Zagreb, 8.
prosinca 2017. (IBA) - Veliko mnoštvo, najbližih, prijatelja, suradnika i studenata dr. Dražena Glavaša okupilo se na njegovu posljednjem ispraćaju u krematoriju zagrebačkog groblja Mirogoj. Duboko dirnuti viješću koja je poput munje obletjela svijet na ispraćaj su prispjeli njegovi najbliži i prijatelji iz cijeloga svijeta kao i cijele Hrvatske. Dražen je svojim djelovanje ostavio neizbrisivi trag u mnogim sredinama: akademskoj, političkoj, studentskoj, crkvenoj. Od njega su se dirljivim riječima oprostili ljudi s kojima je u tim sredinama proveo svoje najplodnije godine.
U nastavku donosimo riječi kojima su se Draženom oprostili njegovi suradnici i prijatelji.
Željko Mraz, glavni tajnik Saveza baptističkih crkava u RH:
Ožalošćena obitelji, dragi prijatelji, braćo i sestre,
Okupili smo se da ispratimo Dražena Glavaša. Za njim ostaju supruga Jodi, sinovi Dominik, Andrej i Jan, otac Stanko i sestra Sanja sa suprugom Damirom i sinovima Matejom i Lukom. Želim iskoristiti ovaj trenutak da izrazim iskrenu sućut obitelji kao i svim ožalošćenima u svoje ime i u ime vjernika Baptističke Crkve. Kakvo dobro može učiniti smrt dobra čovjeka?
Dražen Glavaš – suprug, otac, sin, brat, zet, šogor, ujak
Dražen Glavaš – pokretač, predavač, poduzetnik i propovjednik
Dražen Glavaš – dobar čovjek koji je stremio prema izvrsnosti.
U svojoj propovijedi „Kako naša vizija neba utječe na naš život na zemlji!“ Dražen je na svoj način objasnio što je život. 'Ona crtica između godine rođenja i godine smrti. Što je ta crtica u odnosu na vječnost?' Dražen Glavaš 21. siječnja 1968. – 2. prosinca 2017. Ta crtica koja označava Draženov životni put predstavlja toliko toga dobroga što je pokrenuo i učinio, o čemu će posvjedočiti govornici nakon mene. Isto tako u toj je propovijedi Dražen riješio svoju najveću dilemu što će on raditi cijelu vječnost jer pjevanje nije bila njegova najjača strana. Ideja pjevanja i slavljenja kroz cijelu vječnost nije mu se činila odveć privlačnom. Iako je znao prepoznati kvalitetnu glazbu i ohrabrivati naše glazbenike na nove iskorake. No, kao vjernik i teolog pronašao je odgovor i na to pitanje.
Pun ideja, pun savjeta, pun projekata; imao je mišljenje o svemu i često smo se pitali: Čiji si ti Dražene? Kome pripadaš? Olako bismo mogli reći svačiji i ničiji. Pripadao je svakome i nikome. No ako bolje razmislimo, Dražen je pripadao Kristu i od svog obraćenja sve svoje odnose nastojao je uskladiti sa svojom vjerom na Krista u kom je nada sva. I zato što je pripadao Kristu, pripadao je svojoj obitelji, svojoj supruzi Jodi koju je neizmjerno volio, svojim sinovima Dominiku, Andreju i Janu na koje je bio iznimno ponosan. Svome ocu Stanku i svojoj sestri Sanji i njezinoj obitelji kojima je bio privržen. Kao i roditeljima svoje supruge Jodi i njenom bratu i sestri koji žive u Sjedinjenim Američkim Državama. I pripadao je svima nama jer je utjecao na naše živote.
Dražen je volio okupljati ljude, okupljati kršćane bez obzira kojoj denominaciji pripadali, pozivati i sa nekoliko e-mail adresa pa provjeriti da li smo dobili što je poslano ne bi li došli na projekte koje je pokrenuo jer je smatrao da je to dobro za nas. Zato ovako okupljeni oko Dražena pozivam vas da zajedno izreknemo molitvu Gospodnju, zajedničku svim kršćanima.
