Postoji jedan čovjek u SAD-u koga su do sada tri puta uhićivali jer nosi isto i me i prezime kao i bjegunac koga policija već duže vremena traži. Nakon što policija pribavi sliku pravog bjegunca čovjeka puste. Riječ je dakle o identitetu. O onome što mi jesmo i kako se predstavljamo svijetu oko sebe. Uz ime i prezime dodajemo ime oca, mjesto rođenja i stanovanja, sliku JMBG, OIB, kako bismo nepobitno utvrdili da je riječ baš o toj osobi.
Postoji li pak duhovni identitet? Nešto po čemu smo prepoznati u duhovnome svijetu? Što je srž identiteta kršćanina? Isus Krist. Sve drugo je promjenjivo, kulturološki ovisno, povijesno uvjetovano, teološki određeno. Samo Isus Krist ostaje isti jučer danas i dovijeka. On koji je bio 'jedno s Ocem' kad svetkujemo zajedništvo s njim i jedan s drugim u Gospodnjoj večeri, on koji je dar i darivatelj po zajedničkom blagovanju uvodi i nas u to isto zajedništvo s Ocem.
Što to znači da je Isus srž našega identiteta? Tri sličice će nam pomoći razumjeti to:
Prva, [Želja]. Dvanaestogodišnji Isus u Hramu. Zabrinutost roditelja zbog gubitka sina biva zamijenjena čuđenjem njegovim riječima kad su ga pronašli: 'Zašto ste me tražili? Zar niste znali da trebam biti u onome što je Oca mojega' (Lk 3.49)? Misao dvanaestogodišnjaka bila je u Očevom. Otac i mati su veliki u očima dvanaestogodišnjaka, ali za nj je nebeski Otac bio važniji, veći.
Druga. [Misija] Početak njegove službe. Na krštenju u Jordanu i boravak u pustinji. Iako je Ivan s pravom uvidio da je Isus taj koji bi imao svako pravo krstiti njega, Isus odgovara: 'Pusti sada, jer nam tako dolikuje ispuniti svu pravednost' (Mt 3.15). A u pustinji, na uporno đavlovo kušanje kaže: 'Gospodinu, Bogu svome klanjaj se i njemu služi jedinomu' (Mt 4.10). Ispuniti ono što je Bog namijenio za nj - to mu je bilo otpočetka jasno.
I treća epizoda [Metoda], ona iz Getsemanskog vrta kad kaže: 'Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša! Ali ne kako hoću ja, nego kako hoćeš ti' (Mt 26.39). Svoju volju podređuje Očevoj.
Volja Očeva koja se u potpunosti ostvarila u Isusu Kristu bila je:
svidje se Bogu
u njemu nastaniti svu puninu
i po njemu sebi sve izmiriti
ostvarivši mir krvlju njegova križa
- po njemu -
bilo na zemlji,
ili na nebesima. (Kol 1.19,20)
Čovjek koji za sebe kaže da je Kristov:
- ima istu želju srca: ostvariti Božju volju, biti u volji Božjoj (biti mi je u onome što je Oca mojega); Oče naš – budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji -> počev od mene; sve Pavlove poslanice počinju: Pavao, apostol Isusa Krista po volji (ili, voljom) Boga. Njegova volja je zamijenjena Božjom. Svoju je volju podredio Božjoj volji. Sve je odbacio i sve smatra smećem da bi Krista spoznao. Drugim riječima da bi se s njim poistovjetio, identificirao, da bi njegov identitet bio Krist.
- ima istu misiju: donositi pomirenje – 'Bog nas je sa sobom pomiri po Kristu i dade nam službu pomirenja. Bog, naime, bijaše u Kristu i pomiri svijet sa sobom, ne uračunavajući im njihovih prijestupa i polažući u nas riječ pomirenja. Poslanici smo dakle, za Krista, kao da Bog po nama nagovara. Poradi Krista molimo: Pomirite se s Bogom!' (2 Kor 5.18-20) Nismo izuzeti iz tog zadatka: 'Blago mirotvorcima'. Koliko stvaramo mir u obitelji, na poslu, u crkvi? Svatko neka preispita, ne vlastito srce, već svoja djela. Isus je rekao da mu je ispuniti, ostvariti, božansku pravednost. Ne o njom maštati ili samo moliti već u konkretnim djelima tu pravednost utjelovljivati. Samo oni koji tako postupaju zvati će se sinovi Božji – njihov je identitet Krist: 'Jer on je naš mir, on koji od dvojega načini jedno i u svojemu tijelu razvali zid razdvojenja, neprijateljstvo'. Ef 2.14 i dalje). Svi sada imamo pristup Ocu.
- ima istu 'metodu': križ – 'Hoće li tko za mnom ići, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi. Jer tko hoće spasiti svoj život, izgubit će ga, a tko zbog mene izgubi svoj život, naći će ga' (Mt 16.24, 25). Onaj tko podigne glas (jer i riječ ubija) ili pak ruku na bližnjega pozvan je pokajati se i po činu pomirenja (Euharistiji) uspostaviti prekinuto zajedništvo s Bogom i bratom čovjekom. U svjetlu Kristova djela apsolutno je nemoguće pribiti nekoga na križ i nazivati se istodobno Kristovim. Krista nalazimo na križu, a ne podno križa. Podno križa su ili njegova uplakana mati ili vojnik s kopljem.
Ali zna i da 'kao što su izobilne Kristove patnje u nama, tako je po Kristu izobilna i naša utjeha' kako piše Pavao (2 Kor 1.5).
To je duhovni identitet Kristovog sljedbenika. Ne stječe se preko noći ali onaj tko Boga zazove i zavjetuje se na spremnost vršenja Božje volje, bit će pohođen Duhom Svetim koji će ga osposobiti za vršenje. Isus je kao dvanaestogodišnjak izrekao tu svoju želju, spremnost. Trebalo je proći još 18 godina da se ona materijalizira. Ako danas izrekneš Bogu molitvu: 'želim vršiti tvoju volju' (ili drugim riječima: želim da Isus Krist bude središte mog identiteta) , on će ju čuti, i pohitati ti u pomoć. Sjećam se svoje mladosti kad sam to rekao. I zaboravio. Ali on nije. Nakon 6 godina podsjetio me na tu molitvu i okrenuo tok mojeg života. Uvijek ostaje pitanje: hoćeš li danas odgovoriti na poziv? Ako si to već učinio, strpljivo čekaj jer onaj koji je čuo tvoju molitvu – Otac nebeski – neće okasniti.