Karlovac, 10. studenoga 2014. (IBA) - Na karlovačkom su se groblju Jamadol od pokojnog pastora Steve Vuletića oprostili njegovi najbliži, sestre i braća iz karlovačke Baptističke crkve, prijatelji, te pastori i vjernici pristigli iz mnogih zajednica u Hrvatskoj.
Sprovod je vodio domaći pastor Ladislav Ružička. Biranim se riječima prisjetio čovjeka od kojega je i sam kao pastor učio, nalazivši u pastoru Vuletiću potporu i prijateljstvo: 'U svim našim slabostima, jer ih svi kao ljudi imamo, pastor Stevo nas je prihvaćao bez osuđivanja', istaknuo je pastor Ružička. U ime karlovačke crkve, kao i zbora pastora baptističkih crkava, izrazio je sućut pokojnikovoj obitelji: supruzi Jovanki s kojom je proveo više od 54 godine braka, sestri Evi i bratu Stojanu, a zbor je s dvije pjesme pridonio tužnom ali i svečanom i nadom ispunjenom oproštaju od dragog brata.
O pastoru Vuletiću i njegovu djelu govorio je pastor Željko Mraz, glavni tajnik SBC, čiji govor prenosimo u cijelosti.
Ožalošćena rodbino, draga braćo i sestre, dragi prijatelji,
Okupili smo se da ispratimo propovjednika i pastora, našeg brata Stevu Vuletića. Želim iskoristiti ovaj trenutak da izrazim iskrenu sućut svim ožalošćenima u ime Saveza baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj i u svoje osobno ime.
Kojim bismo riječima mogli opisati službu našeg brata Steve Vuletića, službu koja je trajala više od 50 godina? Vjerojatno riječima koje je Isus izgovorio u prispodobi o talentima: 'Dobri, valjani i vjerni slugo! U malome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost gospodara svoga!' (Luka 19, 21 i 23)
Dobar, valjan i vjeran sluga Božji.
Moj prvi susret s bratom Stevom bio je pri mojemu krštenju u Rijeci (1977.), prije same službe razgovarao je sa mnom i nakon službe krštenja molio se nada mnom. Ostavio je na mene dojam čovjeka koga Bog sluša – istinskog sluge Božjeg.
Čitajući i tražeći podatke o bratu Stevi, naišao sam na zanimljiv podatak o njegovu krštenju:
„…a 15. listopada 1945. kršteno je još dvadesetak vjernika na rijeci Dretulji (kod Ražulja) i to vrlo rano izjutra, između 4 i 6 sati. Krštavao je Đuro Vezmar. Komunističke su vlasti naumile spriječiti to krštenje te su postavili stražare duž plaščanskih rijeka od sedam sati ujutro do ponoći, ali su ih baptisti ipak preduhitrili.“ (Glas Crkve br. 41/42, listopad 2012.)
Stevo bi vas uvijek preduhitrio ili svojim osmijehom ili svojim odgovorom. Takav je bio od svog krštenja pa tijekom cijele svoje službu; pamtit ćemo ga kao takvu osobu.
Želja za znanjem, želja za služenjem
Brat Stevo bio je pripadnik prve generacije baptističkih studenata teologije nakon II svjetskog rata, pohađao je od godine 1954. Baptističku teološku školu (Zagreb, Daruvar, Novi Sad). U Novom Sadu je upoznao svoju suprugu Jovanku (r. Ćirić) s kojom se oženio 1960. godine.
Svoju punovremenu službu započeo je 1960. u Lici, Plaškom i okolnim mjestima (rukopoložen je za službu 25. kolovoza 1963.), gdje je ostao 7 godina. Nakon toga odlazi u Leskovac, gdje je služio od 1967. do 1974. Od 1977. do 1981. služio je u zajednicama na Baniji (Bačuga i Grabovac). Od 1981. do 1989. bio je propovjednik u Sisku. Nakon toga odlazi u Zadar gdje je dočekao mirovinu. Ali nije mirovao.
Po povratku u Karlovac tijekom Domovinskog rata, crkva u Sisku poziva ga da dolazi služiti 10 dana mjesečno, što je on redovito i činio. Po završetku Domovinskog rata pomagao je u osnivanju crkava u Kozaperovici i Glini. Isto tako i u obnavljanju života i rada zajednica u Lici (Plaški i Blata) do dolaska pastora Dražena Ogrizovića. Sve je to mogao uz svesrdnu pomoć svoje supruge Jovanke. Posljednjih nekoliko godina zdravlje mu se pogoršalo te nije više mogao služiti onako kako je to želio. Njegova borba s bolešću bila je njegova služba i svjedočanstvo.
Kako bismo mogli opisati službu brata Steve Vuletića? Tog dobrog, valjanog i vjernog sluge Božjega.
Prije svega, bio je propovjednik Riječi, a zatim bih rekao da je bio graditelj i obnovitelj. Graditelj i obnovitelj molitvenih domova gdje god da je služio. Znalo se reći: ako dolazi brat Stevo Vuletić, sigurno će i molitveni dom biti obnovljen, adaptiran ili izgrađen.
Ali isto je tako bio i graditelj mira te obnovitelj odnosa između Boga i čovjeka, čovjeka i čovjeka. Čovjek koji je donosio mir među ljude. Tako sam ja doživio njegovu službu u Sisku. Zato i za njega vrijede Isusove riječi: 'Blago mirotvorcima, jer će se zvati sinovi Božji!' (Matej 5, 9)
Kao tinejdžer i kao mladić imao sam priliku promatrati službu brata Steve. Bio je istinski mudar čovjek. Na sva moja pitanja, i pametna i provokativna, strpljivo je odgovarao. Ako pak ne bi tada znao odgovor, rekao bi mi: daj mi par dana pa ću ti reći svoj stav. Ali isto tako nije mi baš na moja pitanja odgovarao onako kako bih ja htio, nego su tu uvijek bile neke doskočice, biseri prave životne mudrosti. Odgovori koji su vas tjerali na daljnja promišljanja. Zato ću brata Stevu pamtiti kao dobroga, valjanog i vjernog slugu Božjeg koji ostaje primjer svima nama koji smo ga poznavali.
Stoga mogu sa sigurnošću zaključiti ovaj oproštaj od njega riječima iz Hebrejima poslanice 13,7: „Sjećajte se svojih starješina koji su vam navijestili riječ Božju. Promatrajući ishod njihova življenja nasljedujte njihovu vjeru!“
Zato draga obitelji, dragi prijatelji, draga sestra Jovanka, neka vas utješe riječi Svetoga Pisma: 'Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo; to je Bog pripravio onima koji ga ljube' (1 Korinćanima 2,9). Vjerujemo da je ono – što ne možemo zamisliti po svojoj ljepoti, dobroti, i onomu što je najbolje za čovjeka – naš Gospodin pripravio za one koji ga ljube. U toj nadi i u vjeri u Uskrslog Isusa Krista rastajemo se od našeg brate Steve do ponovnog susreta u vječnosti, rekao je Željko Mraz, glavni tajnik SBC u RH.
Pastor Ružička je ispraćaj završio molitvom zahvale za život pokojnika i utjehe onima koji su nakon pastora Vuletića ostali.
Foto: Matej Paluh