6. Sabor PEV-a

Društvo dotaknuto istinom

Sabor je započeo u jutarnjim satima zasjedanjem Predsjedništva PEV-a pod predsjedanjem prof. Mladena Jovanovića na kojemu je razmatran prijedlog dorađenog statuta. Nakon rasprave i usvajanja pojedinih prijedloga, izglasan je Statut koji će važiti u sljedećem jednogodišnjem prijelaznom razdoblju. Članice koje u ovom trenutku čine PEV su: Savez baptističkih crkava, Evanđeosko pentekostna crkva, Kristova crkva i Crkva Božja. One kao bitan razlog svog 'zalaganja za promicanje jedinstva među svim kršćanima počevši među onima protestantsko evanđeoske obitelji' vide u naviještanju Evanđelja Isusa Krista.

Rad 6. Sabora pozdravnom je riječju otvorio biskup Jendričko naglasivši kako i teški trenuci kroz koje prolaze pojedinci i ljudske zajednice nisu izvan Božje kontrole. U molitvi je zazvao blagoslov na sve sudionike Sabora pristiglih iz mnogih krajeva Hrvatske i Slovenije. Glavni je tajnik PEV-a, Mladen Jovanović u molitvi zazvao Božju pomoć za krajeve kojima zbog obilnih kiša ovih dana prijeti opasnost od poplava. Nekolicina najavljenih i očekivanih gostiju iz Europske i Srbijanske evanđeoske alijanse je bila spriječena doći. U ime slovenskih evanđeoskih kršćana pozdrave je prenio Ace Arsov.

Prvo izlaganje imao je prof. Krešimir Šimić na temu: 'Istina koja mijenja društvo'. Crkva živi u napetosti: biti u svijetu, a ne od svijeta. Razumije li ona tu napetost? Znači li 'biti u svijetu' humanitarno djelovati, biti etički korektiv? Nije to srž Evanđelja! Srž kršćanskog bivanja u svijetu, na Isusovu tragu, je govoriti istinu: 'Ja sam istina... došao sam svjedočiti za istinu!', Isusove su riječi. Istina nije filozofija, nije načelo, već osoba. Zato spoznaja istine ide preko ljubavi. Svijet treba svjedoke koji su Istinu doživjeli, opipali. Takvi svjedoci su svjetlost svijeta, sol zemlje, preobrazbeni kvasac. Istina se događa u zajednici. 'Za kršćane nije ključno razmišljati što postmoderni čovjek misli (jer postmodernizam nije nešto novo) već nam se truditi ljubiti Boga, biti mu blizu, jer ćemo tek tada moći svjedočki govoriti', zaključio je prof. Šimić.

U drugom dijelu popodnevnog programa, što je bio i svojevrsni vrhunac Sabora, predstavljeni su projekti mjesnih crkava i udruga koje neposredno utječu na društveni kontekst u kojemu žive i djeluju: suradnje s udrugama koje brinu za ljude u velikim potrebama, mjesnom samoupravom u brizi za mlade (poduka, mjesto okupljanja), ljudima na marginama društva (zatvori i slično), školovanje i smještaj srednjoškolske mladeži, smještaj za roditelje u pratnji bolesne djece, kršćansko kazalište, večeri poezije, izdavačka djelatnost duhovne literature, da se spomene samo neke od projekata. Svjedočanstvo je mnogih da su ih upravo ta izvješća ohrabrila i nadahnula za konkretno djelovanje izvan granica crkve.

'Kakve veze ima svijet s dušom? Treba li spašavati brod koji tone? Spašavamo li samo duše za nebo?', upitao se dr. Kuzmič na početku svog izlaganja. Imamo li odgovornost za svijet i za vrijeme u kojemu živimo? Sustav u kojemu smo živjeli ograničavao je slobodu, pa je i odgovornost bila ograničena. Dolaskom demokracije porasla je odgovornost. Nepravedni i nefunkcionalni društveni sustavi traže i zahtijevaju da Isusovi sljedbenici i sljedbenici društveno angažiranih proroka i danas javno podignu svoj glas protiv svega što uništava ljudsko dostojanstvo. Nema privatnoga Boga. On ne može biti reduciran na Spasitelja. Njemu pripada sva vlast. Instrument pomirenja u našim širim društvenim zajednicama mogu i moraju biti evanđeoske zajednice u kojima se pomirenje dogodilo jer je nacionalno nadvladano. Važno je shvatiti suodgovornost za svijet. Pojedinac ima obvezu brige za cjelinu. Zadatak pastora buditi i kultivirati svijest vjernika za sudioništvo pojedinaca. Crkva je jedina ustanova koja postoji za druge, a ne za sebe', zaključio je dr. Kuzmič.

U poticajnoj propovijedi na kraju Sabora, pastor Toma Magda, predsjednik Saveza baptističkih crkava ispričao je Kierkegaardovu priču o Patkogradu. U toj priči patak pastor poziva patke vjernice da polete jer imaju krila.  Skup je gromoglasnim 'Amen' potvrdio priču, nakon čega su se patke odgegale natrag kućama umjesto da polete. Hoćemo li i mi nakon 'Amena' otići kućama, u svoje crkve 'odvojeni od svijeta'?

Apostol Jakov traži da vjernici svoju vjeru dokazuju djelima. Vjera koja ne pokazuje djela je 'mrtva vjera' i kao takva nikoga ne može spasiti. Kakva je korist od drveta ako ima korijen, a nema ploda? Zato se od vjernika ne traži da samo vjeruju ili da poput pataka s 'Amen' potvrđuju riječi, već da svojim djelovanjem u ovome svijetu potvrđuju svoju vjeru. Abraham je u onom strašnom času bio spreman čak i na žrtvu sina jer je vjerovao Bogu 'da može i mrtve podići'. 'Kraj (Sabora) ne traži pitanja, već aktivno djelovanje', poručio je pastor Magda.