O svojim osobnim sjećanjima iz života i suradnje s dr. Brankom Lovrecom govore njegovi prijatelji i suradnici
Ono što je Branko ostavio nama mlađima svakako je prostor koji je on stvorio. Mislim na ugled Saveza prije svega. Kada se povukao s mjesta predsjednika Saveza, sva vrata koja je on otvorio u ovom društvu, ali i u inozemstvu u raznim baptističkim ili drugim organizacijama i asocijacijama ostvio nam je otvorena. Na taj način mi mlađi nismo morali pronalaziti nove putove i načine uspostavljanja kontakata.
Nije čuvao ljubomorno svoju poziciju čelnog čovjeka. Uvijek je uvažavao mišljenja nas mlađih koji smo u nekim situacijama možda bili i zeleni i naivni. Nikad nam nije davao do znanja da je stariji, pametniji, s više iskustva. U takvoj atmosferi je bilo lijepo razvijati se i učiti.
Za razliku od nekih drugih Branko Lovrec je sam odstupio iako smo ga molili da još ostane na čelu Saveza. Kada je odstupio nije ostavio neugodnih iznenađenja ili repova koje bi trebalo raščišćavati. Za nas koji smo ga naslijedili bio je to veliki blagoslov. To ga doista čini velikim čovjekom koji nam je ostavio primjer kako nasljedovati Krista.
Toma Magda
Predsjednik SBC u RH
Od ranog djetinjstva ime Branka Lovreca mi je bilo poznato. Njegovi posjeti crkvi u kojoj sam odrastao najavljivali su nadahnutu propovijed izvan okvira (tadašnjih teoloških mainstream razmišljanja) ili gledanje filmova s kršćanskom tematikom što je kod nas djece poticalo interes, budilo maštu i davalo odgovore o čudesnom Božjem svijetu (npr. 'Grad pčela' i mnogi drugi). Povremeni odlasci u Zagreb s ciljem da se čuje što Branko propovijeda o izlasku naroda Božjeg iz ropstva potaknuli su me još kao dječaka na dublje proučavanje Božje Riječi. Bio je neobičan, zanimljiv, duhovit i spreman pomicati granice našeg malog geta u koje su nas ondašnje društvene okolnosti a i mi sami zatvorili.
Devedesetih, kada smo počeli blisko surađivati, od humanitarnih projekata pa do uključivanja nas mladih lidera u Izvršni odbor SBC u RH na Brankovu inicijativu, značilo je dublje i bolje upoznavanje njegove službe. Iako smo mi bili mladi i neiskusni, Branko se nije bojao toga. Otvorio nam je prostor da se uključimo i dao nam slobodu da se razvijamo, ali i priliku da učimo od njega.
Kao njegov najbliži suradnik osam godina sam mogao učiti od dr. Lovreca što to znači biti predstavnik jedne crkve - od pristupa prema baptističkim crkvama do ekumenskih, međureligijskih i društvenih događanja. Mnogobrojni projekti, sastanci, konferencije, putovanja širom svijeta pružili su mi prigodu vidjeti koliko i zašto je dr. Lovrec bio toliko cijenjen i poštovan kako u zemlji tako i u inozemstvu.
Danas mogu još jasnije vidjeti koliko je služba dr. Branka Lovreca kao predsjednika SBC u RH doprinjela oblikovanju religijskog identiteta nove Hrvatske u suradnji s mnogobrojnim službenicima drugih vjerskih zajednica. Njegov doprinos promicanju različitosti, toleranciji i demokratičnosti hrvatskog društva je nemjerljiv.
Time je i nama vjernicima pomogao da se odupremo kušnji ponovnog zatvaranja u svoj mali vjernički geto te da sudjelujemo u društvu u koje nas je Bog postavio da svjedočimo njegovu milost i ljubav prema svakome čovjeku.
Branko, zahvaljujem Bogu za sve što sam od Vas naučio.
Željko Mraz
Glavni tajnik SBC u RH
Bio sam dječak, tek nekih desetak godina, kada sam u daruvarskoj crkvi prvi puta čuo i vidio Branka Lovreca. Bio je drugačiji od svih ostalih ljudi koje sam do tada poznavao. Vedrina, jednostavnost, razdraganost, strast i uvjerljivost dok je iznosio Riječ Božju punu čudesnog naboja, koja je u meni prouzročila bujicu oduševljenja i želje da i sam još dublje proniknem u to more začuđujuće ljubavi Božje. Sjećam se da ga je i njegova supruga Mirjana , koja je sjedila u istom redu, slušala kao da joj je to bilo prvi put. Govorio je o prijateljstvu Davida i Jonatana. Tada nisam ni slutio, da će doći vrijeme kada ću i sam biti počašćen iskrenim prijateljstvom našega Branka.
Kad sam, zajedno sa svojom suprugom, započeo propovjedničku službu u Karlovcu i D. Resi, upravo u Branku Lovrecu, imao sam brata i prijatelja na koga sam se u svakom trenutku mogao osloniti. Na mnoge nepoznanice i teška pitanja, vezano uz moju službu i razumijevanje Božje riječi, od Branka sam dobivao jednostavne i razumljive odgovore. Svim propovjednicima, a posebice članovima izvršnog odbora saveza kao predsjednik, Branko je znao govoriti: "Braćo imate moj blagoslov, samo naprijed ja vas podržavam.
Naš brat, Dr. Branko Lovrec, iako je poznavao i surađivao s najznačajnim ljudima kršćanskog svijeta, jednom je prilikom došao u malo selo Zagorje, 30 km nedaleko od Karlovca. Tada smo ga morali nositi u njegov automobil zbog strašnih bolova u leđimi, kako bi pozdravio nekoliko starijih ljudi koje su se tamo okupili na Bogoštovlje. Bio je čest i dragi gost u Karlovcu i D. Resi. Iskreno smo ga voljeli kao brata u Kristu pažljivo osluškujući propovijedanu Riječ i poštovali kao čovjeka.
U bratu Branku Lovrecu prepoznao sam istinu koju je zapisao apostol Pavao: "Takva je moja željno očekivana nada: ništa me neće smesti: sačuvat ću, naprotiv, potpuno pouzdanje i - sada kao i uvijek - proslavit će se Krist u mom tijelu, bilo da živim, bilo da umrem" (Fil 1,20).
Ladislav Ružička
Dopredsjednik SBC u RH
Bio sam još vrlo mlad kad sam po prvi put čuo propovijedati Branka Lovreca. Ostao sam zaprepašten jasnoćom i snagom riječi. Bio sam kao prikovan uz stolicu i poželio da ti trenuci nikad ne završe. Vjerujem da je to jedan od onih trenutaka koji su oblikovali moju budućnost da i sam postanem propovijednikom Radosne vijesti.
Kao čovjek koji je znao za snagu i važnost medija u obzanjivanju Radosne vijesti, Branko je pozorno pratio svako moje pojavljivanje na televiziji, radiju ili u novinama i nikad nije propustio nazvati, čestitati, ohrabriti. Uz takvog čovjeka nije bilo straha od neuspjeha, promašaja. Uz njega čovjek naprosto nije mogao imati komplekse. On je svakako jedan od ljudi koji je obilježio moju egzistenicju i oblikovao vjeru u važnost i snagu izrečene i napisane riječi.
Giorgio Grlj
Predsjednik Skupštine SBC u RH i predsjednik PEV-a
Branko Lovrec je imao veliki utjecaj na moje duhovno oblikovanje. Njegova srdačnost i otvorenost bile su značajke koje ću pamtiti dok postojim. Sjećam se dobro jednoga od prvih susreta, dok je još radio u hitnoj pomoći. Kao studentu Filozofskog fakulteta impresionirala me je činjenica da netko takva obrazovanja vjeruje u Boga. Kasnije smo surađivali na raznim projektima: tiskanju C. S. Lewisova "Kršćanstva" i velikom projektu tiskanja Biblija u suradnji s Kršćanskom sadašnjošću. Branko Lovrec je svojom izdavačkom djelatnošću u Duhovnoj stvarnosti utro put visoko kvalitetnom kršćanskom izdavaštvu i podigao ugled svih naših crkava na jednu višu razinu. Zahvaljujem Bogu na njegovom životu i službi!
