Dr. Otniel Bunaciu predsjednik EBF-a boravio je u Zagrebu na teološkom simpoziju 'Isus iz Nazareta' te posjetio BC Zagreb u Radićevoj 30.
Dr. Bunaciu je predsjednik Saveza baptističkih crkava u Rumunjskoj u svom drugom mandatu, pastor je Baptističke crkve Providenta (Providnost) u Bukureštu, direktor Baptističkog teološkog fakulteta u sklopu bukureštanskog sveučilišta i voditelj 'Projekta Ruth'. To je projekt koji se bavi Romima. U tu svrhu je osnovana institucija koja ima predškolski odgoj, osnovnu i srednju školu, savjetovalište za roditelje, te organizira tečajeve za osposobljavanje Roma kako bi lakše našli posao.
Puno je izazova kako u Rumunjskoj, tako i u Evropi za baptiste. O nekim od tih izazova razgovarali smo s Dr Bunaciuom.
P: Kako gledate na ekonomske migracije ljudi? Ljudi odlaze iz Rumunjske u druge europske zemlje. Je li to gubitak ili se može i drugačije gledati na to?
O: U polijednjih 6 godina 10-15% ljudi je emigriralo iz Rumunjske, oko 2 -3 milijuna ljudi. Uglavnom su emigrirali u Zapadnu Europu. To je nova migrcija. Stara migracija je bila u Sjedinjene Američke Države, Kanadu i Australiju. Za evanđeoske crkve to je bio gubitak.Taj način gledanja je svojevrsno iskušenje jer su otišle mlade obitelji, mladi ljudi s inicijativom. Za državu, s ekonomske strane gledano, to je sigurno gubitak. Ali možemo to gledati i s misijske strane. To je ujedno i mogućnost da se pojača baptističko svjedočanstvo u europskim zemljama gdje je ono slabije, npr. Italija, Španjolska, Francuska, Austrija. Neki su naši ljudi također emigrirali u Njemačku, Veliku Britaniju i Irsku. Tako je u Zapadnoj Europi osnovano 50 novih rumunjskih etničkih crkava s oko 3000 članova.
P: Što su izazovi crkve u Rumunjskoj?
O: Iskušenja zapravo dolaze s raznih strana. Tradicionalno baptističke crkve su nastajale i bile jake u ruralnim sredinama. Ali s odlaskom ljudi u grad mnoge naše ruralne crkve su oslabile, ostale bez vodstva, bez resursa. Takve si crkve ne mogu priuštiti punovremene pastore pa je veliki izazov kako organizirati život u tim sada malim crkvama. U isto vrijeme mnoge urbane crkve baš nisu uspjele odgovoriti na izazove urbanih sredina jer su članovi urbanih crkava većinom došli iz ruralnih sredina pa tako možemo govoriti o svojevrsnoj krizi identiteta. No kako bilo, prvi izazov koji sam spomenu je veći od ovog potonjeg jer crkve u gradovima, unatoč borbama ipak uspijevaju, veće su imaju više ljudi.
Drugi izazov je dobro svjedočanstvu u kontekstu većinske crkve koja ima više utjecaja u medijima ili na drugim poljima gdje mi imamo manji pristup.
P: Koja je razlika između baptista u vrijeme Ceausescua i danas?
O: Svakako je najveća razlika – sloboda. Mogućnost osnivanja crkava, evangelizacije, misije. Rumunjski baptisti su vrlo evangelizacijski i misijski orijentirani. Nekada nam možda nedostaje vremena za ozbiljnu analizu i procjenu učinjenoga, ali volje činiti, svakako imamo. Razlike između tada i sada su vidljive i u brojkama. Prije smo imali 1200 crkava, danas 1800, prije smo imali 160 pastora, danas ih imamo 800. Također smo danas uključeni i u inozemnu misiju.