Moreno Pavličić, student VERN-a:
Dragi članovi obitelji, prijatelji i poznanici,
Okupili smo se odamo počast i zahvalimo našem dragom profesoru-profesoru Optimistu. Profesor Dražen nije bio običan profesor, nego životni učitelj koji je svoje studente učio kako uspjeti na pošten način, kako biti čovjek s kvalitetnim temeljnim životnim vrijednostima.
Vaše djelovanje bi se najbolje predstavilo na sljedeći način: Bile su boje. Glasovi su odzvanjali, čule su se brojne inspirativne misli. Ponekad su bili takvi trenuci da su vatra i žar tekli iz Vaših usana dok su Vam u očima svjetlucale zvijezde. Čitav je svijet ste obasjavali svjetlošću. Čitav svijet proticao je u Vašem srcu. Sada nam se čini da nema nijedne boje, sve je bezbojno, ali naša srca, srca Vaših studenata ostat će zauvijek obojana Vašim rečenicama. Vjerujemo da i sad u raju promatrate i dalje potičete nas svoje studente da nastavimo živjeti i prenositi Vaše vrednote, da budemo osobe koje potiču promjene i mijenjaju svijet. Hvala Vam za svo znanje koje ste nam prenijeli, za svu energiju, vedrinu i pozitivnost koju ste svakom od nas pružali, za svakog gosta predavača, knjige koje ste nam preporučivali i poklanjali... U početku ste bili profesor, ali vrlo brzo nakon toga postali ste prijatelj svakome od nas te jedan od rijetkih profesora koji je poticao i cijenio dodatni trud svakog studenta. Uistinu se vidjelo da ovo nije bio Vaš posao nego životni poziv.
Obzirom da ste uvijek voljeli čuti naše mišljenje i da Vam pošaljemo na mail svoj kritički osvrt, najbolje je da Vas i sad pozdravimo citatom iz jednoga osvrta:
«Kada bi svi profesori predavali s tolikom željom da prenesu studentima svoja znanja i iskustva, danas bi u Hrvatskoj bilo više obrazovanih, uspješnih i moralnih ljudi. Koliko ste davali, toliko ste i tražili. Obzirom da ste velik broj nas potakli na promjene, onda je Vaš zadatak uspješno obavljen.»
Enoh Šeba, bivši glavni tajnik STEP-a:
Ima ljudi koji kroz život prođu nekako tiho. Njihova okolina ih rijetko zapaža, ničime se posebno ne ističu, a njihovi bližnji shvate koliko im nedostaju tek nakon što odu. Naravno, ljudske prirode su različite i ljudi nisu svi isti, no Dražen jednostavno nije bio takav čovjek. Dokaz tome je već i ovako velik broj nas koji smo se došli oprostiti od njega. Dražena nije bilo moguće ne primijetiti. Energija, zanos i elan koje bi on unosio od prvog trenutka u svaki, pa najobičniji razgovor uglavnom nikoga ne bi ostavili ravnodušnim. Sve ove dane od prošle subote kada smo primili tu tužnu vijest razmišljam o tome kako se moj život promijenio zato što sam upoznao Dražena i gotovo sigurno mogu ustvrditi da ne bih važan dio svojeg života posvetio radu sa studentima da me baš Dražen nije zarazio svojom vizijom i gorljivošću za tu službu.