Mladen Jovanović, mr. sc.
Glavni tajnik PEV-a, Kristova crkva
Branka Lovreca sam upoznao 1964. godine kao jos uvijek aktivnog lijecnika i voditelja mladih u Baptistickoj crkvi u Zagrebu. Mene, ljubopitljivo radoznalog srednjeskolca, impresionirao je Brankov entuzijazam za Evandjelje i njegova spremnost da mi u kreativnim razgovorima pomogne razrijesiti mnoge dileme odnosa vjere i razuma.
Pratio sam Brankov odlazak na Berlinski kongres za evangelizaciju svijeta (1966. g), pripreme i organizaciju Billy Grahamovog dolaska u Zagreb (1967. g) kao i njegove pionirske nakladnicke pothvate i viziju osnivanja Duhovne stvarnosti, preko koje je kvalitetnom literaturom evandjeosko krscanstvo u javnosti bivse Jugoslavije steklo dotle nepojmljivu prepoznatljivost i kredibilitet. Suradjivali smo na mnogim projektima i medjunarodnim konferencijama na svim meridijanima. U vise navrata je predavao na BTI/ETF-u, a kao clan Vijeca fakulteta isticao se mudrim prijedlozima i konstruktivnim kritikama. Nase najvece zajednicko ostvarenje je vjerojatno bilo osnivanje Protestantsko-evandjeoskog vijeca u Republici Hrvatskoj te usmjeravanje interdenominacionalne suradnje kako bi uklonili skandal krscanske razdijeljenosti te ojacali jedinstvo tijela Kristova u sluzbi vjerodostojnog svjedocenja raspetaga i uskrsloga Krista.
Dragom bratu, iskrenom prijatelju, visedesetljetnom suradniku i dobrom covjeku dr Branku Lovrecu od sveg srca hvala!
dr. Peter Kuzmič
Rektor ETF-a
Gospodina Branka Lovreca pamtim kao čovjeka vjere koji je duboko proživljavao i promišljao Evanđelje. Često sam ga i rado slušao kad je naviještao Božju Riječ jer je uvijek govorio iz uvjerenja i vlastitog iskustva. Zahvalan sam Bogu na njegovoj osobi i primjeru koji je davao osobito u ekumenskom dijalogu, zalažući se iskreno i predano za zajedništvo među kršćanima. Neka ga Gospodin nagradi vječnom nagradom!
msgr. Vlado Košić
Sisački biskup i
predsjednik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog
Znali smo već duže vrijeme da dr. Branko Lovrec boluje ali smo s velikim iznenađenjem primili vijest da se svijeća njegova života ugasila. Žalujemo zbog njegovog odlaska i suosjećamo s cijelom obitelji koja je ispunjena tugom.
Čast mi je bila surađivati s njim. Bio je dugogodišnji predsjednik Glavnog odbora Udruge za vjersku slobodu i jedan od njenih osnivača. Kao čovjek širokih vidika shvatio je vrijeme i potrebu za postojanjem takve Udruge pa je kao vjerski vođa svoj autoritet, sposobnosti i znanje ugradio u njene temelje .
Za pokojnim Brankom Lovrecom žalit će vjernici Crkve kojoj je pripadao i godinama bio na čelu ali i vjernici svih drugih vjerskih zajednica pa i nevjernici koji su ga poznavali i sa njim se susretali. Branko Lovrec je bio čovjek koji je volio ljude i svoju ljubav nije tajio, Branko Lovrec je bio svijeća koja gori s obje strane, svojim odlaskom ulio je u naša srca tugu i žalost koja će nas pratiti dugo vrijeme.
Napustio nas je pobožan čovjek, dugogodisnji vođa Crkve, vrsni organizator, prijatelj ljudi, ostavio nas je dobar čovjek, otšsao je na odmor do ispunjenja nade koju je imao.
Velimir Šubert
Negdašnji tajnik Udruge za vjersku slobodu
Branka Lovreca i njegovu sestru Miru poznajem od djetinjstva. Zajedno smo rasli u crkvi kao djeca i kasnije omladinci. Mnogo smo vremena kao prijatelji zajedno provodili. Međusobno smo se poštovali. To smo prijateljstvo očuvali do kraja.
Veselio me svaki novi naraštaj mladih ljudi koji su, kao već stasali ljudi, napuštali omladinska druženja koja je Branko vodio u crkvi u Radićevoj. Služio je i kao đakon u zagrebačkoj crkvi, a puno je vremena posvetio putovanju sa stranim misionarima po cijeloj bivšoj Jugoslaviji, simultano prevodeći, a također je puno putovao po svijetu, poznavajući kršćanske vođe svojega vremena.
Po osnivanju Saveza baptističkih crkava u RH pomagao sam mu kao njegov osobni tajnik.
Vinko Peterlin
Brankov dugogodišnji prijatelj i suradnik
Draga braćo i sestre u Kristu,
Povodom odluke Gospodnje da pozove k Sebi našeg uvaženog, poštovanog i voljenog brata, Dr. Branka Lovreca, molim Vas primite moju iskrenu sućut.
Njegova blagost, otvorenost i širokogrudna topla vjera, ukorijenjena u uskrsnulom i živom Gospodinu bila je ohrabrenje i ojačanje svakom tko je imao čast s njime razgovarati. Jedan od tih sam i ja.
Hvalim našega nebeskog Oca koji nam je podario njega i obogatio du-hovno sve nas. Znamo da je on tamo gdje Gospod naš prebiva. On je postigao cilj – mi smo postali siromašniji bez njega.
Po milosti Božjoj uvjeren sam iako nije više s nama, ipak njegova uspomena i brojni darovi Božji primljeni kroz njega i dalje žive u srcima mnogih. Bogu neka je slava za brata Branka Lovreca.
Iskrenim poštovanjem u Gospodinu vaš,
Endre Lángh
Reformirani biskup u miru
Dr Lovrec je svakako bio velik kršćanski sluga i vođa. Ali Branko je bio i liječnik. No, prije svega osim svojom liječničkom strukom, Branko je 'liječio' svojim neumornim optimizmom i upornom vedrinom.
Ipak u životu mene i moje obitelji Branko je odigrao i jednu posebnu i doslovce spasonosnu ulogu. Barem što se moga oca tiče. Bilo je to sredinom 1960-ih kada je Branko još radio kao liječnik u zagrebačkoj hitnoj pomoći.
Osim službenim vozilom medicinske pomoći Branko se služio i svojim legendarnim 'fićom'. U to je vrijeme moga oca zahvatila izuzetno nagla i po život opasna infekcija očiju i glave. Bolest je tako brzo napredovala pa su njegove oči i glava naotekle skoro do neprepoznatljivosti. Jedne večeri to je doseglo svoj krizni stupanj, pa smo, već pomalo bez nade pozvali hitnu pomoć i dr. Branka Lovreca. On je svojim 'fićom' pojurio prema našem stanu. Ali putem je na automobilu pukla guma. Branko je svog fiću ostavio na cesti, a svojom liječničkom torbom doslovce dotrčao do nas. Učinio je što je tada urgentno trebalo, pozvao vozilo hitne pomoći i otpremio oca u bolnicu. Svime time on je bez imalo sumnje zapravo spasio život moga oca.
U tim je satima i trenucima Branko Lovrec zapravo bio 'anđeo' poslan od Svevišnjega. I da priči nije kraj, za koju godinu kasnije, moj otac obratio se i predao Bogu na velikom evangelizacijskom događaju s Billy Grahamom u Zagrebu. U čijoj je organizaciji i opet sudjelovao Branko Lovrec.
