Crikvenica, 17. veljače 2018. (IBA) - Misijska konferencija 'Ima Nade 2018' održana je u Crikvenici, od 15 - 17. veljače i okupila 140 osoba iz Hrvatske i okolnih država sa jednom svrhom: ohrabriti, poticati i opremiti vjerne za ispunjavanje mandata kojeg je Krist ostavio vjernicima.
Večernji su govornici, Kostya Bakanov iz Ukraine i Aleksandar Trajkovski iz Bosne pokrili dvije značajne teme koje se tiču angažiranosti kršćana na polju misije i evangelizacije.
Brat Kostya je na primjeru Isusa Krista razradio temu uloge kršćanskih lidera u treniranju i opremanju drugih vjernika za službu. To je bila Kristova tajna služba koja se nevidljivo provlačila iza svih vidljivih događaja koje je Isus koristio, ne samo kao odraz njegove direktne službe narodu, već kao sredstvo poučavanja i pripremanja učenika za preuzimanje odgovornosti službe nakon Isusovog odlaska.
Brat Saša Trajkovski se pozabavio karakterom vjernika koji trebaju biti svjesni svoje vrijednosti u Kristu te opasnosti koja prijeti vjernicima ako tu vrijednost podcijene ili precijene. Podcjenjivanje, kompleks manje vrijednosti lako može blokirati učinkovitost vjernika i spriječiti ih da uspješno izvrše zadatak. S druge strane, precjenjivanje ili kompleks veće vrijednosti vodi u grijeh oholosti. Vjernik crpi svoje vrijednosti iz odnosa sa Kristom i one ne ovise o stupnju obrazovanja ili osobnih talenata.
Glavni govornik na konferenciji, Wishal Mangalwadi, porjeklom iz Indije, pisac, teolog i govornik već dugi niz godina uspješno zastupa biblijske vrijednosti u povijesnim i političkim okvirima. Kroz četiri predavanja na slikovit način je objasnio našu kršćansku stvarnost u svijetlu Biblijskih istina. Pitanja stvaranja nacija kroz povijest, utjecaja reformacije na razvoj zapadne civilizacije, uloge vjernika u svijetu i Božje volje za narode u svjetlu eshatoloških zbivanja su bile glavne teme njegovih zanimljivih izlaganja.
Činjenica koja spaja sve ove teme je Božanska istina koja bi trebala biti temelj kršćanskog življenja i djelovanja. Božja istina nije relativna niti promjenljiva. Možda pod utjecajem sekularnih filozofija mnogi kršćani počinju propitkivati biblijske istine. Postoji li više istina? Je li istina individualna stvar? Međutim, istina nije ono što većina vjeruje ili zastupa. Bez osobnog poznavanja Isusa Krista nije moguće spoznati istinu. Bog otkriva istinu ljudima po svom nahođenju. Kada nešto otkrijemo, spoznamo nešto novo, razumijemo nešto što je do tada bila misterija, trebamo prepoznati da nam je Gospod dozvolio da to razumijemo. To je razlog za poniznost, a ne oholost. Nas nije spasila sekularna filozofija već krv Isusa Krista.
Vječnost je vrlo važna za kršćane ali nas Bog nije odabrao samo za vječnost. On je predvidio svrhu, zadatke i odgovornosti za sve nas danas, u svom okruženju, u svijetu koji nam stoji na raspolaganje. Bog želi da smo aktivni sudionici onoga što se se zbiva oko nas, on želi da preuzmemo ulogu vođe i iskoristimo svoj utjecaj kako bi zadobili svijet za Njega. U tu svrhu Bog nam je dao vlast i autoritet. On nas je doveo u zajedništvo s njim, na nebeskom tronu kroz iskupljujuću žrtvu Isusa Krista. Tron je mjesto odakle se služi i upravlja, a ne samo počasno mjesto. To su biblijske istine i stvarnost, a ne samo nešto čemu se mi nadamo u budućnosti. Nacije i narodi sa svojim specifičnostima i različitostima nisu prepreka širenju Božje slave među ljudima. Naprotiv, Božja plan spasenja uključuje sve nacije i narode, a oni koji već poznaju Isusa Krista kao osobnog spasitelja trebaju dozvoliti Bogu da kroz njih blagoslovi i druge. Možda je sve ovo drugačija perspektiva od one na koju smo mi navikli ali je biblijska istina. Kada Isus kaže da njegovi izabranici imaju autoritet i vlast, on je to i mislio. Ono što je najvažnije, budućnost našeg društva direktno ovisi o stavu koji će kršćani zauzeti. Zapadna civilizacija pa i europska unija su nastali na temelju biblijskih principa i ako naše današnje društvo ide u smjeru propasti to je zato što su kršćani odustali od uloge koja im je bila namijenjena. Kada je Bog stvorio Adama i Evu, mandat je bio vladati zemljom. Kršćani su svjesno ili nesvjesno prepustili tu vlast sotoni. Isus kaže da su njegovi sljedbenici pozvani ponijeti njegov jaram, ali u svjetlu eshatološke misli, jaram je teret i odgovornost upravljanja i služenja, a ne kažnjavanja. Isto tako i križ, iako je bio mjesto patnje i poniženja za Isusa, on je bio sredstvo da se narodi mogu osloboditi ropstva grijeha. Svi narodi i cijeli svijet su zaraženi grijehom, a iscjeljenje dolazi samo kroz križ.
Sva ova izlaganja su bila poticaj na djelovanje. Ako želimo biti poslušni, moramo prihvatiti ulogu koju nam je Gospod namijenio, a ne kukavički se kriti iza raznih teologija ili religije. Trebamo zadržati otvoren um za nove ideje, novi pogled i Bog će nam objaviti istinu. Dokle god budemo aktivno propitkivali svoju svrhu na mjestu gdje nas je Bog postavio, na dobrom smo putu da napredujemo u poznavanju istine i u duhovnoj zrelosti.
Josip Surća
