Je li o Bogu dovoljno znati ili mu treba vjerovati? Održan je stručni skup vjeroučitelja u Zagrebu
Zagreb 20. rujna 2014. (IBA) – U BC Zagreb- Radićeva održan je stručni skup vjeroučitelja baptističkog i evanđeosko pentekostnog vjeronauka u RH na kojemu je nazočilo oko 60 vjeroučitelja i mladih suradnika.
Na uvodnu molitvu i slavljenje prisutne je potaknula Svjetlana Mraz.
Na skupu je sudjelovao i gospodin Tomislav Tomasić, viši savjetnik za vjeronauk iz Agencije za odgoj i obrazovanje koji je u svom pozdravnom govoru naglasio kako su vjeroučitelji suodgovorni za duhovni rast djece ali su zapravo roditelji primarni i prvi odgajatelji svoje djece u vjeri. Stoga vjeroučitelji trebaju zajedno s roditeljima nadići bilo kakave osobne interese i raditi predano i odgovorno, međusobno se ohrabrujući i razvijajući zajedništvo.
Doc.dr.sc. Ksenija Magda je u svom predavanju (u dva dijela) ukratko prikazala kako crkve baptističkoga tipa (one koje krštavaju odrasle ljude) gledaju na odgoj djece u vjeri i da li je (i koliko) isto utemeljeno u Pismu.
Definitivno, za odgoj u vjeri veći je „teret“ na roditeljima jer djeca više uče gledanjem i oponašanjem nego slušanjem; roditelji su sa svojom djecom daleko više vremena i u svim kompleksnim životnim situacijama, a vjeroučitelj je „limitiran“ vremenom. S druge pak strane, vjeoučitelj je osoba koja više nego pastor može čuti i biti upoznata s problemima u obiteljima djece koju podučavaju, pa je vjeoručitelj spona između obitelji i pastora/crkvenog vodstva i on, kao takav, može zajedno s pastorom doprinijeti pastorskoj skrbi za duhovni uzrast roditelja, članova crkve.
Nužna je sprega svakodnevnog života i vjere, stoga je potrebno da pastor, odnosno crkveno vodstvo radi na „opremanju“ roditelja da bi roditelji bili duhovno zdravi, obitelji stabilne i kako bi temelj za duhovni uzrast djeteta bio dobro postavljen. Vjeroučitelj doprinosi nadgradnji onoga što dijete doživljava preko tjedna. Primarni je zadatak vodstva crkve osnaživati kršćanske brakove, poticati članove na autentično življenje kršćanske vjere, što će onda biti preduvjet za evangelizaciju djece koja žive u tim obiteljima.
Potrebno je preispitati pojam „evangelizacije“ djece koja odrastaju u crkvi, u kršćanskim obiteljima, koja puno toga znaju i kojima često „previše biblijskog znanja“ bude prepreka za obraćenje, jer se često smatraju dovoljno dobrim kršćanima. Zadatak je i vjeroučitelja i roditelja usmjeriti pažnju djeteta s nauka na doživljaj Boga, jer nitko, pa ni naša djeca neće biti spašena zbog znanja o Bogu nego zbog osobne vjere i predanja Bogu.
Timotej Špičak, dipl. vjeroučitelj prezentirao je kako se izrađuju planovi rada - godišnji, mjesečni i za svaki sat vjeronauka, koje su obveze vjeroučitelja na početku nove školske godine, te koje su promjene u dokumentaciji koja se dostavlja u škole ako su djeca prijavila vjeronauk kao izborni predmet.
Zajednički ručak bio je prilika za druženje, izmjenu iskustava i međusobno ohrabrivanje. Uspostavljeni su novi kontakti, osnažena neka stara prijateljstva, a svi zajedno ujedinjeni u istom prevažnom zadatku – djeci svjedočiti vjeru u Gospodina koji je upravo za najmanje i najslabije imao uvijek vremena i ljubavi na pretek.
Edita Turinski, vjeroučiteljica BC Rijeka