Kao teenager, tada nisam ni slutio da ću mnogo godina kasnije biti suradnik s Brankom u bezbrojnim kršćanskim i crkvenim događanjima. Branko Lovrec, spašavao je dakle ljude na sve moguće načine. I kao liječnik i kao vjernik i vjerni sluga.
mr. D. Berković
Prezbiter Evanđeosko pentekostne crkve u RH
Još jedan oduševljeni, radišni i iskreni ekumenist u našem vjerničkom društvu manje. Umro je naš subrat i suradnik dr. Branko Lovrec, nadomak svojem 80. rođendanu. Gospodin ga pozvao k sebi da bude dionikom vječnog života. Bio je cijela života u službi Božjoj: u službi Božje riječi i u službi svoje Baptističke vjerske zajednice. Bio je čovjek vjere i dijaloga sa svojom kršćanskom braćom i sestrama.
Od 1965. počinje se baviti prijevodom kršćanske literature. Sedamdesetih godina ostvaruje svoj san, zajedno sa svojim suradnicima osniva novu kršćansku nakladničku kuću pod naslovom Duhovna stvarnost koju godinama uspješno vodi tako da je izrasla u uglednoga izdavača vjerskih i kršćanskih djela. Dugi niz godina uređivao je list »Glas Evanđelja«.
Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske, dr. Branko Lovrec prvim je predsjednikom Saveza baptističkih crkava u RH (1991. – 2003.), nasljednikom pokojnoga Horaka, i do kraja je obavljao tu službu kao počasni predsjednik. U razdoblju od 2000. do 2005. bio je i jedan od dopredsjednika Svjetskoga saveza baptista (Baptist World Alliance).
Poznajem pokojnoga Branka kao čovjeka Knjige. Odmah po osnutku Kršćanske sadašnjosti Branko Lovrec podržavao je naš rad i s nama surađivao. Osobno sam s njime imao više kontakata izdavačke djelatnosti. Spomenut ću samo tri velike i značajne suradnje. Zajedno smo u Kršćanskoj sadašnjosti (s Grafičkim zavodom Hrvatske) 1989. godine objavili »Biblijski priručnik«. To je mala enciklopedija sveukupne biblijske literature. Knjigu od 690 stranica preveo je osobno Branko Lovrec. Ja sam kao aktivni djelatnik Kršćanske sadašnjosti imao časnu zadaću da zajedno s Antom Kresinom pregledam i redigiram cijeli njegov tekst. Bilo je to, smijem reći, za ona olovna vremena izvanredan pothvat. Knjiga mnogima još danas služi kao uvod u svijet biblijske literature. Zajedno s pokojnim Brankom Lovrecom u Kršćanskoj sadašnjosti za moga upravljanja objavili smo »Bibliju«, bez deuterokanonskih knjiga, za vjernike protestantske baštine. I to je bio ekumenski pothvat od značajne važnosti. Zajedno smo objavili i »Biblijsku enciklopediju« koju je Brankok Lovrec najprije objavio u Duhovnoj stvarnosti u deset separatnih svezaka, a potom kao jednu knjigu u suizdanju s Kršćanskom sadašnjošću.
Sada nakon njegove smrti rado se sjećam naše zajedničke suradnje, izražavam sućut vjernicima Baptističke zajednice u Hrvatskoj i molim Gospodina da ga nagradi za sav njegov rad na širenju njegove, božanske Riječi, i za njegovu ljubav prema nama katolicima u Kršćanskoj sadašnjosti.
Bio dionikom Božje slave i počivao u miru!
dr. sc. Adalbert Rebić
Sveučilišni profesor biblijskih znanosti i semitskih jezika
bivši dugogodišnji ravnatelj Kršćanske sadašnjosti
Pamtim dr. Lovreca po njegovu izuzetno velikom i značajnom utjecaju na jednu generaciju. Iz osobnog iskustva kao i iz iskustva mnogih koje poznajem, on je oblikovao generaciju nove svijesti autentičnog življenja vjere u suvremenom svijetu. I upravo zbog te njegove uloge mnogi mladi ljudi pronašli su put u razne oblike aktivne kršćanske službe. Nadodamo li tomu i njegov veliki ulog u izdavanje kršćanske literature, po čemu se može sloviti kao svojevrstan pionir, za dr. Lovreca se može reći da je bio prorok svoga vremena.
Stevo Dereta
Predsjednik MCŽ
Od najranijeg djetinjstva pamtim strica Branka kao prijatelja mojih roditelja, kao čovjeka koji je dolazio u našu crkvu s onim super zanimljivim filmovima, kao nadahnutog vođu zbog kojega je naša obitelj birala treću grupu na Činti... Godinama kasnije, imala sam priliku surađivati s njim na različitim projektima Saveza. Pamtit ću ga kao pristupačnog, toplog čovjeka koji je znao pružiti priliku mladima, ohrabriti posustale i pohvaliti za najmanju sitnicu svojim čuvenim riječima: Ma, bravo!
Svjetlana Mraz
Koordinator rada s mladima, SBC u RH
Tijekom mojega odrastanja, mladenaštva a onda i studentskih dana Branko Lovrec bio mi je izazovan znak da je moguće drukčije vjerovati, iz vjere živjeti i svježinom života svjedočiti. Dovoljno rano pomogao mi je otkriti da je s Bogom moguće promišljeno a živahno razgovarati; da ga se sve smije pitati, odgovore propitivati i u praksi iskušavati; istraživati, sumnjati – a ipak biti bezuvjetno prihvaćen. Bio je pristupačan i poticajan sugovornik u traženju rješenja teoloških, ali i svakodnevnih životnih pitanja – vazda spontano i nazahtjevno potirući našu razliku u godinama, znanju, životnu iskustvu.
Premda „ baptist od baptista", čvrsto ukorijenjen u vlastitu konfesionalnom identitetu, postupno ali dosljedno otvarao je vidike evanđeoske, reformacijske, ekumenske te naposljetku i međureligijske suradnje osiguravajući prostor raznolikosti mišljenja i stavova .
U svemu bio mi je sluga Evanđelja Isusa Krista, zaljubljenik, nadahnuti propovjednik i neumorni promicatelj živodajne Riječi.
Predsjednik Saveza, doktor medicine i brat u Kristu Branko – sve u jednom!
Boris Peterlin
Moj bratić Branko Lovrec stoji preda mnom kao ljudski topla i mila osoba - čovjek kršćanin.
Bio je dio moga najranijeg djetinjstva i mladosti. Sjećam se kako je sa svojom sestrom Mirom dolazio k nama u posjet na jednostavno čavrljanje, a sestra i ja bile smo ponosne na njega kao na svoga starijeg brata. Poslije smo uživali u njegovim omladinskim sastancima u Radićevoj ulici svake subote navečer. Zatim kampovi, pa suradnja na časopisu „Glas Evanđelja" u šezdesetim godinama prošloga stoljeća. Posebno je njegova „Riječ urednika", povezana s naslovnom fotografijom časopisa za dotični mjesec, pogađala nas mlade aktualnošću svijeta u kojemu smo se nalazili i kretali. Zračila je iz njega normalna ljudskost, ali i predanost Bogu i Njegovoj službi. Generacije mladih prošle su kroz njegove riječi i primjer autentičnoga kršćanskog života.
Posljednji sam put čula njegov glas prošle godine na dan našega vjenčanja. Nazvao je da nam čestita i kaže: „Ne mogu doći na vjenčanje, ali pročitaj si 'Kruh naš svagdašnji' za današnji dan , baš je prava tema za vas pod naslovom: 'Kraljevsko vjenčanje'. To nas je obradovalo i ostalo kao trajni pečat i uspomena na dragoga nam bratića Branka.
Nela Mayer Williams
Kada čujemo da je neko u nasim godinama završio svoju životnu trku, i to obično praćenu bolešću, pomislim "Hvala Gospodu. On se preselio!"
