Tjedan je u kojem mnoge crkve diljem svijeta mole za jedinstvo kršćana. Ta je molitva aktualna od trenutka kada je Krist Gospodin izgovorio riječi : „kao što si ti Oče u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno, da svijet vjeruje da si me ti poslao!“
Kristova molitva za jedinstvo kršćana još će dugo biti aktualna, jer ljudima, usmjerenim na sebe i svoje teško pada ideja o jedinstvu. Uz to slabo razumijemo i da jedinstvo – a posebno ono za koje je Krist molio – nije organizacijska jednoobraznost. Oni koji Krista primaju već su jedno u njemu. Sveto pismo veli da je jedan Duh Sveti koji nas je sve krstio u jedno Tijelo, u Krista. Apostol Pavao u svojoj poslanici Korinćanima koristi sliku ljudskog tijela ne bi li razjedinjenim Korinćanima dozvao u pamet narav kršćanske crkve.
Korintska crkva nije mogla biti raznolikija. Bilo je ondje kršćana iz židovstva, koji su se držali strogih ritualnih i moralnih pravila. Bilo je i kršćana iz neznabožačke, poganske pozadine u kojoj su važila drukčija društvena pravila, i moralni su zahtjevi bili mnogo manji. Neki su članovi korintske crkve bili slobodni, imućni ljudi, a drugi robovi. Neki su voljeli Petra, glavnog apostola, drugi Pavla, njihovog apostola, a trećima je mnogo bolje pasao retoričar Apolon, koji je u Korintu, u Grčkoj, kolijevci moderne filozofije, mogao nadgovoriti bilo kojeg sugovornika. Svi su Korinćani voljeli nadnaravne duhovne darove, a posebno su bili obdareni darom jezika i prorokovanja – što su ih očito koristili istovremeno, ne bi li bolje nadglasali jedni druge na sastancima. I naravno, svađali su se oko toga, čiji je dar bolji.
Apostol Pavao kori Korinćane zbog tog rivalstva i samopromocije. On afirmira njihovu različitost i njihove brojne duhovne darove, ali ih upozorava da sve to ne koristi ništa, ako nije vođeno sviješću o jednosti Kristovog tijela i služenju jednih drugima zbog Krista koji ih ujedinjuje. Ne trebamo svi biti isti da bi bili jedno. Ali trebamo svi, različiti, prepoznati da nam je prva i jedina zadaća služiti Kristu.
Zato Pavao Korinćanima napominje da je crkva Kristova tijelo koje se sastoji od različitih udova. Ne može se bubreg sam zvati tijelo, ali ni najmanji organ u tijelu nije nepotreban. Takva je Božja ideja jedinstva i različitosti. Pavao na to prirodno nadovezuje čuveno 13. poglavlje, tj Himnu o ljubavi, jer različitost tek po nesebičnom zauzimanju za druge može postati istinsko i učinkovito jedinstvo.
U ovom tjednu molitve za jedinstvo kršćana, prigodno se pitati – pojedinačno i denominacijski – razaznajemo li uistinu tijelo Kristovo? Jesmo li zaokupljeni sobom, svojom posebnošću i izvrsnošću, pravovjernošću, veličinom ili odabranošću (jer čovjek i jedno i drugo može zvati vrlinom)? Ili doista u ljubavi vidimo brata i sestru u drugim i drukčijim kršćanima koji javno potvrđuju svoju privrženost Kristu i dnevno ga žele nasljedovati?
24. siječnja 2011.