Činta, 11. – 18. srpnja 2009. (IBA) - Na otoku Ugljanu, u društvu zrikavaca, borovih iglica i mirisom mora, 'stari Čintaši' proveli su nezaboravnih tjedan dana odmora. Svaki je dan bio samo naizgled isti: doručak u 8,15, jutarnji „duhovni zajutrak“ u 9- 10, ručak u 13, večera u 19, a večernje zajedništvo oko Riječi pod vodstvom pastora Ružičke 20 - 21 h. Nakon toga se dugo u noć pjevalo dobre, drage, stare pjesme, izvlačili su se stihovi iz sjećanja, nadopunjavali jedni druge i divili se ljepoti tih starih pjesama kako ona ne blijedi iako ih pjeva već druga i treća generacija.
Bilo je vremena za ranojutarnju molitvu u maloj grupi, tjelovježbu na obali mora, čitanje dobrih knjiga, duge i povjerljive razgovore (trebalo je „pročešljati“ 20-tak i više godina života!). Bilo je vremena i za šetnje, sladoled, kupanje, skakanje s mola, ronjenje, pecanje riba, vađenje ježeva, pripreme ribe na gradele.
Ljepota i bogatstvo Činte jeste u tome što se tamo sretnu stari prijetelji, ali se ujedno sklapaju i nova prijateljstva s braćom i sestrama iz raznih krajeva Hrvatske i svijeta (Australije, Njemačke, Austrije, Srbije, Slovenije...).
Pastor Ružička je izvanredno brinuo za „duhovni dio“ sustreta. Na osebujan način vodio je sudionike da zajedno s njim „zarone“ u dubine Božje riječi i iz nje izvlače prekrasne bisere istine koje su zatim ogledali, kojima su se divili, i koje su, konačno, ponijeli sa sobom duboko u svom srcu ne kao dragi suvenir koji će ih podsjećati na nezaboravno ljetovanje, već kao „opremu Božju“ kojom će pobjeđivati u svojim svakodnevnim životnim situacijama.
'Želimo se ponovo sresti i iduće godine – na istom mjestu, u istom Duhu', riječi su sudionika kampa.