Branka Lovreca nisam jako dobro poznavala. No, kada pomislim na njega, setim se sledeceg.
1. Kongres tamo pedesetih. Veče evangelizacije i onda pesma koju je vodio "Da li ima nekoga ko ljubi Hrista ...?" i veliki broj mladih se odazvao.Pa je pozvao na obecanje apstinencije. Odazvala sam se i do danas mi mnogo koristi pogotovu u radu sa decom i mladima, žrtvama alkoholisanih oceva.
2. Uvek sam se divila njegovom prevodilačkom umeću. Znam koliko je to bitno kada niko, zbog stranog jezika, ne razume govornika. Prevod je uvek usledio "kao iz topa" i istim žarom i istom dikcijom kao govornik.Fantastično.
Dr. Rut Lehotsky
Novi Sad
Kad pomislim na Branka, doista mi je teško zamisliti da ga nema, pa čak iako ga nisam viđala u zadnje vrijeme. Ako bolje razmislim, postao je on dio mog života na onaj način na koji to postaju ljudi koji ti postave temelje ili izgrade neki bitan dio životne zgrade, iako to nisu namjeravali, niti si ti to tad primjećivao. S Brankom smo proučavali Efežane kad sam se 81. vratila iz Njemačke i još se sjećam pitanja po kojima se nismo slagali, ali to je u općem jugoslavenskom jednoumlju bilo dozvoljeno na omladinskom u Radićevoj s Brankom! Sorry, Branko, ali teološki je studij pokazao da ja imam više argumenata na svojoj strani po pitanju: Tko su Pavlovi čitatelji u poslanici?! S druge strane, priznajem, tvoja je slika sad puno potpunija kad je raspravljaš s Pavlom...
Znam Branka i sa Činte. Moram priznati da smo gledali da budemo u 'njegovoj' grupi jer to je bilo puno bolje. Bilo je zanimljivih tema kojih su se drugi voditelji bojali. Branko je uvijek bio hrabar i tako nam pomagao da stvari koje su nas pokretale posložimo. Bio je generacija naših roditelja - a opet tako dostupan. S takve jedne Činte (one 1980. godine!) Branko je postavio i pitanje: 'A koliko je ozbiljno to Vaše hodanje?' i tako kumovao Tominim i mojim 'zarukama'. Odgovor: 'Pa, ovaj, ozbiljna. Mi se mislimo ženiti kad dođem iz vojske...' evo traje već 30 godina.
Kad bolje razmislim, gotovo na svakom važnijem koraku u našem životu Branko je bio tu - nenametljiv, otvoren, zanimljiv.
dr. Ksenija Magda
Teoški fakultet Matija Vlačić Ilirik
Vrhunski intelektualac i stručnjak u svome području, doktor medicine, renomirani nakladnik kršćanske literature, a opet neposredno srdačan u pristupu i najneznatnijem čovjeku; dobrodušno nekonvencionalan, ali dostojanstven i autoritativan, nadasve vjernik. Hrvatski baptistički vođa koji je uspio bezbolno premostiti raspad negdašnje države te učvrstiti našu crkvenu organizaciju i baptistički identitet u novim političkim uvjetima.
Trajnogorući poziv, gotovo proročko „breme" koje ga je tjeralo na navješćivanje Riječi, obilježio je cijeli njegov život: propovijedao je, predavao, predvodio mlade, pisao, prevodio, objavljivao, čak prikupljao i distribuirao humanitarnu pomoć zalažući se ne samo za vjernički nego i sveukupni društveni boljitak.
Uživao sam slušati njegova predavanja na negdašnjim omladinskim konferencijama i seminarima, njegove tečne prijevode inozemnih propovjednika, čitati njegove tekstove u „Glasu Evanđelja" – a koji su oduvijek imali i onu, ponekad i naoko skrivenu, živahno oštru kritičku notu. Poticao me tada kao mladog suradnika, a radovao se i kada sam preuzeo uredništvo „Glasa Crkve".
Dr. Lovrec ostat će mi – i svima nama – trajno u sjećanju kao jedan od kamena-međaša ne samo hrvatskoga baptizma. Uza sav svoj značaj on nije težio medijskom eksponiranju. U svome je zadnjemu razgovoru u „Glasu Crkve" (34-35/2010) liječnički precizno sažeo svoju ulogu u Velikom poslanju: „Sâm rad i neki vidljivi rezultati nisu toliko bitni da se objavljuju u javnosti, nego činjenica da Bog vidi život kršćanskog radnika i ocjenjuje ga po svojem kriteriju."
Ruben Knežević
Glavni urednik „Glasa Crkve"
Brata Branka Lovreca sam upoznao tijekom druge polovine 1949. i ostao njegov i Mirin „brat Aco" do danas. Veoma smo se veselili pri našem poslednjem susretu – čini mi se u ljeto 2005. Viđali smo se sve rjeđe, kako je starost nastajala, a neprilike se umnažale – ali ipak bar dva puta godišnje. Uvijek smo bili odani i otvoreni jedan prema drugome. Mnogo smo razgovarali i dogovarali – nikad protuslovli. Obojica smo prolazili kroz izazove svijeta i često nailazili na nerazumijevanje, tamo gdje se nismo nadali. Podržavali smo jedan drugoga, i nadam se da će me on iskreno i vedro dočekati kada se budemo bratski zagrlili tamo gdje nema uzdaha ni suza, gdje pravda živi i ljubav kraljuje u miru i vječnoj radosti
Dr. Aleksandar Birviš
Brat Branko je propovijedao jednostavno, ali snažno; imao sam 16 godina kad sam čuo njegovu poruku o slijepom Bartimeju; još uvijek pamtim tu poruku jer je jako djelovala na mene. Bio nam je uzor ozbiljnog i predanog navjestitelja Radosne vijesti.
Nikola Vukov
pastor BC Varaždin
Nikada neću zaboraviti savjet i poruku koju je Slvani i meni prilikom našeg vjenčanja uputio dr. Lovrec iz Psalma 91. Ti što prebivaš pod zaštitom Višnjega, što počivaš u sjeni Svemoguće, reci Jahvi: Zaklone moj! Utvrdo moja! Brat Branko je bio tako neposredan, otvoren i za nas mlade vrlo pristupačan, te smo lako prihvaćali njegove savjeta i pouke. Ova poruka dr. Lovreca, iz Ps 91 s vjenčanja, samo je jedna od mnogih koja je obilježila i usmjerila život i brak moje supruge Silvane i mene.
Nenad Kovačević
Član Izvšnog odbora SBC-a
Dr. Branko Lovrec izvršio je veliki utjecaj u procesu mog osobnog obraćenja porukom o smislu života.
Damir Pintarić
pastor BC 'Betanija' Čakovec
Brat Branko Lovrec ostat će nam u dubokom sjećanju kao veliki čovjek i osoba otvorena prema svakome, spremna na suradnju i osobni angažman u provedbi nekih važnih projekata. Posebno ćemo ga se sjećati po zdušnoj suradnji u osnivanju Hrvatskog biblijskog društva i u radu Udruge za vjersku slobodu. U svom životu i službi dr. Lovrec je širio istinske kršćanske vrijednosti, te nadasve gajio tople i kvalitetne međuljudske odnose. Žalosni smo zbog njegovog odlaska, te izražavamo kršćansku sućut njegovim najbližima kao i svoj braći i sestrama iz Baptističke crkve!"
dr. Dragutin Matak
Kršćanska adventistička crkva
Bogu hvala što je brat Branko postojao, upravo takova osoba kakav je bio. Ostavio je ugodne tragove kod svih koje je susretao svojom jednostavnošću i kršćanskom ljubavi prožetom sobnošću... Izdavaštvom i službom u crkvi i Savezu ostavio je svoj otisak na vrijeme u kojem je živio...
