Sidney, Australija,15. studenoga 2012. (IBA) - U Sidneyu, gdje je provodio svoje dane između brojnih prekoocenskih putovanja preminuo je Pero Crnković u osamdesetoj godini žvota.
Premda je vijest o njegovoj bolesti već neko vrijeme poznata vjernicima baptističkih crkava u Hrvatskoj s kojima je bio duboko povezan ostajala je nada da će ovaj neumoran čovjek dobiti bitku sa teškom bolesti.
Pero Crnković je rođen 23. lipnja 1933. u Siraču gdje je od mladih dana bio aktivan član lokalne baptističke crkve. Zbog društveno političke situacije u bivšoj Jugoslaviji 1957. godine prebjegao je u Italiju, otkuda je 1959. godine zajedno sa svojom braćom Franjom i Veljkom otplovio za Australiju. Odmah po dolasku u Australiju tražio je zajedništvo vjernika te se aktivno uključio u život i rad ruske baptističke crkve u Melbourneu. Od 1973. sudjelovao je u osnivanju baptističkih crkava među našim iseljenicima u Sidneyu, a tijekom godina je služio u crkvama u Melbournu i Adelaidu.
U Hrvatsku se Pero Crnković mogao vratiti prvi puta tek 1990. godine i to na pogreb svoje majke Kate Crnković. No, nakon odlaska u mirovinu vraćao se u domovinu gotovo svake godine i to s posebnim žarom da pomogne osnaživanju pojedinaca i crkava u Hrvatskoj. U to je ulagao svoje vrijeme, svoju energiju i svoja materijalna sredstva te je ostavio neizbrisiv trag kao čovjek, vjernik, prijatelj i brat.
Savez baptističkih crkava u RH s posebnom je radošću dodijelio Zahvalnicu bratu Peri Crnkoviću za dugogodišnje predano služenje pojedincima i crkvama širom Hrvatske koja mu je osobno uručeno na Susretu baptista Hrvatske u listopadu 2010. godine u Čakovcu.
Iza Pere Crnkovića ostaju supruga Božica, kćeri Estera, Edita i Helena, sin Daniel s obiteljima,te mnogobrojna zemaljska i duhovna obitelj.
Izraze sućuti obitelji brata Pere, poslali su predsjednik SBC-a Toma Magda i Željko Mraz, glavni tajnik SBC-a: 'Tetak ili ujak Pero, kako smo ga većina zvali, ostavio je posljednjih godina doista dubok trag u našim crkvama diljem Hrvatske. Mnoge je ohrabrio, poticao, sokolio, ispravljao u duhu blagosti, opominjao na predaniji kršćanski život. To je činio doista s jednom lakoćom za koju vjerujemo da ga je sam Gospodin pripremio i upotrijebio. To će nam svakako uvelike nedostajati', ističe se u sućuti.