Zagreb, 1. veljače 2024. - U Hrvatskome je Saboru održana druga ekumenska molitva za vlast i narod. Vijest prenosimo s web stranice organizatora molitvenog susreta, saborskog zastupnika Marina Miletića.
Nakon prošle godine odlučio sam, uz pomoć Božju i ove godine pri kraju molitvene osmine za jedinstvo kršćana organizirati susret u zajedništvu i molitvi u Hrvatskom saboru. Hvala svima koji su se odazvali, divno je bilo slaviti Boga u Hrvatskom saboru!
Don Niko Tunjić, vlč. Dražen Radigović, fra Ivan Matić, o. Dominik Ilčić, pastori Giorgio Grlj i Milan Špoljarić, dekan Evanđeoskog fakulteta iz Osijeka Dalibor Kraljik, Niko Rončević, p. Tvrtko Barun, protojerej Kirko Velinski ispred Makedonske pravoslavne crkve, vladika Milan Stipić, biskup grkokatoličke crkve, sjajni Andrej Grozdanov na gitari i vokal Mihaela Gradečak, o. Majk Žikić ispred Srpske pravoslavne crkve bili su glavni nositelji predivnih molitava, pjesme i slavlja Isusa u veličanstvenoj dvorani Ante Starčevića u Hrvatskom saboru.
Posebno sam sretan jer je na susretu bilo petnaestak saborskih zastupnika, kolegica i kolega iz mnogih stranaka. Pokazali smo tako da se možemo okupiti oko Krista, u miru i ljubavi, blagoslovu moliti Isusa za liječenje naših rana i blagoslov svih nas. Molilo se za vlast i za oporbu, molilo se za one koji vode da im Bog očisti srca kao što se molilo i za nas u oporbi da bez žuči i netrpeljivosti svjedočimo istinu. Posebnom milošću su natopljeni ovi susreti i zahvalan sam dragom Bogu da smo se okupili. Hvala Predsjedniku Sabora kao i svim iz saborskih službi na pomoći i otvorenosti.
Svećenici i pastori, molili su molitve u trajanju od četiri, pet minuta, vođeni Duhom Svetim, a u četiri “bloka” u glazbenom slavljem Isusa uživali smo slušajući dobitnika Porina za duhovnu glazbu vrhunskog gitarista Andreja Grozdanova i sjajnog vokala Mihaelu Gradečak.
Zazivalo se i molilo na teme zajedništva, svjedočenja Krista, važnosti ekumenizma, smislu davanja, oslobađanju, snazi u imenu Isus, ljubavi, opraštanju, jakosti Duha Svetoga, razmišljalo se što Isus želi od nas u ovome svijetu i kako prepoznati Kristove učenike, meditiralo se nad Riječi koja jest Istina, govorilo se o važnosti Biblije te o Kristu kao Svjetlu svijeta, duhu ljubavi i istine. Baš je bilo posebno i mnogi su svjedočili da su bili snažno pod dojmom. Bogu hvala i sva slava.
Hvala svim kolegicama i kolegama, saborskim zastupnicima koji su podržali ovaj susret, hvala saborskim službama na pomoći i djelatnicima Sabora koji su sudjelovali na molitvi.
Riječ i molitvu koju je pastor Grlj izrekao na skupu donosimo u nastavku:
Politički rječnik i politička zbilja poznaju pojam ekstremizma. Redovit je u kriznim trenucima, kad se s krajnjih pozicija političkog spektra nude rješenja za krizu. Dakako, najčešće je to odgovor na ekstremizam one vlasti koja je do krize dovela. Ekstremizam možemo pobrkati s radikalizmom.
A radikalan je onaj koji je, kako to latinski korijen riječi kazuje, ukorijenjen, temeljit, odlučan, nepopustljiv. Onaj tko raste iz korijena, iz onoga što je bilo prije njega. Koji, kako je to danas često dojam kod mlađih, ne pada s neba. Onaj koji zna da povijest ne počinje od njega. Da postoji obitelj, da postoji vjera, da postoji narod istoga jezika, da postoji država u kojoj ostvaruje svoju egzistenciju. Da postoji nešto prije njega (nje) i da upravo tom nečemu i tim nekima, tom korijenju, zahvaljuje što jest to što jest. I da ništa od toga nije protiv drugoga nego za drugoga. I da dosadašnji rast nije konačan već da mu je i dalje rasti i stremiti visinama, postati cjelovitim.
Kad se drvo odsiječe od korijena, ono umire. Ili trune samo na ledini, ili ga pretvorimo u kakav lijepi komad namještaja, ali na njemu više nikad neće list zazelenjeti, nikad više neće dati ploda. Isto je i s čovjekom. Svijet kojemu idemo u susret i kojega smo već uvelike dio, je svijet osamljenih pojedinaca bez povijesti, obitelji, zemlje, bez bližnjeg. Bez korijena iz kojih bi mogli rasti. Iako se listu visoko na grani čini da je korijen nepotreban, da može bez njega jer je dosegnuo neslućene visine i ostvario se, ipak bi već sutra usahnuo da nema korijena.
Iako se čini da je naša zapadna civilizacija već nepovratno prešla granicu, odsjekla korijen koji ju je stvorio, ipak dok u nama bude daha, podsjećat ćemo svoje suvremenike na jednoga Boga, Stvoritelja neba i zemlje koji nam daje biti. Boga koji je temelj naših života, korijen iz kojega crpimo snagu za život.
Pomolimo se:
Ti si Gospodine svoj narod Izraelski upućivao da se sjete tvojih dobročinstava, da se sjete Tvojih riječi koje si im u zakonu dao. I kad bi zaboravili tko su, od kuda dolaze i tko je s njima putovao, zalutali bi i ponovo postali robovi. Podari i našemu narodu mudrost da se ne odrekne Tebe, Boga jedinoga već da se tebi obrati i u tebi svaki čovjek pronađe nadu, mir, utjehu i snagu. Po Kristu, Gospodinu našemu molimo.