Upravo je njegov rad u STEP-u (Studentskom evanđeoskom pokretu) nešto gdje je ostavio neizbrisiv trag i po čemu ćemo ga mnogi od nas pamtiti. U onim ratnim i prvim poratnim godinama vjerojatno nije moglo biti bolje osobe za razvoj studentskog pokreta. U tom razdoblju Dražen je u mnogočemu vodio i poticao studente da zagaze u neka posve nova područja koja su za kršćane tada bila neistražena. Pokrenuo je studentski časopis KoRaK u kojem je već tada hrabro oslovio teme i pitanja na koja mnogi kršćani još i danas, dvadesetak godina poslije, teško oblikuju odgovore. Pokrenuo je izdavaštvo i objavljivao knjige koje su pomagale, prvenstveno studentima, ali i drugim vjernicima u komunikaciji s drugima i drukčijima. Organizirao je kršćanske skupove na mjestima gdje se ranije nisu održavali i angažirao sudionike koji su otvarali nove dimenzije razumijevanja vjere i života. Poticao je studentske grupe za proučavanje Bibliju i raspravu na fakultetima i u studentskim domovima – mjestima gdje se dotad takve grupe nisu mogle zamisliti. Mogao bih nastaviti nizati Draženove pothvate i postignuća iz tog vremena, a nema sumnje da bi ih i mnogi od vas mogli bogato upotpuniti vlastitim sjećanjima i živim uspomenama.
Međutim, ako bi me netko upitao otkuda je dolazila ta silna energija ili što je to moglo objasniti odvažnost koja je pratila Draženov rad, odgovorio bih da možda postoje i neki drugi odgovori, ali da sam ja u njemu uvijek osjećao ogromnu želju za promjenom. Oduvijek ga je pogonila težnja da bolje razumijemo svoju vjeru, ali i da je potom preispitanu konkretno i aktivno živimo upravo tamo gdje provodimo svoje vrijeme, među ljudima s kojima smo okruženi iz dana u dan. Dražena je nosila želja da iskorači dalje, izvan granica koje nam nameću drugi, ali i preko ograničenja koje si postavljamo sami. Vjerujem da ga je baš to tjeralo da povezuje studente različitih kršćanskih crkava, ali i one koji to nisu. Ukratko rečeno, Dražen je u mnogočemu bio pionir i istraživač jer je već tada mislio i poduzimao stvari koje danas smatramo uobičajenima i koje možda uzimamo zdravo za gotovo, ali koje to svakako nisu bile u ono doba.
Iz perspektive nekoga tko ga je naslijedio u STEP-u siguran sam da smo prolazeći kroz STEP i studentsko razdoblje doživjeli mnogo toga što nas je oblikovalo za život, a za mnoga od tih iskustava Dražen je izravno ili neizravno bio zaslužan. Iako je njegova energija i upornost ponekad dovodila i do neslaganja ili otpora, on nas je znao potaknuti da učinimo nešto što sami od sebe nikada ne bismo. Katkad je znao iz nas izvući i nešto za što nismo ni znali da posjedujemo.
Povrh svega, odnosi i povezanost nas koji smo bili dio STEP-a traje i godinama nakon što su došle nove generacije, a i Dražen je i u novim okruženjima nastavio neumorno hrabriti ljude da preuzmu odgovornost i traže promjene na bolje. Doduše, znam da su sve ove godine studenti i dalje zauzimali posebno mjesto u njegovom srcu.
U njegovo vrijeme, pa čak i kasnije, u STEP-u smo koristili jedan citat koji nam je služio kao svojevrstan slogan ili misao vodilja. Ovih dana sve više sam uviđao koliko se taj kratak izvadak iz jednog romana Pavla Pavličića zapravo prije svega odnosio na Dražena i na način kako je on shvaćao život. Evo kako ta misao vodilja glasi:
Od toga dana više ništa nije bilo isto. Postalo je jasno da se svijet može promijeniti i da ima netko tko ga već mijenja ili ako ne to, a ono barem da je promjena potrebna. Oni koji su to osjećali bili su neko vrijeme skupa i to je bilo dovoljno.
Danas znam da nam vrijeme s Draženom zapravo i nije bilo dovoljno, ali znam i to da dok je Dražen bio ovdje, uz njega i zbog njega i mi smo bili sigurniji da je promjena potrebna i da do promjene neće doći ako se mi ne uključimo i ne preuzmemo odgovornost. Danas to nemojmo zaboraviti, a tebi, Dražene, za sve što smo proživjeli zajedno, hvala!