Branko je, uz podršku svoje Mirjane i obitelji, srčano odtrčao svoju dionicu Puta. Zalog što ga ostavlja jest i velik i poticajan, zasebno u ovom vremenu nevremena. U vremenu kada su nam potrebni ljudi koji će iznova 'probijati led'; koji će 'riskirati' svoju kožu i koji se neće htjeti svidjeti ovom svijetu nego Bogu svome najprije.
Vrijeme je tako kratko, a tako dragocjeno. Sve brzo prolazi i šteta je ne staviti sve svoje talente i darove na raspolaganje svome Gospodinu. Branka ću se sjećati i kao čovjeka koji je bio maran i ustrajan vojnik Isusa Krista do konca. Vjerujem da je već primio vijenac pravednosti od Onoga koji je postao smisao i ljepota njegovog života i da je sada na mjestu za koje je rečeno da nema noći ni tame; ni boli ni jauka... Jedino Ljubav i Svjetlo isinito koje razgoni svaki mrak.
Uistinu, zahvalan sam Gospodinu što sam ga, makar malo, poznavao.
Dražen Radman
Pastor BC Split
Prvi osobni kontakt sa dr. Brankom Lovrecom imao sam u tinejđerskoj dobi. Prirodno sam bio povučen i nenametljiv, tako da sam mislio: 'Što ja imam tražiti u tako visokom društvu?' Iznenadilo me da je htio razgovarati sa mnom, ne samo odakle sam i kako se zovem. Na jedan ležeran i prirodan način primao je ljude u svoje društvo i bio uvijek pristupačan. Takve su bile i njegove propovjedi, uvijek jednostavne i praktične sa jasnom duhovnom porukom.
David Dobutović
pastor BC Andrijaševci i voditelj kampa Činta
Branka Lovreca naši slušatelji pamte i po našoj emisiji Duhovna misao u kojoj je kao autor sudjelovao od 1991. do 2003. Od 1995. kada sam preuzela emisiju zajedno s kolegom Ivanom Dukarićem često smo se družili i pamtim lijepe trenutke razgovora s Brankom. Uvijek se zanimao za promicanje vjerskih sloboda i zastupljenost religijskih tema u programu javnog medija. U dva mandata bio je član programskog vijeća Hrvatske radiotelevizije gdje je predstavljao sve nekatoličke vjerske zajednice i na tom jestu kao vjernik zalagao se da se u programu korektno i profesionalno pristupa svim vjerskim zajednicama. Sjećam ga se kao čovjeka vjere, koji je imao ekumenske širine, koji je bio jednostavan i otvoren prema svakom čovjeku.
Iskrena sućut obitelji Branka Lovreca i cijelog baptističkoj zajednici.
Blaženka Jančić
Urednica na Hrvatskome radiju
Ime preminulog cijenjenog Branka Lovreca trajno će ostati zabilježeno u hrvatskoj medijskoj javnosti - posebno onoj kršćanske provinijencije. Pamtim ga kao brižnog, odanog i stručnog suradnika međureligijskih emisija u Programu religijske kulture HTV-a. Naša suradnja počela je krajem 1991. godine kada sam stvarao koncepciju prve redakcije za religijsku kulturu. Suradnja se intenzivirala još i više kada je gospodin Branko bio čelnik Saveza baptističkih crkava u Hrvatskoj. Uvijek se rado odazivao u emisije Ekumena, Duhovni izazovi i druge, kako bi potvrđivao svoj kršćanski svjetonazor, svoju ekumensku opredjeljenost i međureligijsku suradnju.
Doktor Lovrec značajno je pridonosio razvoju religijskog pluralizma a znao je kazati: "neka se čuje i glas nas protestantskih kršćana jer Krist nam je zajednički Gospodin". Brankov preobražaj i odlazak u Novu stvarnost veliki je gubitak svima u ovoj "tranzicijskoj stvarnosti". Hvala zaljubljeniku Biblije na njegovim kritičkim opservacijama. Iskrena sućut obitelji i baptističkoj zajednici.
Augustin Bašić
Urednik međureligijskih emisija HTV-a
Nakon više od 40 godina oprostili smo se s Brankom, osnivačem i predsjednikom Duhovne stvarnosti. Bio je Božji sluga, naš učitelj, suradnik i prijatelj. Bog nas je okupio oko zajedničkog cilja, širenja Evanđelja literaturom. Od njega smo učili kako voljeti Boga, ljude, i kako nesebično i radosno služiti. Branko je bio skroman. Sve je znao i htio raditi. Važan je bio konačni cilj – još mnoge upoznati s Bogom, koji je njemu, a i nama promijenio život i dao mu svrhu. Zahvalni smo Bogu što smo bili dio njegova života i službe.
Suradnici iz Duhovne stvarnosti
Dr. Branka Lovreca pamtim kao čovjeka staloženog i mirotvornog duha. Čovjeka sa dubokim uvidom u cjelovitost Božje Riječi koju je na jednostavan, razumljiv i zanimljiv način sa snažnim uvjerenjem prenosio drugima. Iako sam ga samo površno poznavao nikad se nisam mogao oteti dojmu da se u tom čovjeku krije puno više ispod površine. Njegove zamišljene, ponekad sjetne oči, čini mi se da su odavale njegovo kao i Božje srce koje tuguje zbog nepravde, ne jedinstva i ne spašenih.
Vidio sam ga kao vrlo angažiranog čovjeka pozvanoga da ovom svijetu živi, navješćuje i širi Evanđelje Kraljevstva Božjega u kojem se sam nalazio te iz njega izranjao u ovaj svijet, jedva čekajući stići svom domu. Dok je bio s nama bio je čovjek koji je već bio u Kraljevstvu ali ne još u potpunosti. On je sada svoju bitku izvojevao, vjeru sačuvao, trku dovršio. Stigao je na cilj, a nama ostavio utrt put.
Darko Mikulić
pastor BC Slavonski Brod
Branko Lovrec was a man for all seasons. I first met Branko in 1970 when I was serving as a missionary to Eastern Europe.. He was still practicing medicine. And yet he had already become a publisher of evangelical literature...a first for Yugoslavia. Publishing Christian literature was a great need during the communist period. Like Luke, the physician, Branko Lovrec combined intellectual skills with the compassion of a good doctor.
Later as General Secretary of the Baptist World Alliance, it was a joy to experience BRanko Lovcrec as a spiritual leader. As vice president of he Baptist World Alliance, he and his dear wife participated in many important conferences around the world. One could always count on Branko to get to the heart of a problem and to give Biblical wisdom and Croatian patience. He was a peacemaker and as such made a wonderful contribution to our conference of Baptist Against Racism and Ethnic Conflict. He reminded the world of the tragic conflict in the Balkans and the need for Christians to overcome their ethnic backgrounds and to make Christ the center of all reconciliation.
Europe and the world has lost a great leader, a compassionate pastor, and a giant Baptist intellectual. "The Lord giveth. The Lord taketh away. Blessed be the name of the Lord!"
Denton Lotz
General Secretary Emeritus
Baptist World Alliance
(Glavni tajnik BWA od 1988 – 2007)
Moj bratić Branko Lovrec imao je veliki utjecaj na moj odnos prema Bogu i moj odnos prema Crkvi. Znao je s Mirjanom često doći u posjete kod nas u Opatiju uvijek veseo, radostan, vatren za djelo Božje. Predano je radio na štampanju i prevađanju kršćanske literature, kao i na propovijedanju Božjje Riječi. Branka sam uvijek gledao kao prvaka u Božjem radu i želio sam uvijek biti kao on. To me je potaknulo da sam 1974. otišao u Englesku i studirao teologiju. Nakon toga sam radio kao evangelizator među našim narodom u Švedskoj. Također sam radio u Americi i Kanadi među našim narodom oko 15 godina, u suradnji sa Južnoslavenskom konferencijom koju je osnovao Josip Mađar. Svih tih godina koje sam proveo u Europi i Americi radeći na misijskom polju Branko je uvijek bio moj uzor ozbiljnog i predanog navjestitelja Božje Riječi.
