David, veliki državnik, vojskovođa i pjesnik ovako opisuje jedno svoje važno iskustvo u Psalmu 40:
Uzdah se u Gospodina uzdanjem silnim, i on se k meni prignu i usliša vapaj moj. Izvuče me iz jame propasti, iz blata kalnoga; noge mi stavi na hridinu korake moje ukrijepi. U usta mi stavi pjesmu novu, slavopoj Bogu našemu. Vidjet će mnogi i strah će ih obuzeti: uzdanje će svoje staviti u Gospodina.
O čemu David uopće govori? Ovi stihovi opisuju kako je on doživio svoj pad u grijeh. Jedino jama propasti može donekle opisati što znači biti u grijehu. Jama propasti naime nije samo pjesnički izričaj vjeć je to također tehnički termin za zatvor, tamnicu. U ta vremena je nekada doslovno velika i duboka rupa u zemlji služila kao tamnica. Tamo bi bacali osuđenike na smrt. Iz jame propasti nije bilo povratka. Krivci su bili izloženi suncu, studeni, kiši, tako da je doista znalo biti prilično blata u tim rupama. Događalo se i to da su živi boravili pokraj onih koji su već umrli i lagano se raspadali. Nije postojao način kako pobjeći iz jame propasti. Slika je doista strašna. Za Davida se pad u grijeh može usporediti samo s jamom propasti prepunoj blata kalnoga.
Što je to David tako strašnoga učinio? Sveto pismo nam kaže da je jedno jutro izišao na svoj balkon i vidio prekrasnu susjedu kako se kupa. Zaveo ju je, a zatim joj muža poslao na ratište, u prve bojne redove kako bi poginuo. I doista pripadnik Davidove elitne postrojbe poginuo je za vrijeme bitke. Davidu je samo preostalo da udovicu dovede k sebi za ženu. Što je najgore, pravio se kao da se ništa nije dogodilo. No sreća nije potrajala. U jednoj svojoj drugoj pjesmi, u Psalmu 32. David piše kako se osjećao i što je prolazio. Evo što kaže: Blažen onaj kome je grijeh otpušten, kome je zločin pokriven! Blago čovjeku kome Gospodin ne ubraja krivnju, i u čijem duhu nema prijevare.! Prešutjet sam htio, al' kosti mi klonuše od neprestana jecanja. Danju i noću ruka me tvoja tištala, snaga mi se topila ko za ljetnjih žega. Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju više ne skrivah. Rekoh: Priznat ću Gospodinu prijestup svoj, i ti si mi krivnju grijeha oprostio.
Dakle nakon mučenja duše i teške grižnje savjesti, David je svoj grijeh priznao, molio Gospodina i dobio oprost.
Pretpostavljam da ste mnogi odahnuli čitajući ovo zato što se ne možete prepoznati i identificirati s Davidom, jer je on učinio ono što ljudi nazivaju „velikim grijehom“. Mi, s „malim grijesima“ ćemo se već nekako lakše izvući. Skloni smo dijeliti grijehe na velike i male. Sveto Pismo tu podjelu ne poznaje. To je otprilike isto kao da dvojca vozača promaše most i padnu u rijeku. I onda jedan kaže, ja sam imao više sreće jer sam samo za pola metra promašio most, a onaj drugi za čitavih 10 metara. Biblija jasno poručuje: plaća za grijeh je smrt. Nema malog i velikog grijeha
Vratimo se našem Psalmu. David nas podsjeća da je izlaz iz jame propasti jedino kajanje i prizivanje Gospodina upomoć. I sada slijedi opis Božje intervencije. Bog se prignuo, uslišao vapaj i izvukao Davida iz propasti. Božja intervencija donosi novu snagu i nove stavove. Veli David: noge mi stavi na hridinu – dakle Bog je uvijek čvrsti oslonac. Korake moje ukrijepi – grijeh nas zaustavlja na našem putu ali nam Bog pokreće noge. Osposobljava nas da krenemo dalje. U usta mi stavi pjesmu novu – slavopoj Bogu našemu. Naše svakodnevne pjesme su prečesto žalopojke u kojima naričema nad našom jadnom sudbinom. Onaj kojega Bog oslobodi grijeha pjeva sasvim drugačiju pjesmu. On je Bogu zahvalan za sve što jeste, za sve što ima i za sve prilike koje stoje pred njim. Takav život ne može ostati nezamijećen. Idrugi će to vidjeti. Strah će ih obuzeti – to znači da će kao u ogledalu spoznati svoju bezizlaznu situaciju ali isto tako spoznat će izlaz : uzdanje će svoje staviti u Gospodina.
Poštovani, ne znam u kakvoj se situaciji nalazite, ne znam kakvom slikom bi se vaš život najbolje mogao opisati, ali znam jedno: gdjegod se nalazili, ako se pokajete za svoje grijehe i prizovete Gospodina, on će vas pronaći ma gdje bili, prignut će se, izvući vas iz bezizlazne situacije i podariti novu priliku za novi život. On želi biti dio tog vašeg novog života. Na taj način životno putovanje neće završiti u jami propasti već u vječnom Božjem kraljevstvu.