Slavonski Brod, 4. travnja 2016 (IBA) - Migrantska krizna situacija u Hrvatskoj i u izbjegličkom kampu u Slavonskom Brodu izgleda ovako: vlakovi više ne prolaze kroz kamp, kamp je u hladnom pogonu ali i dalje ostaje u funkciji u skladu s realnim potrebama. To je rezultat dogovora o uvođenju dodatnih standardiziranih mjera i postupaka, kao i ograničenja u funkciji uspostave stabilnog sustava upravljanja migracijskim tokovima. Cilj je u idućih nekoliko mjeseci, zajedničkim nastojanjima smanjiti migracijski pritisak zapadnobalkanskom rutom. Broj registriranih izbjeglica koje su smještene u kampu iznosi 157.
Sve volonterske aktivnosti u kampu svele su se na direktan rad oko potreba izbjeglica koje su trenutno smještene u sektoru 1 i 3. U sektoru 1 su muškarci samci, a u sektoru 3 su obitelji. Vezano za pomoć i aktivnosti naše organizacije i u cilju što boljeg organiziranja potrebne pomoći izravno izbjeglicama nastojimo primijeniti sve raspoložive mogućnosti da bi im boravak u kampu bio što lakši. Oni već dvadesetak dana čekaju smješteni u kontejnere i šatore na rješenje svoje situacije. Svakodnevno im se pružaju informacije o traženju azila u Republici Hrvatskoj ili o povratku u matičnu (kada to bude moguće) ili neku drugu zemlju.
Njih najviše zanima zašto se nalaze u Hrvatskoj i zašto nemaju slobodu kretanja, hoće li moći nastaviti svoj put prema Njemačkoj i mogu li biti spojeni s članovima obitelji koji se nalaze u nekoj od zemalja EU. Nekoliko je osoba iz sektora s obiteljima zatražilo azil. Pretpostavke su da će broj takvih biti veći. Također, na sastanku UN-a predstavnici svih zemalja još nisu postigli dogovor o preseljenju sirijskih izbjeglica pa je domaćin sastanka UNHCR zatražio drastično povećanje obećanog broja preseljenja.
Organizacije koje djeluju u kampu imaju pristup sektorima u kojima borave izbjeglice te se uspostavlja dnevna rutina. Volonteri i djelatnici organizacija ulaze u sektore između doručka, ručka i večere na nekoliko sati te provode vrijeme s izbjeglicama. Atmosfera je nešto vedrija zbog ljepšeg vremena i sunca koje je zasjalo – volonteri sudjeluju u radionicama za djecu, igranju društvenih igara, u sportskim aktivnostima i razgovoru s onima kojima je razgovor potreban. Nastojimo pomoći ljudima zaglavljenim u sektorima, no nemamo moć pružiti im ono što oni zapravo žele: slobodu. U sektorima osim šatora za molitvu postoje stolovi za stolni tenis, zabavni sadržaji za djecu i slične stvari koje će izbjeglicama upotpuniti boravak u sektorima, a planiraju se unijeti i televizori.
Neki kažu da se žele vratiti, neki se nadaju da će se granice ponovno otvoriti, a neki gledaju u prazno i govore “ne znam”. Biti zatvoren u šatoru u zemlji koju ne poznaješ, spavati na krevetu koji nema madrac i svakog jutra postavljati si isto pitanje bez dobivanja odgovora nije život za te ljude koji čekaju političke odluke.
Ljudi koji borave u sektorima su: novorođenčad, žene, djeca, studenti i studentice, maloljetnici, starci, obitelji, nečiji sinovi, kćeri, žene, muževi. Oni su u životu već dosta izgubili, dom i drage ljude u svojim obiteljima. Ti će ljudi i dalje spavati u sektorima posutim šoderom, jesti jednu te istu hranu, igrati jednu te istu igru, postavljati jedna te ista pitanja na koja im nitko neće dati odgovore, a mi ćemo nakon svojih nekoliko sati u sektoru otići u topli stan, u krevet s madracem, u slobodnu šetnju gradom. Više od 200 članova nevladinih organizacija i humanitarnih udruga tu su da pomognu tim izbjeglicama.
Svakodnevno smo tu i mi, tim CBA, i uz redovite aktivnosti u radionicama sa ženama i djecom imamo i popodnevu podjelu voća u sektorima. Humanitarno su zbrinuti. Svi se nadamo istom, rješenju izbjegličke krize.
Nada Jović, tim CBA