Radujem se da je Branko sada "kod kuće" i da uživa prisutnost svojih najmilijih koi su otišli prije: Johnny Vacek, Danko Vacek, teta Rosie, Emil, Aby Vacek, moja mama Fanny Vacek ... i još mnogi drugi najmiliji ... Skoro, pa ćemo i mi biti svi zajedno okruženi vječnom Božjom ljubavi.
Branko, do viđenja u vječnosti.
Edi Matetić
North Ridgeville, Ohio, USA
When I first met Branko Lovrec it was a special experience during the preparation for Pro Christ 93 in the year of 1992 in the city of Essen. Billy Graham came for a last large Europeanwide venue to Germany. During that time I was a coworker in the German Pro Christ team. Mission World - the International arm of BGEA involved many European countries – as well Croatia. Through his many years of friendship with the Graham Ministry Dr. Lovrec again was involved in several ways in that big evangelistic campaign.
I don´t exactly remember my last personal meeting with Branko Lovrec, I think it was in the Pastoral Center during a Baptist Annual Conference in the year 2009 0r 2010. I count it as a privilege to have met Branko twenty years ago. He was crucial in terms of my decision to come to Croatia in 1993. I fist planned to come for one year – at the end we – as a family – finished or in country ministry in 2004, however we still continue to be involved and hope to be in the future. Thanks for you hospitality.
Back to Branko Lovrec: In my opinion he was a wise and spiritual person. And what I really remember, he trusted me. To cooperate is not always easy, especially within the context of cross cultural input of many people from many countries. Therefore I am very thankful to the LORD to have met a brother who gave me some "akontacija" in terms of trust.
I also met him as a person who did not judge quickly, he took his time. Especially during the hard time of war and post-war challenges. He trusted the LORD and was in many ways a humble and also a wise person. My father – who thanks God is still alive – will be 80 years old in April next year. Therefore I know a bit of the childhood of Second World War generation and what this generation lived through in their childhood and their lives. They did not have many privileges our generation faces today. However they had to make their way.
My wife and me are thankful for the life of a dear brother and we know we will see him again – greetings to the family and all the church congregation and brothers and sisters in Croatia
Our deep feelings and prayers are with you and we stand together and pray to his comfort in the next weeks and months to come.
We sorrily speaking cannot be with you in person today but we are with you in our thoughts and prayers – and don´t forget – HE IS RISEN.
Johannes Neudeck
Predstavnik Europske evanđeoske alijanse u Hrvatskoj od 1993-2004,
sada savjetnik za mir i pomirenje Evangeličke luteranske crkve u Saskoj, Njemačka
Iako naši spomen-komentari zapravo govore mnogo više o nama samima nego o bratu Branku Lovrecu, odlučio sam i sam stati u dugu kolonu njegovih poštovalaca, suradnika i poznanika sa nekoliko riječi.
Našega uvaženog vodećeg brata Branka Lovreca se najčešće i naugodnije sjećam sa prvoga službenog sastanka predstavnika naše sjeverno-irske misije Church Growth Croatia and Bosnia, koje je predvodio njen utemeljitelj i direktor Stuart Moses Graham, i predstavnika Saveza baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj, sa predsjednikom Brankom Lovrecom na čelu. Na tom sastanku, sazvanom na našu inicijativu, razgovaralo se partnerski otvoreno o početku našega Projekta prijevoda Biblije na duhovni jezik bosanskohercegovačkih muslimana. Tijekom sastanka brat Branko Lovrec je iskoristio malu stanku kako bi nas roditeljski posavjetovao: "Kada ste se već odlučili na jedan takav iznimno intrigantan Projekt, onda ga vodite tako da se vaši unuci ne stide vašega djela." Nakon više od deset godina iznimno složenog timskog rada prvo izdanje Bosanske Biblije konačno ide u tisak krajem ove godine, a mi ostajemo neizmjerno tužni što nećemo biti u prilici da jedan primjerak osobno uručimo upravo u ruke našega brata Branka Lovreca, čije su inspirativne riječi tokom svih proteklih godina, neprestano gorjele u srcima svih članova našega prevodilačkog tima.
Sa izrazima najdublje sućuti obitelji brata Branka Lovreca, te svim njegovim poštovateljima, suradnicima i poznanicima, s iskrenom vjerom u ponovni susret, u ime misije Church Growth Croatia and Bosnia, u svoje osobno ime, i u ime svoje bosanskohercegovačke i hrvatske obitelji,
dr. Redžo Trako
slobodni znanstvenik i član daruvarske Baptističke crkve.
Sa zahvalnošću se sjećam svih susreta s dr. Brankom Lovrecom. Još prije 40 godina kad je u Hrvatskoj otpočela koncilska obnova Katoličke crkve upravo je dr. Lovrec svojom izdavačkom djelatnošću kao vjernik i kao baptist pokazao što je ekumenizam.
Tijekom Domovinskog rata pružao je podršku časopisu "Mirotvorni izazov", da navedem samo taj primjer među brojnim ostalim, pokazujući tako kolika je važnost međureligijske suradnje u izgradnji boljega svijeta.
Ljiljana Matković-Vlašić
Predsjednica Udruge za vjersku slobodu
Bily Graham u posjeti Zagrebu 67.god. Tada sam upoznao dragog Božjeg čovjeka, koji mi je dao cilj za životno usmjerenje, tada sam bio dječak bez roditelja,,,gledajući i slušajući njega dao sam pred Bogom obećanje da ću biti propovjednik. Ja sam mali čovjek i radim na djelu Gospodnjem i udio u djelu je dio našeg brata Branka Lovreca. Bio je sretan pri našem susretu, danas sam tužan što je otišao ali sam sretan i živim u nadi za sveopći susret u nebu.
Izražavam sućut i dajem čast za život i čast u ime sjećanja na djelo dragog nam brata u Gospodu Isusu Kristu. Bog utjehe neka je sa ožalošćenim narodom Božjim!
pastor B.Hinek
Teško je sažeti toliko godina prijateljstva i uspomena na Branka. Razmišljam intenzivno o njemu danima. Naročito od kada sam ga posjetio u bolnici i uvidio koliko je težak ispit pred kojim je stajao. Rekao je: 'želim se odmoriti'. A neki od nas smo ga željeli još zadržati ovdje. Hvala Ti Branko na povjerenju i prijateljstvu do zadnjeg trenutka. Želio si po prvi puta da podjeliomo Tvoj teret.
Bili smo prijatelji i braća od rane mladosti. Obadvojica je u Daruvaru krstio brata Klem. Završili smo medicinu, propovjedali Božju riječ. Rukopoložio si me za starješinu. Jednom prilikom 2003. zamolio sam ga da obavi krštenja u našoj zajednici. Pristao je, a kasnije mi je rekao da je to jedino krštenja koje je obavio.Tako je blagoslovljeno služio i nikada se nije hvalio.
Imali smo sadržajne teološke i medicinske razgovore.Već dosta dugo mi se čini da nema više tako svestranog govornika i sugovornika među nama. Imam dojam da ima vrlo malo pravog zanimanja za potrebe slabijih i da su se izvrnula mjerila biblijskih vrijednosti. Nikada se nitko nije osjećao ponižen u Brankovom društvu. Tek sad uviđamo koliko nam nedostaje, koliko nam je bio potreban.Ja, iako njegovi prijatelj, nisam znao sa sve njegove uspjehe i funkcije. Branko je sigurno smatrao da ja važnije dobiti plaću na nebu.
Hvala ti Branko što si bio odani prijatelj i nepokolebivi Božji sluga. Uzor u trpljenju i vjernosti.
Tvoj brat u Kristu i prijatelj
Dr Vlado Novaković
Posredno smo primili vest o smrti dragog brata Branka Lovreca. Još kao mladi hrišćanin sam sreo brata Branka u mom malom selu Ljevoša kod Peći na Kosovu i Metohiji. Došao je daleko iz Zagreba da bi svojom podrškom ohrabrio misijske početke brata SIme Ralevića, njegovog dobrog prijatelj u tom mestu.
