Crikvenica, 19.-21. studenoga 2014. (IBA ) - U Life centru u Crikvenici održana je pod pokroviteljstvom i uz potporu Saveza baptističkih crkava trodnevna konferencija pod nazivom: 'Kad (ne)dostatak postane prednost', posvećena brizi za osobe s invaliditeto. Idejni začetnik konferencije bio je Danko Tomanić, član sisačke Baptističke crkve i predsjednik Udruge slijepih Siska i Sisačko-moslavačke županije.
Nazočnima se na početku skupa u ime SBC-a obratio riječki pastor Giorgio Grlj svjedočeći o vlastitoj borbi s dobrim Bogom nakon nesreće: 'Kad bih mogao vratiti vrijeme u trenutak prije nesreće, ne bih to učinio jer me baš invaliditet naučio onome što kao zdrav nisam naučio', rekao je Grlj i poželio da rezultati ovog okupljanja imadnu trajni učinak na život i djelovanje vjerničkih zajednica.
Miloš Komanović, sisački pastor i jedan od izlagača na konferenciji kazuje: 'Već u samoj pripremi za ovu konferenciju, čitajući o Isusovoj službi postadoh posebno svjestan da je on došao gotovo isključivo ljudima sa ''posebnim'' potrebama. 'Duh Jahve Gospoda je na meni jer me pomaza, posla me da radosnu vijest donesem ubogima da iscijelim srca slomljena da zarobljenim navijestim slobodu i oslobođenje sužnjevima' (Iz 61,1) Zapravo cijela njegova služba je okarakterizirana služenju mnoštvu patnika i nevoljnika koje je ozdravljao. 'Tada se pronese glas o njemu po svoj Siriji pa su dovodili k njemu sve koje je mučila kakva nevolja, razne bolesnike i patnike, opsjednute i mjesečare i uzete a on ih je ozdravljao.' (Mt 4,24)
Drugo, postao sam svjestan da za razliku od Isusa crkve općenito kao da stoje na nekom drugom 'tlu' službe. Izneseni su podaci o 500 tisuća osoba sa invaliditetom, te gotovo isto toliko branitelja s njihovim obiteljima, što čini preko milijun ljudi u populaciji Hrvatske kojima je potrebno iscjeljenje bilo unutarnjih bilo vanjskih rana.
Društvo pak, a i crkve distanciraju se od tih ljudi kojima bi Isus, kada bi bio ovdje, prvima služio. Sveto Pismo govori o tome da su svi lišeni slave Božje (Rim 3,23) Ipak većina ljudi ne razmišlja o tome dok su tjelesno zdravi. Tek kada se dogodi neka bolest ili nesreća ljudi postaju otvoreni za pitanja o smislu svega i o Bogu. Tek kad se dogodi neki nedostatak on postaje velika prednost jer život, kojega većina površinski živi, počinje postavljati duboka pitanja i tražiti isto tako temeljite odgovore, koje inače ne tražimo kada je 'sve u redu' ili nam se barem tako čini. Poruke koje smo slušali od braće i sestara na konferenciji su upravo nosile tu dubinu odnosa s Bogom o kojoj se na nekim drugim konferencijama obično ne čuje.
Zbog svega toga smatram ovu konferenciju posebno uspjelom jer nam se postavlja pitanje: što bi trebala biti služba crkve, tijela Kristova na zemlji? Spremno ćemo reći propovjedati Radosnu vijest svim ljudima! I to je točno. Kako je to Isus činio? 'Isus je obilazio sve gradove i sela. Učio je u tamošnjim sinagogama, propovijedao radosnu vijest o Kraljevstvu i liječio svaku slabost i bolest' (Mt 9,35), a svoj je učenike uputio da na svom putu navješćuju: 'blizu je Kraljevstvo nebesko! Liječite bolesnike, uskrisujte mrtvace, čistite gubavce, izgonte zle duhove' (Mt 10,7).
Ove riječi ne trebaju tumačenje, nego praksu. Svojevremeno su neki Grci došli Filipu tražeći: 'Htjeli bismo vidjeti Isusa'. Naš glavni problem jest da ne uspijevamo svijetu oko nas pokazati Isusa, a kažemo da je on glava tijela Crkve, a to tijelo smo mi. Kada bismo nasljedovali Isusa naša bi zemlja bila vrlo brzo evangelizirana, pogotovo onih milijun plus potrebitih koji su očito Isusu bili ciljna skupina.
Ova je konferencija snažan poticaj i doprinos našem promišljanju, kako to volimo reći, i o evangelizaciji i o strategiji osnivanja crkava', zaključio je pastor Komanović.
