Dok su, prema Isusovu naputku, bili okupljeni na molitvi, na svakog od njih je sišao oganj s neba i svi prisutni su mogli svjedočiti po onome što su vidjeli i po riječima koje su slušali o veličanstvenim Božjim djelima, da se nebo spustilo na zemlju. Otada, pa sve do naših dana kršćani s nostalgijom gledaju na taj dan i mnogi mole da se tako nešto ponovi i u naše vrijeme. Koliki su tijekom vremena žarko molili da se takva izvanredna manifestacija Božje prisutnosti dogodi i danas. No, koliko se god radovali rođenju djeteta i slavili rođendane ipak od odrasle osobe očekujemo postignuće nekih drugih vrijednosti.
Starozavjetni prorok Izaija u 11. poglavlju svoje knjige kaže:
Isklijat će mladica iz panja
Jišajeva,
izdanak će izbit'
iz njegova korijena.
Na njemu će duh Jahvin počivat',
duh mudrosti i umnosti,
duh savjeta i jakosti,
duh znanja i straha Gospodnjeg.
U vrijeme kad se Izraelsko kraljevstvo ne može pohvaliti vladavinom prava, prorok naviješta dolazak pravednog kralja. Božji Duh i pravednost su u uskoj vezi. Taj će kralj iz Jišajeva doma, bitno, biti čovjek Duha. Sve ono što će činiti i govoriti bit će obilježeno snagom i uvidom Duha.
Spomen na Dan pedesetnice kad je na okupljene sišao Duh, hoće nam reći da Crkva jest i uvijek mora ostati duhovna tvorevina. Uz svo razumijevanje za organizacijskim i drugim zahtjevima, Duh mora ostati ona temeljna stvarnost na kojoj se sve gradi. Mislim da ne moram navoditi sve one biblijske tekstove koji o tome govore.
Zašto je Duh dan? Da bi Crkva u njegovoj sili mogla naviještati Radosnu vijest. 'Primit ćete snagu kad Duh Sveti dođe na vas i postat ćete mi svjedoci...' (Djela 1.8). Ali Isusa ne svjedoče kao 'izvan sebe', već za razliku od svjedoka koji na sudu svjedoče o, primjerice prometnoj nesreći kojoj su prisustvovali, Isusovi svjedoci moraju imati zajedničku priču s njim. Bez Duha Kristovog čovjek ne može biti svjedok Kristov. To znači: Duh Isusov je tu da nas ujedini i suobliči Isusu u njegovu odnosu prema Bogu i ljudima. Isusov je Duh poticatelj dobrih odnosa čovjeka s Bogom i ljudi međusobno.
Kako to Duh obnavlja naše odnose? On nas: Čini otvorenima prema ljudima kojima smo okruženi. Dobar pokazatelj a netko ima Isusovog Duha je otvorenost za drugoga. Čini to tako što nas lišava: ravnodušnosti, straha i neprijateljstva. Duh nas osposobljava za praštanje / traženje oprosta. Nepraštanje nalikuje lancu s velikom kuglom privezanom za nogu zatvorenika koji je time onemogućen u bijegu.
Živeći uvijek u istim okolnostima lako upadnemo u kolotečinu istog razmišljanja. Učini nam se da je cijeli svijet sadržan u onim ljudima na koje smo navikli, da su svi putovi ovoga svijeta naš put do posla i natrag... Uspostavi se obrazac po kojemu razmišljamo i uskoro više ne vidimo dalje od svog dvorišta.
Nove okolnosti, nove knjige, novi ljudi mogu nas navesti da se naš duh provjetri. Budući da svi nismo u mogućnosti proputovati svijet i upoznati barem nešto od duhovnih iskustava drugih, dopustite mi jedan mali savjet: promijenite sredinu u kojoj se Bogu molite na neko vrijeme. Možda u gradu / mjestu gdje živite postoje i druge vjerničke zajednice. Posjetite ih i poslušajte druge propovjednike, upoznajte druge ljude, običaje i tradicije. Pročitajte neke druge knjige. Zar svijet uskoro ne postane premalen kad smo izloženi samo jednom obliku duhovnosti? Što je s ljudskim iskustvima u drugim 'dvorištima'? Kakav je roštilj kod njih? Kakav je njihov duhovni meni? Znat ćete tada na drugi način cijeniti ono što imate. Bit ćete obogaćeni i onim za što niste ni znali da postoji.
Tamo gdje Duh puše tamo su ljudi otvoreni za sve ono što im se nađe na putu. Vođeni Duhom ne mogu zalutati.