Od naše zadnje prošlogodišnje posjete crkvi u Andrijaševcima prošlo je gotovo šest mjeseci. Naša iduća postaja bila je Baptistička crkva Subotica.
Iako je kalendarski zima iz nas, prilično hladno i snježno vrijeme pratilo nas je cijelim putem do našeg cilja. Na samoj granici imali smo probleme s papirima i nažalost jedan auto morao se vratiti u Sirač. Nismo baš bili sretni, ali smo se morali brzo pomiriti s činjenicom i nastaviti dalje prema našem odredištu. Subotica je prekrasan grad na samom sjeveru Srbije gdje Gospod ima svoju crkvu, svoj narod koji je svjetlo ovome gradu. Braća i sestre zrače neizmjernom toplinom i ljubavlju kojom smo odmah bili počašćeni i ganuti.
Toplu dobrodošlicu u ime crkve poželio nam je brat Danijel Mačković. Nakon nekoliko zajedničkih pjesama kroz koje nas je vodio bend mladih iz Subotice i Ljutova, dobili smo priliku poslužiti braći i sestrama. Naš program vodio je brat Danijel Kovačević koji je pozdravio zajednicu u ime naše crkve i zahvalio se na dobrodošlici.
Recitacije, prezentacije, pjesme, kojih je bilo puno manje nego što smo planirali, bile su uvod u poruku kroz koju nas je vodio brat Aš Stannard. Kroz priču o milosrdnom Samrijancu Ash je razmatrao tko je naš bližnji. Naš bližnji je svatko tko treba pomoć, a naša je dužnost pomoći kako god možemo pokazujući Božju ljubav ovom svijetu.
Vrijeme u zajedništvu s Bogom i vjernima brzo je prošlo. Nakon službe slijedio je zajednički ručak i razgovori s braćom i sestrama u kojima smo došli do zaključka da dosta vjernih iz Subotice ima korijena, rodbinskih veza i različitih iskustava iz siračke crkve.
Vrijeme poslije ručka proveli smo šetajući starom jezgrom Subotice kroz koju su nas vodili naši domaćini.
Nakon toplog čaja, zajedničkog fotografiranja i srdačnih pozdrava s našim domaćinima, uputili smo se kući s jednim novim iskustvom za sve nas i s nadom da ćemo još jednom posjetiti našu braću i sestre u ovom gradu i to u punom sastavu ako Gospod dozvoli.
Nova godina je pred nama i veselimo se nekoj novoj posjeti.
SIBA
