Očito je da postoje neki bitni razlozi zbog kojih su mnogi pastori odlučili ne doći na Čintu na Odmor za pastore ove godine, no onih nekoliko hrabrih pastorskih obitelji (jedna čak i iz Novog Sada) koje su se usudile isprobati ovaj novi projekt Saveza znaju: Nijedan razlog nije dovoljno dobar! Oni koji su bili ove godine iduće godine neće razmišljati hoće li se ponovno naći na Činti. Toliko je poseban, lijep i dragocjen bio odmor na Ugljanu.
U prekrasnoj prirodi, tik do mora, u simpatičnim izoliranim drvenim kućicama u hladu borova dalo se povući u osamu ili teologizirati, razmjenjivati mišljenja ili jednostavno uživati u svježem hladu «najboljeg kafića» s pogledom na more. Taj se kafić tri puta na dan pretvarao i u najbolji restoran zaslugom vrijednog osoblja na čelu s Davidom i Nadom Dobutović. Žene su posebno znale cijeniti blagoslov «gotove» kuhinje u kojoj je bilo čak plodova mora i pohanih palačinki.
Jutra su otpočinjala slušanjem Božje riječi i molitvom. Čitali smo Otkrivenje i slušali Božji poziv na ustrajnost u Kristovom svjedočanstvu bez obzira na teškoće i razna iskušenja. Večeri smo katkad završavali razgovorima o nekim važnim temama. S dr. Petrom Kuzmičem dvije smo večeri raspravljali smo o ulozi koju crkva ima u svijetu. Podsjetio nas je i primjerima pokazao kako je crkva uvijek najbolje služila svijetu kad je podjednako koristila i «desnu i lijevu ruku» - tj. naviještala evanđelje i pomagala zauzimajući se za ljude u nevolji. Zajedno smo pogledali film «Amazing grace» koji govori o borbi Williama Wilberforce-a za ukidanje robovlasništva i koliko je snažna vjera bila potrebna da se izdrži do pobjede. Neke su večeri posvećene razgovoru o izazovima u službi. Tako su i žene pastora vjerojatno po prvi puta imale priliku usporediti svoja specifična iskustva.
Nedjeljno je jutro donijelo šareno bogoslužje. Najmlađi su u sklopu svojih radionica priredili igrokaz na temu: Kao nekoć Noa... Kroz ovaj tjedan i oni su razmišljali o službi koju imaju njihovi roditelji u crkvi. Kao nekoć Noa arku, tako su pastori danas pozvani graditi crkvu. To je mjesto gdje ljudi mogu upoznati Krista i biti spašeni. Iako je to težak posao koji ljudi često ne razumiju, a nekad i ismijavaju, on će se pokazati kao najvažniji na svijetu. Predsjednik SBC, Toma Magda, u propovijedi je usporedio dvojicu slugu Božjih te rezultat njihove službe: s jedne strane, tu je Jona koji je mnogo polagao na svoj ugled proroka, a propovijedao nevoljko. Iako je njegova služba nagrađena velikim uspjehom taj je uspjeh bio kratkog vijeka. Već je u slijedećoj generaciji Bog morao uništiti Ninivu. Za razliku od njega, Ananija kojega je Bog poslao Pavlu tiho je obavio svoj posao kao pravi Božji sluga. I iako se činilo da je njegov rezultat mali, danas još uvijek uživamo plodove njegova rada. Kao Božji sluge pozvani smo na poslušnost Bogu pa i u stvarima koje nam se čine male i teške jer se Božja perspekitva često razlikuje od ljudske.
Dane na Činti obogatilo je prijateljevanje koje se očitovalo na svakojakim razinama. Družili su se odrasli i opuštena je atmosfera često ispunjena gromkim smijehom. Družila su se i djeca dok su pobjeđivala strah od vode ili stvarala prijateljstva za život. Na mnogo je načina ovaj kamp bio blagoslov. Osim stvarnog opuštanja i odmora tu se počela graditi i mreža za spas duša kako za sadašnje, tako i za buduće generacije.
Toma i Ksenija Magda
