Slavonski Brod, 22. siječnja 2016. (IBA) - Zadnja četiri mjeseca gledam te ljude što je snažno utjecalo na mene da molim za njih. I sama sam proživjela rat i izbjegličke dane i dobro su mi poznati ti osjećaji straha od stradanja, odvajanja, gubitka, straha od neizvjesnosti, kad si nemoćan i izgubljen negdje daleko od svog doma. Isto toliko znam koliko znači pružena ruka spasa, dobra volja i pomoć u takvim trenucima.
Razmišljam – mir koji smo mi primili od Boga, možemo li ga podijeliti s drugima, pokazati našu ljubav, barem malo nekog na ovom mjestu razveseliti, u izbjegličkom kampu, usred burnog putovanja, stranca u prolazu?
Majka iz Sirije s djetetom na putovanju prema Njemačkoj
Pruga prolazi kroz kamp i tu se vlak zaustavlja. Oronuli sivi vagoni i stotine duša u njima, a svatko od njih ima svoju životnu priču. Spavaju i sanjaju. Svaka ta duša na višednevnom je i teškom putu, sve da im obitelji ne osjete neimaštinu, jad, rat i glad. Ni zima ni snijeg ne zaustavljaju ih na njihovom putu. U hladnu, mračnu, zimsku noć, u duboki snijeg gaze izgubljeni, zbunjeni, umorni, napaćeni muškarci i žene s pospanom i uplakanom djecom u naručju. Sad ih je sve teže gledati. Među njima puno je male djece i trudnica. I sve je mučnija slika jer je puno više onih s većim zdravstvenim problemima, slijepih, invalida i nepokretnih staraca.
Isus nam dolazi i na neočekivani način, upravo sada i upravo ovdje. Kako ga mi uočavamo danas?
Djeca dolaze po slatkiše i hranu kod nas
Naš Isus ima puno lica u kampu, neka su mala, neka velika, neka gladna, pomalo musava, uglavnom promrzla, uplašena, zabrinuta, zahvalna pa i nasmijana. Nadam se da je Isus sretan jer smo mi tamo. Umorni ali i uporni kao i izbjeglice. Sretni jer smo uspjeli vratiti osmijeh na nečije lice.
Zahvalni smo da nam je Gospodin Bog ukazao milost sudioništva u njegovom poslu, patnjama i milosti. Hvala svima koji su molili i mole se za nas, koji su slali pomoć, sakupljali novac i pomagali distribuirati pomoć. Zahvalni smo i za naše predane volontere koji ulažu veliki trud i danonoćnu prisutnost i služenje u kampu.
Kako je divno živjeti u miru, u radosti, u blagostanju! I rekli bismo – svi ljudi to zaslužuju – ali ne mogu to svi naći u svom okruženju. Postoje oni koji su u ovo isto vrijeme, sada, odvojeni od voljenih osoba, koji su ostali bez voljenih osoba, koji su u ratnim sukobima izgubili sve, koji su u strahu, ljudi koji nisu u mogućnosti osjetiti radost i nemaju tu sreću pojesti topao ručak i odmoriti se u miru barem jednu noć.
Volonteri su od početka migrantske krize u Hrvatskoj nahranili, obukli i pomogli preko 600 000 izbjeglica do sada
U mogućnosti smo pružiti nužnu pomoć i okrijepu tim ljudima, drugačijim od nas, koji nisu naše vjere ni rase, ali ljudima u nevolji. Tu smo da im uputimo osmijeh, riječ ohrabrenja, tračak nade u predahu od izlaska i ponovog ulaska u vlakove sa željom da tamo negdje, gdje žele živjeti, žive u miru i blagostanju. Želim vas osvijestiti da izbjeglice dolaze iz velike potrebe (višegodišnji rat, posve uništena država i razrušeno društvo), da su spremni riskirati vlastiti život i život svojih najbližih. Oni dolaze, prije svega, s ratnih područja, žrtve su sukoba, progona i traumatizirani su, ali i vrlo zahvalni za svaku stvar koji dobiju od nas. Uglavnom nas pitaju gdje su i koliko će ovo platiti. Ne mogu vjerovati da im je sve besplatno i mnogi od njih iskazuju zahvalnost. Zaključujem – sve do naše granice je biznis na kojem netko dobro zarađuje. Da ne razmišljaju svi poput nas shvatili smo davno; još od početka slušamo kometare svoje okoline i domaćih ljudi iz Slavonskog Broda. Većina bi im izašla u susret humanitarno, ali se boje i misle da određeni postotak njih nema dobre namjere ili su neki dovoljno mladi i snažni da su mogli ostati u svojoj zemlji i boriti se te da to našu državu, a samim tim i njih, previše košta jer ionako smo i sami u lošoj ekonomskoj situaciji.
HTV snima volontere CBA u radu
Naša je želja biti utjelovljena ruka dobrote. Želimo Krista Spasitelja približiti svim ljudima koji su u potrebi, ali i našoj državi i ljudima u njoj isto tako biti svjedok evanđelja. Nadamo se i vjerujemo da će ovi ljudi jednog dana pronaći siguran i topao dom. Na nama je da se odazovemo pozivu i služimo Bogu i čovječanstvu.
Nada Jović, koordinator tima CBA, Slavonski Brod