Domagoj Malović, predsjednik udruge Fokus:
Dražene, znam da nas gledaš i ocjenjuješ, no ne brini, dao si nam dovoljno vremena da se pripremimo, skoro kao za GLS. Nasmijao si me prošli petak na proslavi STEPa kada si mi rekao da ti sat broji previše koraka, jer previše mašeš rukama. Ali prijatelju, šokirao si me sljedeće jutro. I Bog me je šokirao. No vjerujem mu, očito da je u Nebu neka kriza i da si tamo Bogu više potreban.
Mi smo malo iznenađeni, jer smo bili spremni primiti još puno više od tebe. Bio sam siguran da si nakon doktorata, životne škole i tvog srca koje je Bog sve više i više oblikovao tek ulazio u najbolje godine. Izgleda da te je Gospodin spremao za sebe!
Sada sigurno znaš odgovor na ono Darkovo legendarno pitanje, “reci nam što se dešava s ljudima nakon smrti, ali TOČNO”! Sad sigurno znaš točne odgovore na to i mnoga druga pitanja.
Biti će nam teško na Partner sastancima bez tebe, tvog prsta na nekoliko biblijskih tekstova i uvijek spremnih odgovora. Zbog tvoje ljubavi prema knjigama si nam mogao dati toliko puno. Naučio si nas da je očenaš molitva za ozbiljno, pa kad nas Isus uči da molimo dođi Kraljevstvo Tvoje, budi volja Tvoja kako na Nebu tako i na Zemlji, da će se to stvarno i dogoditi, da će se Nebo i Zemlja spojiti. Uvijek si nas vraćao na čitanje Božje Riječi, uvijek naglašavao da se nikada nećemo razilaziti ukoliko nam je Isus Krist u centru, jer Isus spaja, voli i pomiruje. Za tog Isusa si bio spreman dati život, a vjerujem da si to i učinio.
Imamo veliku čast da si nas inspirirao, izazivao, poticao, gurao i umrežavao neviđenom energijom i zanosom. Naši su životi neizmjerno bogatiji jer si nas ti spojio jedne s drugima. Bez tebe i tvog utjecaja kroz knjige i ljude se danas osobno ne bih nazivao Kristovim sljedbenikom. U moj si život samo kroz Partner stavio ljude koji su daleko bolji od mene, Darka, Branka, Predraga, Katu, Matu, Pinkija i ostale, moje hrvatske heroje vjere, ljude po Kristovom srcu.
A to je samo dio Partner ekipe. Gdje je tu Equip, gdje si i Amere natjerao da stvari radimo po hrvatski! Naši stolovi i rasprave oko njih, Kerry i George, sa smijehom koji je zapalio Hrvatsku. Jesi doduše i meni malo skratio život tražeći da prevodim svaki put, ali znam da je to bilo zato što si htio NAJBOLJE poslužiti onima koji su bili tamo. Bila mi je čast surađivati kada smo započeli Crown program financija po božjoj volji zajedno s Kristoforima. Tu je i suradnja sa CBMC, Europartnersima i FCCI organizacijama. Doveo si u hrvatsku brojne poslovne ljude koji su pozitivno dotakli mnoge od nas. “Pazite da budete original a ne kopija, da vaše ljestve života nisu naslonjene na krivi zid” itd. su komadići mudrosti koji su nam promijenili život.
Bilo mi je toliko drago da je ovogodišnja GLS konferencija bila baš onakva za kakvu smo molili, uključujući i brojku od 600 ljudi samo u Zagrebu! Znam da si dao sve od sebe da ona bude korisna i na blagoslov svima nama.
Hvala ti što si vjerovao u Hrvatsku i malog čovjeka. Što si volio mene i Fokus, aktivno mi pomagao. Većina prisutnih je prošla DISK ili neki drugi tvoj test, jer smo morali. Ti si čak vjerovao i u nemoguće, da se može pomoći političarima. No što čovjeku nije moguće, Bogu je moguće, pa si i na tom polju bio blagoslov. Poticao si nas da i sami postanemo odgovorni lideri po božjem srcu. Sanjao si o Patner grupama diljem Zagreba i Hrvatske. Htio si se riješiti organizacijskog tereta GLS konferencije vjerujući da su drugi kadri nastaviti putem na koji nas je stavio sam Bog. A to puno znači. Vjerovao si Kristu koji spaja i na divan način nadišao banalne i trivijalne vjerske i političke podjele, koje nisu od Boga. Spojio si nas. Bilo je predivno gledati Jodi, Gabi, Branka i druge kako ti nesebično pomažu u svemu. Znam da si imao još puno planova!
