Rijeka, 28. veljače 2013. (IBA) – U riječkoj Baptističkoj crkvi održan je okrugli stol na temu 'Je li ateizma dobar za čovjeka?' Uvodničari su bili Neven Barković iz inicijative 'Nisam vjernik' i mr. Zoran Grozdanov. Moderator okruglog stola bio je riječki pastor Giorgio Grlj.
Moderator je u uvodu iznio nekoliko razloga koji su doveli do održavanja, za crkvu, i te kako intrigantnog razgovora: 'Osuđeni smo na razgovor o našim različitim iskustvima iste stvarnosti. Ako nema razgovora nude nam se alternative: živjeti u ledenoj samoći samodostatne izoliranosti ili ratovati. Kao sljedbenici nauka Isusa Krista za čije djelo Apostol Pavao kaže da se sastojalo u uklanjanju pregrade koja razdvaja, osjećamo se odgovornima doprinijeti da se život i spoznaja ne shvaćaju kao borba i polemika u kojoj jači pobjeđuje već kao dijalog. Da i sami pridonesemo rušenju pregrada koje razdvajaju ljude umjesto da ih svojim ponašanjem podižemo.'
Nastojeći ponuditi odgovor na pitanje iz naslova okruglog stola, Neven Barković je najprije pojasnio što se podrazumijeva pod ateizmom: nevjera da Bog postoji. Nekoliko je razloga za nevjeru: problem zla u svijetu, dostatnost znanstvene metode da objasni čovjeka i svijet u kojemu živi, kao i nedostatak bilo kakvog dokaza za tako veliku tvrdnju da Bog postoji i da je stvoritelj svemira. A zašto je, dakle, ateizma dobar za čovjeka? Zato što oslobađa čovjeka od dogmi koje Crkva, kao institucija koja se presporo mijenja i prihvaća dosege znanosti, nameće čovjeku. Barković drži i da je ateist svjestan činjenice da je život samo jedan i da je smrt kraj i da će čovjek upravo zato poživjeti iskrenije i odgovornije prema sebi i drugima.
Zoran Grozdanov je trasirajući autonomiju čovjeka po pitanju morala, od Pavla koji piše da čovjek ako i ne pozna Boga ima savjest, pa preko prosvjetiteljskih ideja i Kanta sve do dokumenata Drugog vatikanskog koncila, ustvrdio da je ateizam bez sumnje dobar za čovjeka. Čovjek svoju autonomiju treba zahvaliti razvoju prirodnih znanosti. Izazov ateizma se sastoji u tome što je Crkva prisiljena ponovo razmotriti svoju sliku o Bogu. Veliki se protestantski teolog D. Bonhoeffer, uvidjevši čovjekovu zrelost da odgovara na pitanja o svijetu bez 'hipoteze Boga', pita što će Crkvi ostati kad (i ako) ostane bez odgovora na 'posljednja pitanja' o smrti i krivnji jer i na njih znanost pronađe odgovore? Pohvala je to čovjekovoj zrelosti i kritika Crkve koja ne zna odgovoriti na tu čovjekovu zrelost.
U Isusu kao objavi Boga vidimo da je Bog slab i jedino takav Bog koji trpi može pomoći čovjeku. Na pitanje 'Gdje je Bog?' ne smije se odgovarati upućivanjem na zakone prirode, na ljudski moral, na sve one kategorije koje od Boga rade Gospodara neba i zemlje, već na ono što je u čovjeku najkrhkije. Ateizam i teizam su u biti dvije vrste vjerovanja (jer se Boga ne može ni dokazati ni opovrgnuti) i kao takvi imaju široko područje međusobnog dijaloga. 'Ateizam je vrlo dobar izazov kršćanskoj vjeri jer joj omogućuje pročistiti sliku Boga koju je gradila stoljećima', zaključio je Grozdanov.
Nakon toga se razvila vrlo duga i živa rasprava. Propitivalo se mjesto i uloga čuda, znanosti, teorije evolucije. Prepoznale su se slabosti institucionalizirane religije koje često služe kao pogonsko gorivo ateizmu. 'Bez religije ne bi bilo ni ateizma', zaključio je Barković. Ostalo je neodgovoreno pitanje kako je moguće da se vjera da će čovjek bez Boga postati bolje biće u likovima poput Staljina, Mao Zedonga, Pola Pota i drugih nimalo nije ostvarila?
Ovaj je okrugli stol pokazao da pripadnici različitih svjetonazora mogu međusobno razgovarati ukoliko su spremni početi slušati drugoga, misliti o razlozima njegovih stavova, pokušati smisleno artikulirati svoje stavove, odričući se arogancije i podcjenjivanja sugovornika, što je u velikoj mjeri pošlo za rukom kako uvodničarima tako i sudionicima rasprave 'iz publike'.