Bilo je to negde sedamtesetih godina ali i dan danas su ti susreti puni hrišćanske topline i nade i vere ostali nezaboravni, neizbrisivi. Sretao sam Branka mnogo puta kao i mnogi na konferencijama i raznim sastancima Baptističkog saveza Jugoslavije. Sećam se jednog na kom je podržao Teološko BIjenale u Vrnjačkoj Banji koje je bilo 1990. godine i posleg kojeg se desila prva otvorena evangelizacija u Vrnjačkoj Banji. Znam da je pošao iz Zagreba kombijem na taj sastanak sa grupom od osmoro ali je bio sprečen zbog već započetih ratnih događaja.
Za vreme Svetskog kongresa baptista 1995. godine u Buenos Aerosu boravili smo u istoj sobi gde smo mogli da pričamo o delu Božjemu, da učestvujemo na veličanstvenom kongresu.
Napred pomenuto Teološko bijenale se desilo jednom, stalo je za vreme rata ali unazad 10 godina se održava redovno u Vrnjačkoj Banji svake dve godine. Jednu takvu konferenciju smo imali ove godine od 1. do 3. oktobra. Tada smo dobili i vest o smrti brata Branka.
U ime Saveza baptista Srbije i u ime braće i sestara na ovoj konferenciji, porodici brata Branka i Baptističkom savezu Hrvatske izražavamo naše iskreno saučešće ali u isto vreme ističemo: Imali ste, imali smo sa nama i među nama velikog Božjeg čoveka, Branka Lovreca.
Žao nam je da nije sa nama ali radujemo se da je sada u slavi Gospodnjoj za koju je živoe ceo svoj zemaljski život.
Dragiša Armuš
Simo Ralević
Čedo Ralević
S tugom sam primio vest da brat Branko Lovrec više nije među nama. Shrvan emocijama, odlučio sam misliti na ono lepo i plemenito što me podseća na dugogodišnje poznanstvo i povezanost sa bratom Brankom.
Sećanje na Branka, brata u Hristu, sežu untarag do mojih mladih dana, sa početka šezdesetih godina. Brat Branko često je dolazio u BC Mačkovec. Bio je drugačiji, iako obrazovan, umeo je da govori i teške istine spasenja jezikom razumljivim i za jednostavne i odane vernike. Posebno je bio omiljen kod mlađih vernika. Svaki njegov dolazak bio je pravo osveženje za duh, dušu i pamet. Njegova tumačenja Pisma su uvek odisala pozivom, nama slušateljima, da sledimo Isusa kojeg nam je tako jednostavno i snažno Duhom, ne ljudskom mudrošću, predstavio.
Od kada sam primio poziv za punovremenu pastorsku službu Evanđelja, brat Branko mi je bio veoma drag i velika duhovna podrška. Često je dolazio u zajednice gde sam služio. Uvek nas je oduševljavao svojim tumačenjem Božje reči i ohrabrivao nas da napredujemo, rastemo u spoznaji i predanju.
Velika služba brata Branka je bila u ohrabrivanju mladih da stiču što viša svetovna i duhovna znanja. Smatrao je da je snaga jednog verskog pokreta u njegovoj „duhovnoj eliti". Takve vođe trebamo i danas.
Sledeća velika misija vizionara brata Branka je bila na pokretanju misije putem pisane reči. Sećam se razgovora, kad sam već bio aktivan u vodstvu SBC u tadašnjoj Jugoslaviji, da je bio jako nezadovoljan štampanjem ozbiljnog duhovnog štiva na jeftinom papiru, sa povezom bez mašte, bez atraktivnosti i poruke . Zalagao se da štampana izdanja moraju biti privlačna i za ljude van crkve. U tome je bio uzor kojeg valja i danas slediti bez rezerve. Drago mi je da ta vizija živi i dalje u službi u Duhovnoj stvarnosti. Pisanom rečju je dolazio do vernika, ohrabrivao ga da uživa u blagoslovima čitača, da ga ohrabri i pokrene na duhovni rast. Što reći o srušenom i gladnom svetu, kojem je ponuđen Kruh naš svagdašnji? Neka nam vizija brata Branka, misije kroz pisanu reč, i dalje žive i ohrabruju novu generaciju na kvalitet službe pisanom rečju.
Radost mi je setiti se dragog brata Branka, i sada kada nije među nama. Nošeni i njegovom vizijom, težimo za onim što je bolje. Za službom koja ume da ljudima donese Radosnu vest – Isusa. (skraćeno)
Želimir Srnec
Pastor Evanđeoske crkve „Otvorena vrata", Novi Sad
Brzojavi sućuti
Poštovana obitelji Lovrec,
S iskrenim žaljenjem primio sam vijest o iznenadnoj smrti cijenjenog gospodina Branka Lovreca, prvog i dugogodišnjeg predsjednika Saveza baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj, jednog od osnivača i dugogodišnjeg predsjednika Udruge za vjersku slobodu. U godinama nastajanja hrvatske države, ratnih devedesetih uz predstavnike durgih vjerskih zajednica vrijedno je i zauzeto radio na oblikovanju identiteta nove Hrvatske kao zemlje vjerskih sloboda i vjerske tolerancije.
Svojim ljudskim i duhovnim potencijalom pomagao je promicanju teze o duhovnoj različitosti kao vrijednosti, promicanju tolerancije te ekumenskog i međukonfesionalnog dijaloga.
Kao liječnik, biblijski prevoditelj, nakladnik, pedagog, pisac i kao vjernik, gospodin Lovrec bio je uzor članovima svoje vjerske zajednice, a njegovo djelovanje u korist društva i na dobrobit svoje domovine ostat će u sjećanju svih koji su s njim surađivali. Svojim životom i djelom ostavio je neizbrisiv trag u kršćanskoj tradiciji, a osobito u tradiciji evanđeoskog kršćanstva na ovim prostorima.
U povodu smrti poštovanog gospodina Branka Lovreca primite izraze moje iskrene sućuti.
Ivo Josipović
Zagreb, 2. listopada 2012. Predsjednik Republike Hrvatske
U ime Evanđeoske pentekostne crkve u RH izražavamo najiskreniju sućut vašoj obitelji povodom gubitka voljene osobe, dr. Branka Lovreca. Suosjećamo s vašom boli zbog velikog gubitka za sve nas ali radujemo se vijencu slave koji dr. Branka Lovreca čeka na nebesima zbog velikog utjecaja i traga koji je ostavio u životima mnogih.
Damir Špoljarić
Predsjednik
Vedran Đulabić
Tajnik
U ime Udruge za vjersku slobodu i moje osobno ime primite izrazenaše najiskrenije sućuti zbog odlaska dr. Branka Lovreca, našeg dugogodišnjeg predsjednika, člana Odbora časti i uvaženog člana UZV, na počinak. Njegova vjera i vjera svih nas je najveće olakšanje u ovim teškim trrenucima. U tuzi sa vama,
Velimir Šubert
Udruga za vjersku slobodu
Izražavamo najiskreniju sućut povodom smrti dr. Branka Lovreca
Predsjedništvo Protestantskog evanđeoskog vijeća
Bio sam ožalošćen kada sam čuo vijest o odlasku kući našega dragog brata Branka Lovreca. Molim prenesite moju kršćansku sućut Mirjani, Ivi, Matiji, Andriji i svim članovima obitelji, a moje će molitve pratiti sve one koji se budu okupili na komemoraciji u spomen brata Lovreca.
Dugi je niz godina Branko predstavljao hrvatske baptiste i druge evanđeoske kršćane diljem kršćanskog svijeta. Kroz Brankovu nadahnjujuću službu vrsnoga globalnog ambasadora saznali smo za priču o vjernom svjedočanstvu hrvatskih evanđeoskih kršćana. On je bio pravi kršćanski državnik čije su vodstvo prepoznale brojne kršćanske i sekularne organizacije.