A sada si nam povjerio ono najdragocjenije što ti je Bog dao, tvoja četiri anđela, Jodi, Dominika, Andreja i Jana. Hvala ti na privilegiji da sada mi možemo nastaviti putem na koji te Bog stavio, biti na blagoslov i ohrabrenje jedni drugima i našoj zemlji. Nadam se da svi zajedno nećemo dopustiti da se tvoj plamen ugasi, već da ćemo te nasljedovati kako si ti nasljedovao Krista, s Equipom, GLS-om, Partnerom ali i našom osobnom vjerom koju si raspirio. I da ćemo brinuti o tvojim anđelima koje si nam ostavio.
Hvala ti!
Ivan Topčić,
Dragi Dražene!
Ovaj film je bio uvod u ovogodišnji GLS koji si ti Dražene prije nekoliko dana već peti puta organizirao u Hrvatskoj. On govori o svemu što si ti činio i čemu si posvetio svoj život. Bio si i ujedinitelj, i borac. Hrabri donositelj promjena, lider koji služi i prenosi nadu. Da, ti si ostavio znak. Itekakv znak! I tvojoj porodici, i nama, i svima koji su te susretali.
Zapalio si iskru. Koja se u našim srcima često pretvarala u vatru. Nama u Zakladi Rhema, bio si veliki znak i uzor. Zajedno sa nama bio si osnivač i utemeljitelj Zaklade Rhema. Bio si nam svima inspiracija, podrška i onaj koji je svojim djelima sve nas u Zakladi poticao u širenju Radosne vijesti i Kraljevstva nebeskog. Vjerujemo da si sada kod Gospodina gdje se i mi nadamo jednoga dana doći. Kažemo „počivao u miru Božjem“. Da si u miru Božjem, vjerujemo da jesi! Ali da počivaš, to baš i ne vjerujemo. Tko zna kakve već sada zgode i nezgode tamo pripremaš za nas koji smo na putu prema Kraljevstvu u kojem ti već jesi. Kakve nam Equipe i GLS-ove i u kojem obliku tamo spremaš?
Doviđenja Dražene!
Bog te blagoslovio!
Ivica Horvat, pastor BC Zagreb
Tužni zbore, ožalošćena obitelji i rodbino, braćo i sestre, dragi prijatelji i poznanici.
Izražavajući svoju duboku sućut i privrženost okupljeni smo ovdje ispratiti zemne ostatke našeg voljenog Dražena.
Kada smrt prekine liniju ovozemaljskog života, pogotovo onda kada se to, po našem uvjerenju, dogodi toliko prerano, toliko nepravedno u svim smjerovima, kako uzimaš Bože baš onog koji je poticao širenje tvog kraljevstva, koji je donosio nadu i vjeru u naše živote, koji je bio tvoj predani vojnik Kriste. Zašto?
U knjigama mudrosti zapisano je: 'A pravednik, ako i umre prijevremeno, naći će mir. Jer duljina dana ne čini starost časnom niti se ona mjeri brojem godina. Već razboritost - to su sjedine ljudske, i krepostan život - zrela starost. Svjetina sve to vidi, ali ne shvaća. Njima i ne pada na um da milost i milosrđe pripada izabranicima Gospodnjim!'