Danas nam se teže nositi s novim materijalizmom nego sa onim starim. Materijalizam u komunizmu nije bio velika prijetnja crkvi jer je postojala stroga crta razdvajanja između crkve i komunizma koju je postavio sam komunizam, a sada je teško ljudima dolaziti u crkvu jer često rade dva ili više poslova, zauzeti su i teže se uključuju u život i rad crkve pa tako je i entuzijazam splasnuo, jer danas to više nije borba protiv neprijatelja kako bi se preživjelo. Zato nam je problem kako motivirati ljude za službu. Zbog toga smo unutar sebe, ponovno upućeni na ponovno otkrivanje 'laičke službe'. Kod nas postoji tendencija razvoja 'klera' iako nemamo teologiju klerikalizma, a tako se nekad i ponašamo. Tako da nam je potrbno pod hitno ponovno otkriti svećenstvo svih svetih u praktičnom smislu te osposobiti svakoga za službu. Na primjer jedna mala ruralna crkva s dvadesetak vjernika si ne može priuštiti punovremenog pastora ali može imati nekoga tko ima svjetovni posao i poziv za rad u crkvi.
P: Kako se vaša misija promijenila. Sjedne strane ste spomenuli misiju kroz ekonomske migracije. S druge strane postoji li strategija misije izvan Rumunjake?
O: Baptističke crkve u Rumunjskoj nisu centralizirane. Savez je tu više predstavničko tijelo. Na razini Saveza, surađuje s EBF-om u pomaganju projekta IMP (indigeneuos mission project – projekt domaćih misija) i to u središnjoj Aziji. Već nekoliko godina provodimo projekt suradnje s baptistima u Srbiji pomažući zajednice uz rumunjsku granicu. Također financiramo jednog radnika u tom području. Sada pokušavamo posredovati i stvoriti vezu s Ukrajincima i baptistima iz Virginije.
Na razini lokalne crkve imamo mnogo više misijskih inicijativa. Znam za jednu osobu koja je misionar u Peruu, neki redovito odlaze u Tursku, ali sve su to mokalne inicijative. S razine Saveza dolazi poticaj, te organiziranje i logistika raznih misijskih konferencija.
P: Što je sa društvenim projektima rumunjskih baptista?
O: Kada se radi o društvenim projektima opet se moramo spustiti na lokalnu razinu. Institucionalno, govorimo o baptističkom sveučilištu Emanuel u Oradei, o baptističkom teološkom seminaru te o baptističkom fakultetu na bukureštanskom sveučilištu.
Što se tiče mjesnih crkava one su uključene kroz rad ustanova za djecu bez roditelja, škole, poput projekta 'Ruta' kojeg provodi naša crkva Providenta (Providnost) u Bukureštu, gdje radimo s većinski romskom populacijom na vrtićkoj razini, osnovnoškolskoj te srednjoškolskoj. Ukupno imamo 220 djece. Također imamo centar za savjetovanje za žene gdje ih se pokušava osposobiti i kvalificirati za lakše pronalaženje posla. Na taj način dajemo i svoj skromni doprinos borbi protiv trgovine ženama.
P: Spomenuli ste romsku populaciju. Govori se da u Rumunjskoj ima oko 13% Roma. Je li to točno i imate li kakvu nacionalnu strategiju za rad s Romima?
O: Tu postoje razne statistike. Po popisu stanovništva imamo 500 000 Roma. To nije puno na 20 milijuna stanovnika. No činjenica je da se mnogi Romi nisu tako izjašnjavali jer ne žele da ih se naziva Romima. Tako je realnije govoriti o brojci od 1 – 1,5 milijuna. To je još uvijek na razini nekih 5 – 6%, ali to je moje osobno mišljenje. S druge strane romske asocijacije tvrde da ih ima oko 3 milijuna, no ne postoje brojke koje bi to podupirale. Problem u službi Romima je taj da Romi nisu između sebe jedinstveni. U Rumunjskoj postoji 17 različitih grupacija roma na temelju plemenske podjele. Svako pleme ima svoju jedinstvenu prepoznatljivu djelatnost kao na primjer: lončari, plesači s medvjedima, ciglari, zlatari, svirači itd. Svi ti klanovi ili plemena su vrlo etnocentrični i po pitanju jezika. Svatko vjeruje da je bš njihov jezik onaj izvorni. Inače romski jezik potiče od drevnog sanskrta. Do nedavno njihov je jezik bio samo usmen a odnedavno u Rumunjskoj imaju romsku abecedu i gramatiku. Mnogi neologizmi dakako dolaze iz rumunjskog jezika. Kako bilo, Romi su jednistveni kada se bore za svoja prava ali kada se izražavaju to čine u kontekstu svog plemena odnosno klana.
