U zoru jednoga dana, dana bez kraja ...
Tužno jutro za obitelj Hamp i cijelu našu zajednicu u Siraču. Sestra Vlasta Hamp u svojoj 75 godini života preselila se svome Gospodu o kojem je tako često pričala i svjedočila svima nama. Vlasta Hamp, djevojački Zeman, rođena je 01. 01. 1936. godine u Siraču. U Siraču je završila i osnovnu školu, a nakon nje upisala je tečaj za šivanje. U kolovozu 1953. godine potvrdila je svoju vjeru u Isusa Krista vodenim krštenjem. Godine 1955. udala se je za Matu Hampa i s njim započela zajednički životu na siračkom Orašju. Gospod im je podario četvero djece: sinove Josipa, Danijela, Edvarda i kćer Editu. Od mladih dana kao dijete pohodila je sastanke u kući Baumanovih, a s ostalim sestrama iz crkve ponijela je veliki teret u izgradnji novog Siona u koji je tako rado dolazila služiti svome Bogu gotovo do posljednjih dana kad joj je bolest to spriječila.
Vesela i puna duha, sestra Vlasta pisala je pjesme i recitacije s kojima je kroz sve ove godine služila svome Bogu i svima nama bila na blagoslov i ohrabrenje. Uvijek ćemo pamtiti njene izvještaje s dočeka novih godina, gdje je na posebne načine opisivala braću i sestre u situacijama kroz koje su prolazili, a crkva je bila puna smijeha i radosti dok je recitirala. Kada je vidjela da se radi u crkvi, ostavila bi sav svoj posao, zamijesila kiflice i sve nas počastila. Sestra Vlasta je uvijek znala sve nas nasmijati i razveseliti usprkos svojoj starosti i bolesti .
Od smrti brata Mate željela je svoj dom zamijeniti s onim nebeskim, a na kraju života imala je samo jednu želju i molitvu: da joj unučad upozna Krista. Gospod joj je u zadnjim danima njenog života to i ostvario.
Posebni trenutci bili su kad su joj čestitari na Badnju večer dolazili čestitati Božić. Njen polagani izlazak kroz vrata, suze u očima, puna tacna božićnih kolača i pjesma na njenim usnama, slika je koja će svima nama još dugo vremena ostati u našim sjećanjima i mislima.
To je bila naša sestra Vlasta, vesela i puna duha, sestra bez koje naša crkva više neće biti ista.
Kao što recitacija kaže: „ ... U zoru jednoga dana, dana bez kraja, sestro tvoj dan je počeo i trajat će vječno.“
Do ponovnog susreta u Kraljevstvu Nebeskom, zbogom!