Vrhunac Božjeg stvaranja je čovjek, čovjek besmrtne duše, stvoren za zajedništvo, za odnose, za ljubav, davanje i bliskost, stvoren na sliku Božju, da odražava i zrači narav svog Stvoritelja. I naravno, osjećamo duboku povezanost i ljubav prema osobama koje nas okružuju u životu a kada nas napuste, osjećamo tugu, nerijetko, ljutnju i nemoć. Ne želimo i ne trebamo te osjećaje potiskivati, negirati, niti skrivati. Oni su dio našeg ukupnog zdravlja, i potvrda Božjeg savršenog stvaralačkog čina u nama. Na mjestima i okolnostima poput ovih sada, osjećamo kako je naša vjera pritisnuta, i želimo osjetiti snažan dah životne nade, dok nas zapljuskuju osjećaji tuge, razočarenja i nevjerice.
Malo prije spomenuo sam kako smo bića stvorena za odnose, ali postoji osnovni odnos koji nitko i nikada ne bi trebao zanemariti, a to je odnos Boga Stvoritelja i stvorenja – čovjeka. Svijet je pun ljudi koji nakon dara života koji su primili od Stvoritelja, negiraju Boga i svoj pravi nebeski DNK.
Posebna je privilegija bila biti suvremenik Dražena, upijati i baštiniti njegovo svjedočanstvo žive vjere, natopljene ljubavlju Kristovom. Još u studentskim danima prepoznao je i primio milost Božju, spremno cijelim srcem prihvatio Božju ponudu i kroz obraćenje i nanovo rođenje uspostavio najvažniji odnos koji je mogao: Bog i Dražen u zajedništvu. Dražen je u jednom od svojih zadnjih istraživanja o korupciji postavio vrlo jasno i neugodno pitanje: 'Kako je moguće da u zemlji u kojoj se ogromna većina ljudi deklarira kao kršćanima imamo toliko korumpiranosti, nepravde, nepoštenja, prijevara i zla?'
Riječ kršćanin značila je za Dražena, milošću otkupljen, ispunjen Kristovom ljubavlju, sljedbenik Isusa Krista, živom vjerom hodati svaki dan, ispunjen snagom Duha Svetoga, tamo gdje jesam, gdje živim i radim, tamo odražavam Krista i borim se za Njegovo kraljevstvo neumorno.
Da, tužni smo jer Dražen nije više među nama, uvažavamo tu stvarnost, ali želim reći ovdje i jasno proklamirati, na osnovu životnog svjedočanstva vjere u Isusa Krista, od našeg Dražena, otvoren je ogroman prostor za ohrabriti se, učvrstiti našu vjeru u Boga, zaodjenuti se u nepokolebljivu nadu i sa novom odlučnošću slijediti Krista.
Onaj koji sebe zove kršćaninom a vjera mu je samo dodatak za svakodnevni život dok stvari idu donekle, treba hitno preispitati svoj odnos sa Bogom. Imam li vjeru koja me prenosi i vodi dalje preko ovakvog mjesta gdje smo danas i vodi me skroz u vječni život? Ili ona prešutno ovdje prestaje? Kakva je moja vjera, je li živa i snažna? Temeljna istina kršćanstva je da ovdje nije kraj, ovdje je samo kraj našeg kratkog ovozemaljskog puta. Zato su kršćani ljudi nepokolebljive nade i žive vjere, Bog nas nije ostavio nedorečene nego je predvidio za nas život sa njim u vječnosti, nakon smrti.
Našem Draženu je Biblija – Riječ Božja bila u srcu, kao što Psalmista David kaže u 119 psalmu: 'Tvoja riječ nozi je mojoj svjetiljka i svjetlo mojoj stazi.' Tako je bilo i kod Dražena.
Na to naslonjen čitam vam iz I poslanice Solunjanima 4:13 i dalje:
Nećemo, braćo , da ostanete u neznanju o umrlima, da se ne žalostite poput ostalih koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim.
Ovo vam velimo poučeni od Gospodina; mi živi, mi preostali za dolazak Gospodnji, sigurno nećemo preteći umrlih, jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje, sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu. I tako ćemo zauvijek biti s Gospodinom. Stoga tješite jedan drugoga tim riječima!'
