John Weaver (Europski baptistički savez; EBF) – 29. lipnja 2015.
Papa Franjo je napisao iscrpnu encikliku svim crkvama Rimokatoličkog zajedništva, 'Laudato si', mi Signore' - 'Slava tebi, Gospodine'. U njoj tvrdi da svaka vrsta daje slavu Bogu, koji za svaku brine (Luka 12: 6, Matej 6,26).
Papa prepoznaje ozbiljnost globalne ekološke krize i njezine i implikacije na siromašne i ugrožene. Identificira ljudske uzroke okrivljujući pri tom pravedno i ravnomjerno djelovanje razvijenog svijeta.
Taj jasan, na činjenicama utemeljen i tvrd Papin govor dobrodošao je doprinos raspravam o klimi u vremenu pred Konferenciju o klimi koja će se održati u Parizu u studenom i prosincu ove godine.
Sa svetim Franjom kao nadahnućem, Papa izražava svoju zabrinutost za našu zajedničku kuću i potrebu za globalnim, održivim, integralnim razvojem. Poziva na izbjegavanje kratkoročnih ishoda koji su dominirali politikom i poziva na novu političku volju.
Drži da smo prepoznali da je razaranje i bezobzirno nepoštivanje okoliša, grijeh protiv nas samih kao i protiv Boga.
Predstavlja znanstveni konsenzus i razvija tezu o klimi kao o zajedničkom ili globalnom dobru. Podsjećajući na znanstvena opažanja suša, poplava, gubitka prašuma, smanjenja biološke raznolikosti, vodotokova, koraljnih grebena i ledenjaka, izaziva razvijeni svijet da uvidi utjecaj na siromašne u obliku nedostatka vode i propasti poljodjelstva. To ukazuje na globalnu nejednakost i nepravdu, te prijeti razgradnji društva. Primjećuje da svjetski čelnici ne čuju vapaj zemlje i krik siromašnih.
Zaključuje da 'u međuvremenu, ekonomski moćnici i dalje opravdavaju trenutni globalni sustav u kojem prioritet imaju špekulacije i financijska dobit, i koji ne uspijeva uzeti u obzir kontekst, a kamoli učinke na ljudsko dostojanstvo i prirodni okoliš. (56)
Papa nudi jasan biblijski mandat za brigu o stvorenju, pozivajući na Kristov stav koji priznaje da su svi ljudi stvoreni na sliku Božju i nitko nije suvišan. Predstavlja sliku sakramentalnog stvaranja, gdje se Bog očituje i prisutan je u cijelom stvorenom svijetu, i gdje je sve stvoreno, otkupljeno i pomireno po Kristu (Kološanima 1: 15-20). Zemlju treba razumijeti kao zajedničko dobro - zajedničku baštinu, koja nudi temeljna prava siromašnima i onima koji nemaju glasa.
Papa bez ustručavanja krivnju za degradaciju i uništavanje okoliša svaljuje na čovjeka. Iako priznaje da je tehnološka kreativnost čovječanstvu donijela ogromne prednosti, on upozorava na globalno razumijevanje tehnološkog napretka, dominacije i eksploatacije. S pravom primjećuje da je napredak postao nova mantra, ali i da napredak mora biti u službi čovječanstva.
Poziva nas da ponovo otkrijemo kršćanske vrijednosti i ciljeve u našem odnosu s okolinom, drugima i Bogom. To su vrijednosti, primjećujem ja, one iz Postanka 2, a nalazimo ih razmrvljenima u Postanku 3, kad čovjek odluči igrati se Boga i zadobiti moć i kontrolu koje pripadaju Bogu. Krist poziva na njihovu obnovu u dvije zapovijedi: ljubiti Boga i bližnjega (Matej 22: 37-40).
Papa ispravno prepoznaje da nas ekologija uči da je sve međusobno povezano. Uništavanje okoliša utječe na društvene strukture i kulturni identitet, sam smisao života i zajednice. Moramo uzeti u obzir kakav svijet želimo ostaviti onima koji dolaze poslije nas. To nas dovodi do razmatranja smisla naših života - tko smo mi i za što smo ovdje?
Prepoznaje razne globalne pokušaje vlada da riješe te probleme, ali naglašava potrebu za transparentnim političkim procesima u stvaranju ugovora o upravljanju 'općim dobrom'.
Također primjećuje da je će svako tehnološko rješenje biti nemoćno u rješavanju ovih ozbiljnih problema ako izgubimo naš moralni kompas da živimo skladno, požrtvovno, i dobro postupamo s drugima. Poziva nas na ekološko obraćenje, kako bi učinci našeg susreta s Isusom Kristom postali vidljivi u našem odnosu sa svijetom oko nas. Poziva nas da nađemo radost i mir u životu jednostavnosti, s ljubavlju koja se očituje u našim djelima skrbi za stvorenje, dok putujemo prema Šabatu u vječnosti (Otkrivenje 21: 5).
Ovo je duboka enciklika, priznata i od strane evanđeoske mreže Lausannskog centra za brigu o stvorenju (LCCN), koja se obvezala brinuti za Božje stvorenje i služiti siromašnima na koje su utjecale klimatske promjene.
Enciklika predstavlja poruku da svi ovo trebamo čuti i djelovati. Profesor Miles Allen, voditelj Skupine za klimatsku dinamiku na Sveučilištu Oxford, rekao je: 'Zapanjuje primjedba nekih da Papa nema ovlasti govoriti o klimatskim promjenama. Kritičari se sada uglavnom slažu s glavnim naglascima klimatskih znanosti, pa ako Papa Franjo ne može govoriti u ime naših nerođenih unuka, onda neka nam Bog pomogne."
Vijest i komentar preuzeti s www.ebf.org
Integralna verzija enciklike na engleskom jeziku možete naći ovdje.