U svome Evanđelju, u četvrtom poglavlju, Ivan nam predstavlja prvog pravog vjernika - jednu ženu, po naciji prezrenu Samarjanku, po moralu raspuštenicu. Teško se s njom identificirati. Ipak, Ivan kroz njezinu priču opisuje djelotvoran iscjeljujć susret Boga i čovjeka. Evo kako ide taj događaj:
U podne jednog vrućeg dana, Isus sreće ovu ženu na zdencu. Kulturološki sasvim neprimjereno on započinje razgovor sa ženom i traži od nje vode. Ona jednako kulturološki neprimjereno odgovara drsko: «Kako ti, Židov, išteš piti od mene Samarjanke?». Ona se ponaša defanzivno. Mislim, da ga zapravo moli da je pusti na miru. Cijeli je svoj život preuredila da se ne mora viđati sa svecima njegovog tipa. Odlazila je po vodu sama, u podne. Ne ujutro ili uvečer s ostalim ženama, da ne mora podnositi njihove osude. Imala je i što skrivati. Jedan cijeli život neuspjeha, patnje i odbacivanja. Pet je muževa promijenila i sad je živjela s jednim koji joj nije bio muž. Lako se našao zakon i osuda za nju, a teško prihvaćanje i suosjećanje. Zato je bilo najbolje urediti život da se izbjegnu nelagode i javne osude makar svedu na minimum.
No Isus, priča nam evanđelist, «mora» proći kroz Samariju. Božja je volja, da sjedne na taj zdenac, sretne tu ženu i ponudi joj novi život. Ona najprije ništa ne razumije. Nije vična apstraktnim, vjerskim razmišljanjima. Tek polako shvaća da Isus nudi promjenu baš tamo gdje je njen život narušen i pust. Možeš, veli joj on, postati «izvor žive vode». Ne moraš biti suha i žedna kao sad. Svakako, Samarjanka to želi. No, postoji kvaka: Isus ukazuje na njen problem, na muku koja ju je učinila suhom i izopćenom iz društva. Isusov prst na njenoj rani previše boli, a ona ga pokušava izbjeći teološkim manevrima: Ma da, religija je dobra stvar – ali dajte se vi vjerski vođe dogovorite: trebamo li se ovdje ili ondje moliti Bogu? Previše je tih religija! - Ne, kaže Isus, to nije bitno pitanje; bitan je tvoj duhovni stav prema Bogu i njegovoj riječi. Da, čula je i ona nešto o tome – ali to će tek biti kad dodje taj neki Mesija kojega svi čekaju. On će im sve reći. Ali toga još nema i tko zna kad će doći.
No, Isus odgovara: Došlo je to vrijeme. Ja sam Mesija – koji s tobom govori. I odjednom je Samarjanki jasno. Mesija ne donosi senzacionalne religijske objave. Mesija ti «sve govori» o tvom životu i tvojoj potrebi. I konačno žena je spremna vjerovati Isusu, povjeriti mu sav svoj jadan život. I kakvo se čudo događa!
Izopćenica pokreće promjenu u cijelom jednom gradu. Više se ne boji suočiti s ljudima u gradu nego ih poziva Kristu. Njena bivša slabost postaje svjedočanstvo. Ako je pomogao njoj takvoj – može promijenti i sve drugo. Pokrenuti njezinom promjenom mnogi mještani odlaze Kristu. «Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; - govore joj - ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.
Prepričao sam ovaj događaj jer vjerujem da Isus i danas sjedi na našem zdencu i ukazuje na naša bolna i problematična mjesta. Zloća i nemoral u našem životu oduzimaju nam silnu energiju i odvajaju nas i od najbližih. Isus nudi slobodu. Naravno, možemo se izvlačiti, ušutkati ga, odgađati za poslije. Ili ga možemo moliti da nam bude Spasitelj i u molitvi mu predati svoj život.