Ljutovo: obljetnica

Sedamdeseta obljetnica baptističke crkve u Ljutovu, Srbija

Baptistička crkva u malom mjestu na sjeverozapadu Bačke, Ljutovu, obilježila je u nedjelju 13.12. ove godine svoju 70. obljetnicu života i rada. Osim iz Hrvatske, gostiju je bilo i iz SAD-a i Mađarske i dakako domaćih gostiju iz okolnih zajednica. Obljetnici su također nazočili i predsjednik baptista Srbije, dr. Ondrej Franka i glavni tajnik Dane Vidović. Slavlje je započelo kako i priliči baptistima, zajedničkim pjevanjem i slavljenjem. Pjevali su mladi iz ljutovačke crkve, a nastupio je i združeni zbor subotičke i ljutovačke crkve.

Starješina crkve Zvonko Janečić pozdravio je sve nazočne a posebno goste  iz Andrijaševaca, jer su te dvije crkve povjesno i rodbinski povezane. Povjesno, jer je Ljutovo bila misijska stanica BC Cerna i često ju je posjećivao i Tomo Dobutović iz Andrijaševaca, a rodbinski, jer su se tri djevojke iz Ljutova (prije dosta vremena) udale u Andrijaševce i Rokovce. Zvonko Janečić dao je i povjesni pregled popraćen slikama. Govorio je o počecima, kako je evanđelje došlo u niihov kraj preko željezničara skretničara Jose Čanjija koji je Josi Orčiću govorio o Bibliji i Isusu Kristu. Tako je sve počelo, od jednog čovjeka. Točno prije 70 godina na isti datum otvorena je crkva u kući Matije Mačkovića. Zatim je govorio što se događalo s crkvenom zgradom, gdje su se sve skupljali i kako je došlo do gradnje današnje zgrade. Prikazan je i kraći film o gradnji crkve.

Zanimljivo je da su projekt za crkvu posudili od Andrijaševačke crkve kojeg  su arhitekti prilagodili i po njemu sagradili novu crkvenu zgradu. Ista je ideja kasnije poslužila i baptistima iz Bačkog Petrovca kao model po kome su i oni sagradili svoju crkvenu zgradu, samo puno veću. (A sve je počelo s osječkim pastorom Stevom Deretom koji je ranih osamdesetih prošlog stoljeća nabavio nacrt od jedne adventističke crkve iz Zapadne Slavonije i po njemu je sagrađena crkvena zgrada u Andrijaševcima.) Spomenuo se i svih pastora (propovjednika) koji su djelovali od početka, posebno Stjepana Orčića koji je djelovao u zadnjem periodu crkve kada se crkva i gradila.

Poruku iz Božje riječi iznio je Ondrej Franaka, predsjednik baptista Srbije govoreći iz Djela 13:36a o sluzi koji je poslužio u svoje vrijeme. Tekst je odabran jer je to Pavlovo prvo misijsko putovanje i crkva je prvo pozvana na misiju. Također crkva je povezana sa onim što se u povjesti događalo i na one koji su ostavili svoj doprinos. Svatko treba poslužiti Božjoj volji u svom vremenu, tako su i današnji članovi pozvani da gledajuići na povjest i na sluge koje su onda poslužile Božjoj volji to isto čine danas.

Dopodnevna služba završena je molitvom te su svi prisutni pozvani na zajednički ručak i kolače.

U popdnevnom dijelu su poslužili riječju Dane Vidović, glavni tajnik baptista u Srbiji i Toma Magda, predsjednik SBC u Hrvatskoj. Dane Vidović je govorio na temelju 2.Tim 1,6-9 i govorio o „smirivanju“. Dok smo mladi i puni entuzijazma ništa nam nije teško. S vremenom počnemo kalkulirati i birati svoje bitke i zadaće. Polako se smirujemo. To smirivanje dolazi prirodno ali ne bi trebali biti pod utjecajem takvog smirivanja. Govorio je i o onom pozitivnom aspektu smirivanja  - o sazrijevanju kada služimo kvalitetnije i s manje grašaka. Na koncu je pozvao sve nazočne da poslušaju apostola Pavla koji Timoteja ohrabruje da se otrgne negativnom smirivanju, da raspiri dar kojeg ima „jer nam je Bog nije dao duha bojažljivosti nego duha snage“ te da tom snagom nastavi svjedočiti za Krista.

Toma Magda je na temelju Heb 12,1-3 pozvao crkvu da nastavi kako je i do sad živjela: po vjeri. Naglasio je tri pogleda ovog teksta. Pogled na oblak svjedoka, čije svjedočanstvo govori da Bog nikad ne ostavlja, i uvijek, usprkos svim problemima stvari dovede do cilja. Drugi je pogled na sebe, da vidimo ne nosimo li nepotreban teret grijeha ili neko drugo breme a treći i najvažniji pogled je pogled na začetnika i završitelja naše vjere – na Isusa. Ako gledamo oblak svjedoka možemo biti nadahnuti i ohrabreni, ako pogledamo na sebe često ćemo biti razočarani svojom neadekvatnošću. Zato moramo gledati na Krista jer jedino taj pogled jamči da neće posustati i klonuti duhom.

Radosni i ohrabreni, i domaći i gosti su još jednom zašli u dvorišnu zgradu na osvježenje po onoj, kako reče Zvonko Janečić, Balaševićevoj: "ne daj nikom kaput. Prvo jelo, ondak na put“. Zajedništvo oko stola je potrajalo još neko vrijeme a onda je došlo vrijeme da se doista otputuje.