Činta – duhovna oaza na Ugljanu
Uz malo mjesto Čaprljanda na otoku Ugljanu već se desetljećima održavaju susreti baptista u kampu Činta. Prvi susret dogodio se sada već davne 1973. godine i mnogi od vjernika ostali su vjerni Činti sve do danas, iznova se vraćajući i ljeto provodeći u svakodnevnim molitvama, radosnom slavljenju Boga i promišljanju o ključnim biblijskim temama i njihovim poveznicama s ovozemaljskim životom. Tako se i ove godine od 11. do 18. srpnja odvijalo druženje tzv. Starih Čintaša, koje je preraslo u tradicionalne susrete vjernika koji godinama pohode kamp utirući put Krista. Ovogodišnji susret obogatilo je 51 vjernika iz Australije, Austrije, Hrvatske, Njemačke, Slovačke, Slovenije i Švicarske.
Svakodnevne jutarnje i večernje molitve vodio je pastor Ladislav Ružička, posvećujući jutra izgradnji vjernika kao navjestitelja evanđelja, ribarenjem morima života, usmjeravajući one izgubljenih karata i kompasa da se vrate na utrti put Kristov. Večernje molitve usmjerene su vjernicima kao poticaj na promišljanje o opraštanju i o koracima koji vode do tog važnog čina, kroz iskreno i istinito sučeljavanje povrijeđenog i vršitelja uvrede. Svjedočenja vjernika o svojim životnim iskustvima praštanja i suočavanja sa svojim dubokim osjećajima i patnjom bio je dobrostivi dar našem duhovnom rastu. Radosno slavljenje isprepleteno je mnoštvom pjesmama uz duhovnu podršku i muzičku pratnju Samuela Horvata. Svakodnevnim molitvama i pjesmom nisu zapostavljeni niti najmlađi posjetioci kampa, koji su bodreni snagom Kristove ljubavi putem razdraganih pjesama poput „Daleko preko Jordana“, „Tvrda je kula“, „Petar, Jakov, Ivan love“ i druge.
Mudro i bogato spravljeni obroci u kampu hvale su vrijedna nadogradnja duhovnoj hrani i iziskuju posebnu zahvalu svima u kuhinji kampa Činta na uloženom trudu i ljubavi koja se osjećala u svakom zalogaju, među kojima valja istaknuti Nadu Dobutović.
Na kraju ovog duhovnog hoda na Ugljanu osjeća se da je na ovom odabranom mjestu imenom Činta ime Kristovo u svakom otkucaju našeg srca i tu ljubav treba uliti u naše postojanje i pronositi našim uzburkanim morima života koje nam utire Krist. Naš osobni duhovni hod i preispitivanje ne treba suditi prema trenutnom stanju i položaju, već po prijeđenom putu obraćenja. Put prema toj spoznaji uvelike nam je pomogao boravak u kampu Činta, među dobrim i dragim ljudima na ovom gotovo svetom mjestu.
Gledajući iz ugla nepristrane franjevke i nakon drugog posjeta kampu Činta, moje srce sada kuca poput mozaičnog vjernika katolika i baptista.