Bila mi je osobita prednost služiti s Brankom kao jedan od dva europska potpredsjednika Svjetskoga saveza baptista (2000. - 2005.), a njegove mudre doprinose Skupštini i odborima Svjetskoga saveza baptista visoko su cijenili.
Jedan su od vrhunaca mojih posjeta Hrvatskoj bili trenuci kada je Branko prevodio moje propovijedi. Uvijek sam bio uvjeren da će, pri prenošenju poruke, biti precizan u prevođenju riječi i osjećaja.
Diljem svijeta poznata priča o kršćanstvu neodvojiva je od širenja evanđeoske poruke tiskanom riječju. Branko se tu nalazi unutar duge tradicije kršćanskih vođa koji su nastojali omogućiti izdavanje kvalitetnih kršćanskih knjiga za izgradnju i obrazovanje vjernika. Objavljena izdanja Duhovne stvarnosti trajno su svjedočanstvo Brankove vizije.
Ovo je dan kada će hrvatski baptisti moći podići svoj glas u zahvalnosti za vjeran život i plodonosnu službu uzornog pastora i vođe.
Mir i radost u Gospodinu Isusu Kristu.
Dr. David Coffey
Negdašnji predsjednik Svjetskoga saveza baptista
U ime uprave Adventističke crkve u Hrvatskoj i svih naših vjernika izražavam vam kršćansku sućut u povodu smrti Branka Lovreca velikog propovjednika Radosne vijesti u gradu Zagrebu, Republici Hrvatskoj i šire. Neka vas Bog svojom riječju i divnim obećanjima o ponovnom susretu utješi u vašoj tuzi.
Zlatko Musija
Predsjednik Kršćanske adventističke crkve u RH
Sa žaljenjem sam primio vijest o smrti dugogodišnjeg predsjednika Saveza baptističkih crkava dr. Branka Lovreca, uglednog kršćanskog intelektualca i našeg sugrađanina.
Svojim prijevodima kršćanske literature i uredničkim poslovima na kapitalnim izdanjima kršćanskih knjiga, od časopisa „Glas evanđelja" do brojnih edicija „Duhovne stvarnosti", kao i ekumenskim zalaganjima dr. Lovrec trajno je zadužio hrvatsku duhovnost i kulturu.
Svojim ugledom kao predsjednik Saveza baptističkih crkava u RH i kao dopredsjednik Svjetskog saveza baptista dr. Lovrec, u međunarodnim crkvenim i kulturnim krugovima zdušno je promicao ugled Grada Zagreba i domovine Hrvatske.
Braći i sestrama Baptističke crkve Zagrebačke i Saveza baptističkih crkava u RH šaljem izraze duboke i iskrene sućuti.
Milan Bandić
Gradonačelnik Grada Zagreba
Predsjedniku, glavnom tajniku i cijeloj baptističkoj obitelji u Hrvatskoj,
S tugom smo primili vijest o odlasku dr. Branka Lovreca.
Dr. Lovrec, istaknuti hrvatski baptistički vođa, ostavio je svoj trag i u međunarodnim okvirima služeći kao potpredsjednik Svjetskoga saveza baptista (BWA) u razdoblju od 2005. do 2010. te kao član dvaju tijela pri BWA, Glavnoj skupštini i Izvršnom odboru. Dr. Lovrec također je bio članom BWA Komisije za nauk i međucrkvenu suradnju te Odbora za dodjelu priznanja iz područja ljudskih prava.
Žalujemo zbog odlaska dr. Lovreca, ali smo istodobno ohrabreni njegovom vjernošću i predanju Kristu, što je bilo tako očito tijekom čitavog njegova života. Neizmjeran je njegov doprinos kršćanstvu u Hrvatskoj, posebice što se tiče njegove ključne uloge – i kao prevoditelja i kao izdavača – u širenju Biblije među kršćanima u Hrvatskoj.
Velike su i zasluge dr. Lovreca u jačanju jedinstva među kršćanima u Hrvatskoj putem njegova rada kao člana i vodeće osobe u Protestantsko evanđeoskom vijeću, Hrvatskome biblijskom društvu i Udruzi za vjersku slobodu.
Dodijeljeno mu je odlikovanje Reda Danice Hrvatske s likom Katarine Zrinske kao iskaz prepoznavanja njegova istaknutog doprinosa hrvatskome društvu i širem okruženju. Ovo odlikovanje nije bilo u njegovu čast, nego na slavu Kristovu.
Uime Svjetskoga saveza baptista izražavam svoju iskrenu sućut povodom odlaska dr. Lovreca. Izražavam svoju sućut i njegovoj supruzi Mirjani te njihovoj djeci, Ivi, Matiji i Andriji, petorim unucima te cijeloj baptističkoj obitelji u Hrvatskoj. Dok žalujete za onim koji je bio toliko značajan i ljubljen, budite uvjereni da su s vama molitve cijele svjetske baptističke obitelji.
Vaš, u Kristu
Neville Callam
Glavni tajnik Svjetskoga baptističkog saveza
Poštovani gospodine Magda,
U ime Komisije za odnose s vjerskim zajednicama Vlade Republike Hrvatske i u svoje osobno ime, izražavam Vama, cijenjenoj supruzi Mirjani Lovrec, obitelji i svim vjernicima Vaše crkve iskrenu i najdublju sućut radi smrti poštovanog gospodina dr. Branka Lovreca, prvog predsjednika Saveza baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj.
Dr. Branko Lovrec uz mnoga svoja dostignuća na poseban je način svojom službom bio podrška i suputnik mladim naraštajima Saveza baptističkih crkava. Zadužio je tako svojim životom i zauzetošću na poseban način svoje nasljednike na odgovornim vodećim mjestima, kao i svakog člana Saveza, a svojom osobitom otvorenošću na ekumenskom planu i svakog čovjeka dobre volje.
Za uzvrat neka ga Gospodin, u koga je vjerovao, obdari darom vječne ljubavi.
Još jednom, izvolite primiti najiskrenije izraze sućuti.
S poštovanjem,
Ministar pravosuđa i predsjednik Komisije
Orsat Miljenić
Tijekom zasjedanja Godišnje skupštine Europske baptističke federacije u Berlinu, Njemačka, primili smo vijest o odlasku dr. Branka Lovreca, dugogodišnjega predsjednika Saveza baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj i dopredsjednika Svjetskog saveza baptista.
Svojim kršćanskim životom i djelom Dr. Branko Lovrec ostavio je upečatljiv trag kako u svojoj zemlji, tako i u međunarodnih baptističkim organizacijama.
Anthony Peck
Glavni tajnik Europske baptističke federacije
Hans Guderian,
Predsjednik Europske baptističke federacije
(Sućuti se pridružuje i dr. John Upton, predsjednik Svjetskoga saveza baptista, koji je nazočio zasjedanju Godišnje skupštine Europske baptističke federacije)
Draga braćo i sestre; obitelj Lovrec,
Sa dubokim žalošću smo primili tužnu vest o odlasku kod Gospoda našega dragoga brata dr Branka Lovreca, Vašeg počasnog predsednika a i našega u prošlosti. Ovo je veliki gubitak kako za njegove najbliže tako i za sve nas, ali i dobitak (Filip. 1:21), jer on sada kod Gospoda kome je vjerno služio sve ove godine.
Ovim kratkim pismom izražavamo svima Vama a najviše obitelji Lovrec iskreno saučešće sa riječima 1 Sol 4:13-18. Neka Vas Gospod utješi i blagoslovi Te osposobi sve nas da sledimo njegov primer nesebične službe za Gospoda. To je velika zaostavština za sve nas na slavu Božju!
U ime SBCS,
dr Ondrej Franka, predsednik
Dane Vidović, tajnik