Isus voli malu Miroslavu

Dogodilo se na samom početku dvadesetog stoljeća. Poljska je bila rastrgana. Za Poljsku su se borile dvije velike sile iz njenog susjedstva. Ponekad su se ta dva tadašnja imperija dogovarala i među sobom dijelila Poljsku i Poljake. Ponekad bi ih porobljavala čas jedna čas druga velesila. Zato su se Poljaci iseljavali iz svoje zemlje. Dobrim su dijelom odlazili u Francusku, ali ih je najviše odlazilo u Sjedinjene Američke Države i Kanadu.  I danas su tamo jake grupe doseljenika iz Poljske, odnosno njihovih potomaka.
Tako se doselila i obitelj Tuček. Njihova najmanja djevojčica, Miroslava Marija imala je jedva dvije godine. U novoj domovini su našli i nešto čemu se nisu nadali. Jedne nedelje poslijepodne u jednoj ovećoj dvorani u Torontu bila je neka priredba za Poljake. Dok su Tučekovi pratili program, vani je počeo pljusak. Na trgu ispred zgrade bilo je puno ljudi. Oni su ušli u predvorje i hodnik iste zgrade. Organizatori priredbe su ih pitali:
     - Što se to događa. Otkuda ste nahrupili u tako velikom broju?
    - Molili bismo da ovdje pričekamo dok prođe pljusak – rekli su neki od pridošlih – Poslije ćemo nastaviti evangelizaciju.
    - Evangelizacija? Što je to? - pitali su Poljaci.
Pridošli su im nekako objasnili da je to skup na kom se ljudi pozivaju da se vrate Bogu i da vjeruju te da pristupe Kristu kao Spasitelju. Poljaci-organizatori ponudili su pokislima da u velikoj dvorani nastave evangelizaciju.  
Na scenu se popeo čovjek. U ruci je držao knjigu. Rekao je da je ta knjiga Sveto pismo. Svi su s poštovanjem i pozornošću gledali i slušali. Govornik je otvorio knjigu. Rekao je da čita riječi iz Evanđelja po Marku.  Pročitao je (Marko 9:36-37):
Zatim Isus uze malo dijete, postavi ga među njih (apostole), te ga zagrli i reče im: "Tko primi radi mene jedno od ovakve male djece, mene prima. A tko mene prima, ne prima toliko mene, nego radije onog koji je mene poslao.
Govornik je govorio engleski. Našao se tu i prevoditelj. Prisutni Poljaci mogli su razumjeti. Razumjela ga je i mala Miroslava Marija. Čovjek je
rekao kako Gospod voli malu djecu te i mala djeca trebaju voljeti Njega. Privila se uz svog oca i prošaputala:
    - Tata, ja volim Isusa. Kaži to onome stričeku.
    To je ponovila nekoliko puta tijekom slušanja. Govornik je na kraju pozvao prisutne:
    - Neka pristupi tko želi pripadati Kristu. Otac je pristupio zajedno s Miroslavom Marijom.
    - Gospodine propovjedniče – rekao je – Ova moja čupavica mi stalno govori da voli Isusa i da hoće da bude Njegova. Ne znam koliko ona to sve razumije. Ne razumijem ni ja, a njoj je tek pet godina.
Propovjednik je pomilovao djevojčicu. Pogladio je njenu tršavu glavicu. Rekao je:
    - Blago njoj. Ona je shvatila. Vama, pak, dat ću ovaj listić da pročitate. Unutra je i adresa na koju se možete obratiti. Uvijek je netko tko vam može podrobnije objasniti ono što vas bude zanimalo.
Miroslava Marija je poživila još osamdeset i šest godina. Sve je te godine djelatno svjedočila.
Bože veliki i slavni, umnoži Tvoje vjernike i vjernice,  Tvoje svjedoke i svjedokinje, i privedi što više djece. Ti spašavaš. Ti ćeš spasiti.
            Neka je slava jedinom Bogu:
            Ocu i Sinu i Svetom Duhu.
            Amen.