U Republiku Hrvatsku od početka migrantske krize ušlo je preko 600 000 osoba. Prije nekoliko dana kamp u Slavonskom Brodu prekrio je i prvi snijeg. O tome svjedoči i fotografija snjegovića koji je, svojim raširenim rukama gostoprimstva i izraza dobrodošlice izbjeglicama u Republiku Hrvatsku, simbol kampa.
U potrazi za sigurnim životom, u potrazi za slobodom i dostojanstvom, mnogi su bili primorani napustiti svoje domove, ostaviti godine napornog rada, napustiti sve što su stekli i krenuti na taj sudbonosni životni put, put nade, put ka boljem životu.
Taj „put nade“ koji počinje od Sirije preko Turske, Grčke, Makedonije, Srbije, Hrvatske, Slovenije, Austrije pa sve do Njemačke, nije jednostavan, štoviše to je „put pakla“ u kojem je i Hrvatska središte i svjedok najveće migrantske krize naroda u svojoj povijesti.
U tom paklu u kojem su se našle izbjeglice ima i dirljivih priča. Jedna uistinu dirljiva i zanimljiva priča odigrala se i u Slavonskom Brodu. Naime, jedan od imigranata koji je nedavno prošao kroz Hrvatsku, dok je njegova obitelj ostala u Turskoj čekajući dilere čamaca (koji su se naplaćivali i po 1000 Eura po osobi) za prelazak do Grčke, na mobitel putem aplikacije WhatsApp dobio je poruku o tome da se dio njegove obitelji s još 80 ljudi nalazi u čamcima na Egejskom moru i da su u velikim problemima zbog nevremena i uzburkanog mora te da mole za pomoć. On je to uspio ispričati hrvatskoj policiji koja je bez premišljanja odmah reagirala i obavijestila službe u Grčkoj koje su uspješno odradile svoj posao i spasile te ljude.
Tome da je Hrvatska u sredini najveće migrantske krize svjedoče mnoge priče, ali nažalost, ne može se pohvaliti da se sve završavaju sretnim završetkom. Zbog hladnoće, teških vremenskih uvjeta, iscrpljenosti i izgladnjelosti izbjeglica, Hrvatska je uz Grčku druga zemlja u EU koja se suočila i sa smrtnim slučajevima. Nedavna tragedija o preminuloj bebi u kampu u Sl. Brodu usitinu je natjerala sve nas volontere da promišljamo o životu i smrti, o pitanju smisla. Tuga u očima majke i njenog supruga neopisiva je. Ne može se izreći riječima.
Iako su temperature ispod nule, hladnoća i iscrpljenost od putovanja kojem se ne nazire kraj mnoge su izbjeglice učinile nesretnim i tužnim. Mnogi su dolazili izgubljeni i preplašeni. S jedne strane postoji snažna želja za životom, a s druge strane strah i drhtanje postaju sastavnim dijelom mnogih ljudi. To je bila atmosfera Božića i nove godine za mnoge izbjeglice u kampu u Hrvatskoj.
Rano hladno jutro u Sl. Brodu. Kamp prekriven snijegom. Vlak s izbjeglicama iz Srbije došao u Hrvatsku.
Mnogi volonteri koji rade u izbjegličkom kampu, uistinu žele izbjeglicama život učiniti ljepšim. Nedavno, moj prijatelj, Danijel, a tome sam i sam svjedok, koji je došao čak iz Švedske u kojoj ostavio svoje 4 djece i suprugu kako bi došao volontirati i pomagati izbjeglicama, našao se u zanimljivoj situaciji. U razgovoru s izbjeglicama, koji je jednako bitan (razmijeniti nekoliko toplih riječi kod druge osobe može izazvati osmijeh na licu unatoč svoj patnji kroz koju osoba prolazi) kao i podjela humanitarne pomoći, upoznao je čovjeka iz Sirije koji je u razgovoru s nama izvadio svoj lančić oko vrata na kojem je bio križ i rekao da je kršćanin te nas zamolio da se za njega molimo. Taj je čovjek napustio sve što je imao u Siriji i krenuo na put sa svojom ženom i dva sina. U Hrvatsku je uspio stići, ali nažalost, životna priča za njegovu suprugu i jednog sina završila je u Grčkoj u tom hladnom moru. Dio se ljudi nakon strašne tragedije s čamcem utopio, a među tim ljudima bili su i njegova supruga i sin.
I dok smo tako razgovarali, svi sa suzama u očima, s dubokim suosjećanjem, on je izvadio križ iz svoje majice te nam rekao: „Molim vas, pomolite se za mene i moje dijete, da nam Bog bude snaga i da stignemo sigurno do Njemačke. Sve sam izgubio u životu, ali nisam nadu za svog sina. Želim svom sinu pomoći da nastavi živjeti normalnim životom.“ Teške riječi, ali istovremeno i ohrabrujuće riječi izašle su iz njegovih usta usred izbjegličkog kampa. Snaga vjere i predanje Gospodinu tom je čovjeku dalo snage da nakon tragedije u Grčkoj nastavi put. Nakon molitve pomogli smo mu da presvuče dijete te ga pripremili za nastavak puta davši mu hranu, spremivši nekoliko suhih čarapa i vode u njegov ruksak.
