Rijeka 13. rujna 2025. (IBA) – Pastoralni centar Baptističke crkve u Rijeci ugostio je predavačicu, prof. Anu Sarić, psihoterapeutkinju i voditeljicu Obiteljskog savjetovališta pri Caritasu Zagrebačke nadbiskupije.
Cilj predavačice nije bio ponuditi teoriju, nego izazvati promjenu, potaknuti slušatelje na iskorak prema zdravijim i slobodnijim odnosima. Bog nas je stvorio kao cjelovite osobe (duh, duša i tijelo). Osjetimo li fizičku bol, odlazimo liječniku i tražimo pomoć. Što se događa kada nas zaboli duša? Gdje tražimo pomoć kada se nađemo u situaciji sukoba iz kojeg ne znamo izlaz. Kako rješavamo situacije u kojima se susrećemo s nerazumijevanjem u obitelji, na poslu, u školi, susjedstvu? Susrećemo često ljude kršćane koji se, kada se nađu u spomenutim situacijama, povlače u sebe, s osjećajem krivnje jer nemaju rješenje, boje se osude, ne mogu izaći iz destruktivnih ponavljajućih obrazaca i onda u toj nemoći i boli sve više i dublje ulaze u krizu, a samim tim i u kušnje, misleći, da su duhovno slabi i da im nema spasa.
Biblija je naš temelj vjerovanja. U Bibliji nalazimo odgovore na sva pitanja. No, Bog nam daje putove/ alate, kroz pomoć, znanje i iskustvo naših bližnjih, koji nam pomažu da lakše liječimo rane duše i brže dođemo do ozdravljenja te jednostavnije i brže izađemo iz začaranog kruga -straha i nemoći. Bog nas kroz Bibliju poziva na rast, dao nam je razum, srce i slobodnu volju. Daje nam mogućnost da oblikujemo svoj životi i da zajedno s njim budemo sukreatori svog života:”Obnavljajte se u duhu svoje pameti i obucite novog čovjeka, stvorena na sliku Božju u istinskoj pravednosti i svetosti” (Ef 4, 23-24).
Sto će nam Karpmanov trokut u crkvi?
U crkvi se učimo ljubiti, brinemo jedni o drugima, radujemo se, slavimo, no u crkvu dolazimo i sa svojim bolima, teretima i ranama. Sudionici seminara su imali priliku upoznati se s poznatim modelom u psihologiji - Karpmanovim dramskim trokutom, koji opisuje dinamiku uloga koje igramo, često i nesvjesno, prihvaćajući uloge – žrtve, progonitelja i spasitelja. Prihvaćanjem uloge, produbljujemo sukobe, stvaramo nesporazume i osjećamo se emotivno iscrpljeno.
U predavanju smo otkrili - kako prepoznati te uloge i kako ih preoblikovati, izaći iz njih, te kako vratiti slobodu i odgovornost za naše postupke. Predavačica je jasno poručila - nitko od nas ne može biti spasitelj jer je Spasitelj samo jedan!
Ono što mi trebamo i što je naša zadaća i iznad svega naša odgovornost jest da budemo inspiracija i pomoć drugima. Mi smo pozvani da svjedočimo ljubav, mir i nadu, a odgovornost nam je da naše bližnje vodimo prema smislu svakog smisla, a to je put prema vječnosti i prema Spasitelju i Stvoritelju.
Kroz predavanje i druženje koje smo imali na seminaru, osjetilo se ohrabrenje, poseban mir i zadovoljstvo među prisutnima. Odaziv i interes ljudi za ovakve seminare, pokazao nam je važnost i potrebu da u Crkvi njegujemo i ovakve susrete koji nas povezuju i pomažu da dublje i zajedno rastemo. Rast na sebi nije luksuz, nije hir, nije znak slabosti, nego poniznosti i poslušnosti Bogu koji nas poziva: “Dakle budite savršeni kao što je savršen Otac Vaš nebeski” (Mt 5, 48). Seminar je kod mnogih ostavio duboki trag i nadahnuće te ukazao na potrebu i želju mnogih da traže puteve i načine kako povezati vjeru sa znanjem koje je dar od Boga, kako bismo jedni drugima bili pomoć na putu prema vječnosti!
Jesmo li spremni za izazov da prvo, upoznamo dublje i potpunije sami sebe, a onda i svoje bližnje i kao cilj našeg putovanja da upoznamo Našeg Stvoritelja i Spasitelja.
Svjetlana Roksandić