Promatram i razmišljam o životu Dražena, on je uvijek nekako izlazio iz zacrtanih okvira, imao je hrabrost dovesti u pitanje puno toga, kao da mu je stalno bilo pretijesno u našim uhodanim dimenzijama. Naše gledanje stvari je tako često skučeno nema dubine, ne vidimo dalje, naprijed. Zato sam odlučio zaključiti ovu propovijed sa podnaslovom 3D VJERE U BOGA Dražena Glavaša. I volio bih da nam taj 3D Dražena ostane u srcima. A što to znači kad kažem da vjerujem u Boga? Je li to naslijeđe, inercija, forma koja nipošto ne predstavlja niti moj život, niti vrijednosti na kojima moj život počiva, je li to samo pozivni broj za pomoć kad se nađem u nevolji, ili je to nešto puno dublje, što prožima cijelo moje biće i upravlja mojim životom i mojim postupcima, je ti odredilo duboko moj sustav vrijednosti? Što je to bit moje vjere, esencija, supstanca, srž toga što nosim u sebi? I dok promatram život Dražena jasno vidim sve te tri dimenzije:
Prva dimenzija: Osobni susret sa Isusom Kristom. Nema prave vjere u Boga bez osobnog susreta sa Kristom, bio sam odmetnut od Boga zbog grijeha, rođen sam u grijehu i grijeh me zarobio i zarobljava svakodnevno. Jedini način da ostvarim zajedništvo i odnos sa Bogom koji je sam Bog od početka predvidio i htio, je da se vratim kući, u Očev dom, kao onaj izgubljeni sin. Povratak kući ide preko križa Golgote, gdje je Isus dao svoj život za tebe i mene, nema drugog puta, kada mu predam svoje grijehe u pokajanju i prihvatim ga kao svog osobnog Spasitelja, tada moja vjere dobiva tu prvu dimenziju, imam novi odnos sa Bogom posinjen sam, vratio sam se u kuću moga Oca. Jesi li to učinio?
Druga dimenzija: Promijenjeni način života. Kad sam u zajedništvu sa Bogom, kada je Isus oprao moje grijehe i kada sam čist, tada moj život više ne može biti isti. Za mene više ne važe mjerila ovog pokvarenog svijeta, gdje Sotona vara ljude i drži ih u ropstvu. Moj život, moje odluke, donosim u skladu sa Božjom voljom. Živim poput Krista. Ako vjerujem u Boga ne mogu biti osoba koja krade, laže, vara, sije mržnju, zlostavlja druge, i da ne nabrajam dalje. Moj život mora svjedočiti promjenu koju sam doživio kad sam susreo Krista. U Rimljanima 14:7-9 piše: 'Jer nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire. Doista, ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Živimo li dakle ili umiremo - Gospodinovi smo. Ta Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.' Živim li dostojno imena Kristovog učenika?
Treća dimenzija: Pogled u vječnost. O vječnosti možda uopće ne razmišljamo, možda samo na ovakvim mjestima. Čovjek čvrste vjere u Boga ima jasan pogled u vječnost, iako uključen u svakodnevne stvari i probleme, njegov život ne definira ovo ovdje i sada, nego razumije i čvrsto vjeruje da je njegova duša besmrtna, da ga po smrti čeka novo nebo i nova zemlja i besmrtno novo tijelo. I Korinćanima 15:19 : 'Ako se samo u ovom životu uzdamo u Krista najbjedniji smo od svih ljudi.' Ovdje sam u prolazu i živim odgovorno kao promijenjen čovjek ali moj pogled seže u vječnost jer to je moja nada, biti sa svojim stvoriteljem zauvijek. Jesam li čovjek vječnosti s Bogom?
Dražene, nedostajat ćeš nam svima, tuga će još nadolaziti, ali želim ti reći, nisi nas samo rastužio svojim odlaskom, učinio si nas i zdravo ponosnima, učvrstio našu vjeru i ohrabrio našu nadu, jer vjera u Krista koju dijelimo sa tobom, nas podiže, stavlja nam radost u srca, radost koja dolazi iz sigurnosti spasenja i vječnog života.
Brate naš i prijatelju naš, dobru si trku trčao i boj završio, čeka te vijenac slave, vidimo se kod Gospodina!
Amen!