Preko 600 000 ljudi do danas je prošlo kroz kamp u Hrvatskoj. Od prvog dana izbjegličke krize u kampu su prisutni volonteri iz različitih protestantskih crkava; po nekim pitanjima teološki različitih mišljenja, ali ujedinjeni sa svrhom da skupa rade i pomažu izbjeglicama. Unutar CBA (Croatian Baptist Aid) kroz izbjeglički kamp u Hrvatskoj prošlo je 170 volontera iz 22 različite zemlje (SAD, Engleska, Njemačka, Španjolska, Švedska, Francuska, Indija, Saudijska Arabija, BiH, Škotska, Litva itd.).
Volonteri su radili na raznim projektima koji su se mijenjali prema potrebama izbjeglica. U ljetnom razdoblju uz velike vrućine distribuirali su vodu, hranu, odjeću, no kako je vrijeme postajalo sve hladnije tako su se i potrebe mijenjale. Sada u zimskom vremenu potrebe su se znatno promijenile i povećale. Zbog ekstremnih hladnoća i snijega koji je prekrio kamp, volonteri rade na distribuciji „zimskih paketa“ (kapa i unutar kape se nalaze rukavice, šal, čarape). Cijena jednog zimskog paketa je otprilike 12 Eura. Svakodnevno se, u tri smjene u kojima volonteri rade, podijeli po 700 komada. Uz distribuciju zimskih paketa uspostavljen je projekt podjele hrane (u pitanju je visoko energetska hrana, musli bars, kikiriki, orasi, štapići, energetske pločice, čokolada, banane). To je hrana koja ima visoku energetsku vrijednost te time u kratkom vremenu zasiti čovjeka a pakirana je kako bi se lako transportirala.
Pored hrane i zimskih paketa, volonteri također dijele zimsku obuću i pomažu ljudima pri oblačenju (većinom je pomoć potrebna djeci). Dnevno se dijeli 80 pari čizama različitih brojeva za ljude koji prolaze kroz kamp. Nadamo se da ćemo broj podijeljene obuće moći povećati i na 150 dnevno. Iako tisuće ljudi dnevno prolazi kroz kamp, naše mogućnosti nisu na tolikoj razini da mogu pratiti potrebe svih njih. Vjerujemo da je naš Bog Bog koji proviđa, nismo se slučajno našli unutar ove najveće svjetske izbjegličke krize. Stoga, drage sestre, draga braćo i dragi prijatelji, imajte nas volontere u molitvama.
Dolazak izbjeglica vlakom u Hrvatsku. Iscrpljeni, gladni, neodjeveni stižu svaki dan u Hrvatsku.
Uz različite projekte unutar kamapa razgovori s izbjeglicama uvijek su nam najvažniji. Razgovarati s njima, moliti se za njih, pokazati Krista na djelu naša su vizija i misija, kako na zemlji tako i u izbjegličkom kampu. Bog nam je dao veliki nalog o čemu piše i Matej na kraju svog evađelja; mi smo ti koji to želimo izvršti i biti svjedoci Krista ljudima koji ga ne poznaju. Za volontere nije uvijek lako biti 24 h unutar kampa i raditi na ovim hladnoćama, ali biti svjedok isto tako znači i biti mučenik. Za Krista i za pomoć tim ljudima vrijedi se žrtvovati.
Volonterke iz Hrvatske i Makedonije u podjeli hrane za djecu.
Rad volontera odvija se u tri smjene, svaka po 8 sati. Posao koji volonteri rade različit je. Volonteri sudjeluju u svim aktivnostima koje se događaju u kampu, ali prvobitni je fokus uvijek pomoći izbjeglicama, bilo da je u pitanju podjela humanitarne pomoći, razgovor s izbjeglicama, prevođenje (naravno oni koji poznaju te jezike) pomoć policiji i medicinskom osoblju u bolnicama u sporazumijevanju s izbjeglicama.
Bitnost prevoditelja najbolje se očituje u brzom i efikasnom radu policije dok izbjeglice prolaze akreditaciju. Kada se policija može sporazumjeti s izbjeglicama u tom procesu dolazi do smanjenja napetosti i nervoze i proces prolazi bez vike i panike.
Podjela hrane izbjeglicama u kampu u Sl. Brodu.
Naša je želja pomoći ljudima na njihovom putu iz pakla prema raju. Put koji za cilj ima spasenje. U tome želimo ustrajati jer smatramo da je to uistinu vrijedno.
Volonteri iz različitih zemalja SAD, Švedska, Slovačka, Bosna i Hercegovina, Hrvatska
Naše su mogućnosti ograničene, mi trebamo vašu pomoć jer zajedno smo jači. Možda nas granice dijele, možda nas dijele neka različita mišljenja, ali naša svrha, naš Bog je taj koji nas ujedinjuje. Naše malo učinjeno može nekom promijeniti život na bolje. Ujedinjeni u Duhu mi pomažemo zato što volimo ljude. Zahvalni Bogu na blagoslovu sigurna i topla doma, obitelji koja nam je podrška, na poslu kojeg imamo i svemu ostalom što nam je potrebno da živimo dostojanstven život.
Vaša pomoć može učitini mnogo! Pridružite nam se da život učinimo ljepšim svima koji to zaslužuju i koji trebaju našu pomoć. Mi pomažemo zato što volimo ljude. Za više informacija i više fotografija možete nas kontaktirati na: Croatian Baptist Aid
Email: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.