Od 15. do 22. srpnja 2026. na baptističkom kampu Činta na otoku Ugljanu ponovno se okupila grupa Stari Čintaši. Uz dugogodišnje i redovite kampere, ove godine pridružilo nam se i nekoliko novih sudionika, koji su brzo postali dio zajedništva i posebne atmosfere po kojoj je Činta poznata.
Tema ovogodišnjeg kampa bila je „Božji glas“, uz važno pitanje: Jesmo li otvoreni čuti ga? Kroz zajedničke razgovore, molitvu, pjesmu i razmišljanje o Božjoj riječi podsjećali smo se da Bog i danas govori, ali da je potrebno zastati, utišati se i biti spreman poslušati.
Posebno nas je pratila priča iz 3. poglavlja Prve Samuelove, u kojoj Bog poziva mladoga Samuela. Samuel isprva ne prepoznaje Božji glas, ali uz Elijevu pomoć uči odgovoriti: „Govori, sluga tvoj sluša.“
Ta nas je priča podsjetila da Božju riječ ne biramo poput hrane sa švedskog stola. Pozvani smo prihvatiti je onakvu kakvu nam Bog daje – kada nas tješi, ali i kada nas ispravlja, izaziva ili razotkriva. Pravo slušanje Božjega glasa ne završava samo riječima koje čujemo, nego spremnošću da im dopustimo promijeniti naš život. Svako jutro započinjali smo molitvenim sastankom u 8 sati. Bilo je to dragocjeno vrijeme zajedničke molitve, zahvaljivanja i predavanja dana Bogu. Navečer smo se okupljali na večernjim programima ispunjenima Božjom riječju, svjedočanstvima, pjesmom i zajedništvom.
Čintom su ponovno odjekivale mnoge stare i dobro poznate duhovne pjesme, ali i vesele dječje pjesme. Glazbeni dio programa ove je godine bio posebno obogaćen zvukom gitare, violončela i trube. Voditelj kampa bio je Ladislav Ružička, dok je glazbenu pratnju na gitari pružao Samuel Horvat. Različiti instrumenti i glasovi spojili su se u zajedničko slavljenje Boga te su pjesmama dali novu ljepotu i toplinu.
Važan dio kampa bio je i dječji program. Mnogi Stari Čintaši danas na kamp dolaze sa svojim unucima, pa se tako na Činti susreću različite generacije. Posebno je ohrabrujuće vidjeti kako mjesto koje je nekada oblikovalo živote današnjih baka i djedova sada postaje mjesto lijepih uspomena, prijateljstava i upoznavanja Boga za njihove unuke.
Dani su bili ispunjeni razgovorima, molitvom, pjesmom, smijehom i obnovljenim prijateljstvima. Stari poznanici ponovno su se susreli, a novi su sudionici pronašli svoje mjesto u zajednici. Bilo je to uistinu blagoslovljeno vrijeme u kojem smo se ponovno podsjetili da Bog govori – kroz svoju Riječ, molitvu, druge ljude, zajedništvo, pjesmu i tišinu. Pitanje koje nosimo sa sobom nakon kampa nije samo govori li Bog, nego: Jesmo li spremni zastati, čuti njegov glas i odgovoriti poput Samuela: „Govori, sluga tvoj sluša“?
