Ili je to crkva, pa muž, pa djeca? Ili možda djeca, pa muž pa crkva?!?) To samo dovodi do frustracije i svađe. Biblija zahtijeva samo da je Bog na prvom mjestu, a on onda određuje kako će se u svakom trenutku postaviti tablica angažmana. U nekom će trenutku djeca biti važnije od svega, ali u drugom će naša služba biti važnije, ili naš brak. Jill je sama dugo učila tu lekciju, dok se od nesretne i razočarane žene razvijala u majku koja je svojim primjerom pokazala svojoj djeci važnost Boga u životu čovjeka. Osjećajući da je Bog zove, ona je uz majčinstvo obavljala i službu savjetovanja za mlade šetajući večerima po njihovim okupljalištima, pa čak i po disco klubovima. Mnogi su zbog te njezine neuobičajene žrtve našli Krista.
Majčinstvo ima granice
Majčinstvo mora imati granice. Nije to samo zdravo za majke nego i za djecu. Djeca koja odrastaju istovremeno svjesna da uvijek mogu računati na roditelja, ali i toga da nisu centar svijeta i da njihova majka ima od Boga važan zadatak, odrastaju daleko uravnoteženije i bliže Bogu od onih koji su odgajani kao centar svijeta.
Na Majčin dan važno si je u ovo sebično i konfuzno vrijeme posvijestiti granice majčinstva da bi svjesnije razumijeli što se od majki smije očekivati, a što se očekivati može jedino od Boga. Tako se od majki očekuje briga, ali ne i savršenost. Od njih se očekuje lojalnost obitelji i zadatku odgoja, ali njihova prva lojalnost pripada uvijek Bogu. Koliko čudno to zvučalo od njezine ljubavi prema Bogu a ne o majčinstvu ovisit će koliko će sretne biti naše obitelji, koliko će čvrsti biti naši brakovi i koliko će Bogu vjerna ostati naša djeca.