Martinje i radost

U prvom je stoljeću Filon Aleksandrijski smatrao nužnim napisati čitav spis o trijeznosti u kome ističe njenu prednost: ona čuva od bolesti (posebno onih koje proizvodi pijanstvo), izoštrava osjetila, drži čovjeka uspravnim i prosvijetljenim, daje mu energiju, brzinu i snagu. Trijeznost je, veli, «točno onoliko puna dobra koliko je, nasuprot tome, pijanstvo puno zala» (De sobr. I.2). Valja o tome razmisliti dok se ispijanjem novog vina slavi Martinje.

Ne želim ovim mislima upropastiti ljudima zabavu, ali vjerujem da je korisno potrošiti par riječi na trijeznost kao vrlinu u narodu u kojem se procjenjuje da svaki četvrti stanovnik ima ozbiljnih problema s alkoholom. Neki stručnjaci ističu da je Hrvatska tradicionalno zaljubljena u alkohol, te da je to prihvatljiv porok bez kojega većina ne može ni zamisliti zabavu. Kobne posljedice vidljive u prometu, vandalizmu i obiteljskom nasilju kao da su nužne nesretne nuspojave preko kojih šutke prelazimo. Konačno, čovjek se mora nekad i proveseliti!

Iskreno, brine me ova posljednja tvrdnja, jer ona djeci od malena stvara ideju da pravog života nema u trijeznom stanju i da se čovjek može zabaviti tek kad nije svoj i ne zna što radi. Nepotrebno je isticati da je pijanstvo sasvim nezabavno za one koji moraju gledati provale povraćanja, slušati nesuvisao, glupav i glasan govor, ili doživljavati izljeve bijesa, razbijanja, tučnjave pa čak i prijetnje oružjem. Tvrdnja da je pijanstvo «zabavno» tjera novu generaciju da sama isproba sebične alkohlizirane ispade jer doživljavati ih od drugih nikako nije zabavno.

Biblija ne brani alkohol. Sam apostol Pavao svom suradniku Timoteju predlaže da katkad popije malo vina jer je korisno za zdravlje. No Biblija ističe trijeznost kao nužnost. Pavao će reći: «Ne opijajte se vinom, jer u tome leži propast, već se napunite Duhom! Govorite jedni drugima u psalmima, havlospjevima i nadahnutim pjesmama. Pjevajte Gospodinu u svom srcu i slavite ga! Zahvaljujte uvijek na svemu!» . Prava zabava, veli apostol, dolazi od Duha Božjega koji u nama prebiva i koji nam život čini svrhovitim, ushićenim i produktivnim. Zanimljivo je kako apostol «opijenost Božjim Duhom» vidi kao usmjerenost na Boga i na druge ljude. Ta je opijenost prihvatljiva za druge jer izražava iskrenu radost, nadahnuće i poletnost koja drugima pomaže bolje nositi život i u njemu uživati. U ove dane važno je naglasiti da prava zabava i život ne dolaze od alkohola nego od autentičnog, trijeznog življenja u Božjoj prisutnosti.