Za vrijeme Božićnih blagdana ljudi su, ipak, otvoreniji za duhovno. Računajući na to, upriličili smo i prvi koncert u našoj crkvi. Do sada smo nekoliko puta, u ljetno vrijeme, organizirali koncerte na otvorenom, u centru grada. Rekli bismo, tu ne možeš promašiti. U toplim ljetnim večerima ljudi su vani. Uvijek će netko stati. I tako je bilo.
Međutim, ovaj je koncert nešto dijametralno suprotno. Zima je. Snijeg. Ljudi su se sakrili po kućama. Opća depresija. Tko će doći na koncert. Još u baptističku crkvu. Da problem bude veći, vremenska je prognoza bila točka na "i". Hladno i obilan snijeg poslije podne i kroz noć. Gosti su trebali doći iz daleka. Domaći ljudi su trebali izaći iz toplih kuća. Nekoliko sestara iz crkve je bolesno ... Pozvali smo puno naših prijatelja. Mnogi su se opravdavali da neće moći doći. Pozvali smo i braću i sestre iz okolnih crkava. Da nas bude više.
Dan prije, to je bila situacija. Učinili smo "sve" što smo mogli, i osjećali se prilično bespomoćno. Bog može učiniti ono što mi ne možemo. S povjerenjem smo mu sve prepustili u molitvama.
Petak. Topla, svijetla, čista, ukrašena i spremna za koncert, crkvena je sala čekala posjetitelje. Nije nas bilo puno. Samo su jedan brat i sestra došli iz obližnjih crkava. Međutim, naših je prijatelja bilo tri puta više nego nas. Tristo posto! To nipošto nije malo, da budemo skromni. I još, na kraju, svi su bili oduševljeni onim što su čuli. Za svo to vrijeme, ništa od mećave. Nije zalepršala ni jedna pahulja. Bez žurbe smo se družili neko vrijeme. Zatim su gosti večerali. Pa otišli na put. Tek je u Varaždinu počeo snijeg. Ali, već su bili kod kuće.
Željeli bismo se zahvaliti našoj braći i sestrama iz Međimurja: Rudiju Fajglu, Branku Kovačeviću, Olgi Plevnjak i Raheli Šimunić. Za nezaboravnu večer s njima i njihovim gostima: Dankom Tomanićem i Simeonom Goga. Za Božju milost koju nam je iskazao. Neka njihove pjesme pokažu nekoj duši put prema Bogu. Tu mu molitvu upućujemo sa zahvalnošću.
Jovica Šućura - Johnny
