Vukovar, 4. prosinca 2015. - Povodom obilježavanja Međunarodnog dana volontera, Vukovarka Kata Lenđel postala je dobitnica nagrade za najvolonterku 2015. u kategoriji odraslih volonterki 30+. Nagrade je uručio PRONI Centar za socijalno podučavanje u suradnji i partnerstvu s gradom Vukovarom te s još nekoliko značajnih subjekata uključenih u projekt. Nagrada je znak prepoznavanja višegodišnjeg truda na području volontiranja u Domu za starije i nemoćne osobe u Vukovaru koji je na natječaj oglašen u lokalnim medijima poslao njenu nominaciju.
Čitatelji kalendara Srce za misiju mogli bi se sjetiti članka objavljenom u prvom broju te tiskovine a koji govori o počecima njezinog volontiranja u Domu za stare. Opširnije je isti projekt opisan u knjizi Što rade obične žene, tisak Izvori 2013., članak pod naslovom Tvoje misijsko polje nije daleko.
O svom volonterskom angažmanu, Kata Lenđel nam je rekla: 'Kao kratki sažetak o samim počecima volontiranja navela bih razdoblje u kojem smo u Odboru za Ženski rad predstavile projekt "Zajedno u misiji" nakon čega sam ozbiljnije počela moliti i tražiti načine služenja sredini u kojoj živim. Nije bilo lako krenuti, napose zbog kroničnog nedostatka vremena od kojeg trpe mnoge zaposlene žene. Otvorilo se novo polje duhovnih borbi i previranja: prividan nedostatak vremena tražio je preslagivanje prioriteta, a usput sam morala poraditi na svojoj duhovnoj lijenosti. Ključni trenutak dogodio se kada je iz dva nezavisna izvora stigao prijedlog da uključim srednjoškolce i povedem ih u Dom. Bila je to proročka riječ izgovorena ustima ljudi s kojima dolazim u kontakt.
Suradnja Gimnazije Vukovar i Doma za stare dobro je prihvaćena te smo organizirali druženja u dnevnom boravku Doma gdje se čitalo korisnicima i razgovaralo o pročitanome, gdje smo igrali društvene igre ili pripremali priredbe. Po lijepom vremenu učenici prate stare u šetnji i razmjenjuju dojmove nadilazeći generacijske razlike i doprinoseći društvenoj uključenosti obiju strana.
Ja osobno sve to činim iz ljubavi prema Isusu. Starce iz Domu susrećem i dodirujem molitvom svjesna da imam posla s tjelesno slabima i društveno nevažnima. Koju god sitnicu učinim njima i za njih, još uvijek činim premalo u usporedbi sa svom pažnjom i ljubavlju koju kao vjernici primamo od Oca. Voljela bih neke od vas, dragi čitatelji, potaknuti da pronađete svoje misijsko polje. Nagrada i priznanje o kojemu je ovdje riječ, koliko god mali i neznatni, znak su na mojoj životnoj stazi i dopuštam si ovakvo zapažanje: „Tako i vi, kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Beskorisne smo sluge. Učinili smo samo što smo morali učiniti.' (Luka 17:10)