Također smo pokrenu u sklopu 'Ruta' projekta 'Gipsy Smith Leadership Training' (centar za obuku Gipsy Smith - evangelizator, član Vojske Spasa, 1840-1947), dvogodišnji program za obuku vođa među Romima. Ima ih oko 25 i imamo dva cilja: prvi je da uspostavimo veze među romskim crkvama tako da se oni međusobno mogu upoznati i drugi je da uspostavimo vodstva u romskim zajednicama ali je to sasvim drukčije nego u rumunjskim zajednicama. Kod Roma je zajednica strukturirana na neki način hijerarhijski i uvijek ima nekakav starješina/poglavica/vođa, pogotovo u ruralnim sredinama. Tu je dakako i njihova tradicija koja je vrlo snažna. Žene se ne ohrabruju na obrazovanje i očekuje se da se mlade djevojke sa 14 – 15 godina udaju, što je ilegalno u Rumunjskoj, ali se još uvijek takav način prakticira.Zato je veliki izazov pronaći neki ujednačeni pristup. Inače romske zajednice se lakše priljučuju pentekostnoj crkvi zbog načina bogoštovlja i otvorenosti za različitosti.
P: Kako obučavate svoje pastore i voditelje crkava?
O: Dva teološka fakulteta doji imaju preddiplomski program obavljaju najveći dio posla. Važan dio tog programa je veza sa crkvama tako da svaki student će provesti 6 – 8 tjedana u nekoj od crkava za vrijeme ljetnjih praznika, a za vrijeme studija, svaki je student upućen na određenu crkvu i očekuje se da svaki vikend bude angažiran u dotičnoj crkvi.
Do nedavno je u teološkim školama veliki naglasak bio na propovijedanju. Sada je došlo do određene diversifikacije, što znači da se stavlja naglasak i na druge službe. Jedna od njih je rad s mladima koji sve više postaje zahtjev suvremene službe.
Postoji također dvogodišnje stažiranje i mentoring. Godinu dana prije i godinu dana nakon rukopolaganja svaki mladi pastor ima svog mentora.
P: Hrvatska je upravo postala članicom EU. Rumunjska je to postala prije nekoliko godina. Kao predsjednik EBF-a što biste poručili hrvatskim baptistima, što mogu očekivati?
O: Kao baptisti uvijek trebamo očekivati nove mogučnosti i prilike. Slobodni protok ljudi će dovesti na naša vrata različite ljude. To će biti nove mogućnosti za međukulturalna misijska iskustva na lokalnoj razini. No ono što bih volio vidjeti kod evropskih baptista je više entuzijazma. Baptisti su izgubili nešto od entuzijazma u dosezanju ljudi evanđeljem. Moramo se vratiti korjenima ne samo kao loklane crkve već kao pokret a ne samo kao organizacija. Evropa donosi nove mogućnosti i to nije nešto negativno. To znači da će nam se različiti načini razmišljanja i različite religije približiti ali i na to treba gledati kao na mogućnost.
P: Mislite li da smo spremni za ovaj sekularizam?
O: Mislim da nikada nismo dovoljno spremni. Citirat ću Calvina koji kaže da se crkva stalno mora reformirati. Ta potreba mora stalno postojati. Baptisti su tu u prednosti jer ne moraju biti zaglavjeni u nekoj staroj tradiciji ili specifičnoj strukturi, već sebe vide kao Kristove učenike. On nas poziva da budemo relevantni u svom kontekstu ali ne zbog same relevantnosti već zbog autentičnog nasljedovanja Krista.
Nećemo uvijek biti spremni ali nisam zabrinut jer koncept kršćanske Evrope je zapravo krivi koncept. Ja ne žudim za kršćanskom Evropom jer je kršćanska Evropa progonila Anabaptiste a u mojoj zemlji također i baptiste. Tako da nisam siguran da to želim. Ono što želim je slobodna Evropa, a to je ono što su baptisti oduvijek željeli. Vjersku slobodu i mogućnost da izraze i žive svoju vjeru kao svoje svjedočanstvo. Ako vjerujemo da postoji sila u evanđelju, ona će nositi poruku u svijet bilo da je on sekulariziran ili ne.
P: Što predsjednik evropskih baptista poručuje na kraju baptistima u Hrvatskoj?
O: Konačna poruka bi bila: Ne bojte se slijediti Isusa Krista kao njegovi učenici u novim okolnostima i mogućnostima koje nam svijet nudi za širenje Evanđelja jer to je ono što nam je Gospodin rekao - da idemo i propovijedamo evanđelje svima.
