Izborno je vrijeme strašno depresivno jer uz poneko otvaranje ovog i onog velebnog projekta saznajemo – a sve u cilju nečije promocije – sve prljavtine prošlog saziva, na SVIM stranama! Tako je čovjek stavljen pred izbor, a zapravo se osjeća sasvim nemoćnim pred mračnim izgledima o budućnosti. Nije čudo da u zadnje vrijeme u Hrvatskoj tako malo ljudi izlazi na izbore. Ne smatraju da njihov glas vrijedi te je njihov izbor da što dalje od svega čuvaju svoj mali život. Nekako mi se čini da je presvjedočenim kršćanima još teže. Njihovi se stavovi i opcije svrstavaju među sasvim beskorisne utopije, iako, naravno, oni znaju da su poslani u svijet da mu budu sol i svjetlo. Može li uopće pojedinac nešto postići u društvu koje se poprilično urušava?
Dvije priče iz Starog Zavjeta hrabre pravednika da ustraje u svom pobožnom životu i zastupnički pred Boga donosi svoju zajednicu.
Jedno je priča o susretu Abrahama s Bogom kod hrastova Mamre. Bog svom prijatelju najavljuje propast Sodome i Gomore, na čiju se zloću podižu tužbe Bogu. Bog se sprema uništiti te gradove, dati im što zaslužuju. Ali Abraham ima osobni interes u tim gradovima. Ondje živi njegov rođak Lot, pa moli Boga da odustane od svoje namjere. Ta je priča posebno zanimljiva, jer Abraham zna kolika se zloća nakupila u tim gradovima. I sam nije uvjeren da je ondje mnogo dobrih ljudi. 'Ako ih je samo 50 pravednih – nećeš valjda uništiti grad?' Abraham se poziva na Božju ljubav i pravednost kad pregovara, a broj postupno smanjuje na 10 pravednih. Bog prihvaća ovu zastupničku molitvu i obećaje da će poštedjeti grad, bude li ondje našao 10 pravednih ljudi. Nažalost, situacija je tako strašna, da se nije našlo tih deset.
Drugu priču svi znamo kao sliku iz spektakla Deset zapovijedi: Mojsije bijesan razbija ploče Saveza na narod koji u podnožju brda Sinaj časti zlatno tele. No rijetko tko primjećuje u toj drami, da na svetom brdu na kome se Bog objavljuje i do koga ponovno stiže idolopoklonički žamor, Mojsije i Bog pregovaraju o sudbini nezahvalnog naroda. Bog kaže Mojsiju: Pusti me da ih kaznim! i tako zapravo sam otvara mogućnost da ga Mojsije ne pušta, nego da se zauzme za narod i spasi ga od božanskog gnjeva.
Profesor Martens zaključuje tumačeći ovakve priče u Bibliji: 'Sudbina neke zajednice u velikoj je mjeri ovisna o prisutnosti pravednika u njoj.' I pošto je isto tako jasno da Biblija poznaje Boga koji se ne mijenja, dobro je u ovo vrijeme razmišljati ovako. Doista, situacija nije jednostavna, i moguće je malo pravednih u ovim gradovima. No ako smo Božji prijatelji, poput Abrahama i Mojsija, Bog nam otvara vrata da pregovaramo s njim o sudbini svojega mjesta. Predizborno je vrijeme, vrijeme za istinske molitelje, jer mnogo, reći će novozavjetni pisac, može molitva pravednika, ako je žarka.