Činta, 11. - 19. srpanj 2011. (IBA) - U kampu Činta na otoku Ugljanu, družili su se 'stari Čintaši'. Bilo je tu i starih i mladih (i po godinama i po 'čintaškom stažu'), a svi zajedno povezani u naponovljivom zajedništvu oko Riječi pod vodstvom pastora Ladislava Ružičke, i u svim drugim raznoraznim oblicima druženja. Sklopila su se nova i obnovila stara prijeteljstva. Iz 'naftalina' su se izvlačile mnoge drage pjesme i recitacije. Izmjenjivala su se životna iskustva – što u praksi znači 'hoditi s Gospodom'.
Misao vodilja večernjih susreta bila je 'Tko sam ja', a pastor Ružička pristune je poticao i vrlo umješno usmjeravao u traženju odgovora u Bibliji; ja sam grešnik kojeg Bog ljubi toliko da je dao za mene ono najdraže i najljubljenije – Isusa. Taj Bog je sa mnom iz dana u dan, iz noći u noć, taj Bog mi prašta i najveći grijeh, taj Bog mi daje ljubav za moje bližnje i za sebe samog, taj Bog je veći od svake depresije, očaja, samoće, poraza, jači od svake oluje: Njegova je ljubav veća od optužbe vlastite savjesti... Taj Bog mi daje snagu da se odijenem u svaku krepost, da moj život donosi plod – ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Taj Bog uvažava i respektira moju slobodu izbora; iako silno želi da ga slijedim i budem njegovo ljubljeno dijete, On
me na to neće prisiliti. Život je pravi Život tek ako se Njega ljubi i s Njim hoda iz dana u dan.
Zadnja večer je bila posebna – mozaik svjedočanstava, pjesama, recitacija, čitanja psalama, a sve natopljeno Ljubavlju i radošću (i suzama učesnika). Uz pjesmu „Bonaca“ prisutni su obećali jedni drugima i samima sebi: 'vraćamo se iduće godine'. A do tada 'Tvoja su jutra u meni i bonace tvoje uvik su tu....'.
Edita Turinski
