Duhovna misao tjedna

SBC - Savez živih crkava ujedinjenih poslanjem i služenjem svojim lokalnim zajednicama

Volim kad mi je auto čist. Ono što ne volim je kad mi netko pokušava na silu oprati čistu šoferšajbu. Ne sjećam se više gdje je to bilo, ali znam da sam stao na nekom parkiralištu i već se od nekud pojavio dječak s bocom vode i priborom za čišćenje prozora. Inzistirao je da mi opere šoferšajbu za par kuna. Rekao sam da ne treba jer mi je auto čist. Nije odustajao: „daj mi da ti operem prozor, moram nešto zaraditi!“. Ostao sam neumoljiv i danas mi je žao zbog toga. Nisam mu pružio priliku da svojim radom dođe do par kuna, ali nisam zaboravio tu rečenicu i njegovu odlučnost. Rad, i pogotovo dobro obavljen posao nas afirmira i stvara osjećaj zadovoljstva i samopouzdanja, a nezaposlenost je prvi korak u depresiju, osjećaj besmisla i očaja.

Poznajem mnoge druge mlade ljude koji imaju averziju prema radu. Bezvoljni su i bez plana za život. Ideja koju smo im kao društvo usadili u glavu je da idu u školu, jer tako neće morati raditi. To je vjerojatno ostatak prošlog sustava. Novi ih sustav uči da najbolje prolaze oni koji muljaju, a ne radnici, i najveći uzori među mladima su oni koji s 18 voze najnoviji BMW-a (tatin dar naravno), do podne spavaju, popodne sjede u kafićima i po noći se provode na pijankama. Ne treba nas čuditi da imamo depresivnu, frustriranu, dezorijentiranu mladu generaciju koja u 20-tim više ne vidi perspekitvu za život a svoju neiskorištenu radnu energiju prazni ubijajući vršnjake i praveći nered.

Danas u Hrvatskoj – pa makar i uz porciju besplatnog graha – trebamo promisliti o svojim stavovima do rada. Rad nije prokletstvo i samo put do sredstava za život. Čovjek je stvoren kao homo faber – onaj koji stvara. Rad je božanska crta u nama i zato čeznemo za akcijom i afirmacijom koju nam donosi dobro obavljen posao. «Božje smo djelo,» kaže apostol u Poslanici Efežanima «stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.» Nekako mi se čini da je nerad koji smo digli na postolje zapravo iskonski grijeh. Bježeći od rada čovjek bježi od zadatka za kojeg je stvoren pa tako i od Boga i od samoga sebe.