Dubrovnik, srpanj 2012. (IBA) - Mali je broj vozača koji se na naplatnim kućicama u Lučkom odlučuje upoznati cijelu trasu Dalmatine.Samo su rijetki koji se na kraju te predivne dionice odlučuju kalati dole. Nakon silaska kod Ravče slijedi putovanje napoleonovom cestom preko Staševice sve do Rogotina, pa dolinom Neretve i nakon što prođu susjednom državom, obave carinske formalnosti preostaje im nekih sat vremena putovanja Jadranskom magistralom.
Putovanje ovih avanturista obično završava u Gradu (izgovara se groadu, molim lijepo). Bit će da je to jedini Grad sa velikim G! O Ovom se Gradu najčešće priča u ljetnim mjesecima oko 19.30. Osobe nesklone avanturizmu dolaze u Grad kruzerima. Pa onda slušamo podatke tipa: danas je u Grad arivalo 13253 putnika što je 451 osoba manje u odnosu na isti dan prošle godine. To opet znači da su slastičari i suvenirnice ostvarile za 3,56 % manji prihod. Nakon toga čelnici Turističke zajednice koriste tužne emotikone na društvenim mrežama. To je pak signal da i ostali stanovnici iskoriste mogućnost objave istih:
Ako ste pomislili da se radi o Efezu, pogriješili ste. Iako sličnosti postoje. I u ovom je Gradu Gospodin podigao one koji nisu mudri (1. Kor 1,26). Pa oni koriste emotikone sa smješkom. Poradi Isusa! Ne zbog kruzera! Niti zato što su mudri!
Tijekom nogometnog prvenstva njihov ih je Izbornik razveselio. Poslao im je bračni par Lehn. Moglo se u zajednici čuti: Dohode nam Amerikani. Što je bio još jedan razlog za smješka. Prije nekih 200 godina stanovnici su Grada šaputali: Dohode nam Frančezi. I koristili su tužne emotikone. Nema nikakve sličnosti.
Amerikani su arivali s kišom. Što je znakovito.
Neki se dan krstila Ana. Mlada cura. Potvrdila je da želi slijediti Krista. Pa joj je Isus izbrisao tužne emotikone. Ostali samo smajlići. Prije par mjeseci to je isto učinio Josip. Isto tako mladi momak.
Milost vam i mir iz Grada. (groada)
Ps. Ako se nemate volje kalavati dole sa Dalmatine, uputite koju molitvu gore.
Nikša Ivanković