Andrej Grozdanov rođen je u Rijeci gdje je završio osnovnu školu i matematičku gimnaziju. Nakon toga upisuje građevinski fakultet, ali ubrzo shvaća da to neće biti njegov životni poziv pa odlazi u glazbenu Meku - London, gdje se školuje na prestižnom institutu za suvremenu glazbu 'Musicians Institute' - koji je iznjedrio mnoge svjetski poznate glazbenike koji su svirali s Michaelom Jacksonom, Georgeom Michaelom, Stingom, itd. Nakon toga počinje sve intenzivnije razmišljati o ulozi kršćana u suvremenoj glazbi, ali i o ulozi suvremene glazbe u današnjoj Crkvi. To ga odvodi na studij teologije koji je završio u Rijeci na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Oženjen je Rahelom i zajedno imaju dvoje djece: Hanu Lenu i Vita. S njim smo razgovarali o kršćanskoj glazbenoj sceni u Hrvatskoj.
Koja ti je glavna preokupacija u životu i kako je sve to počelo?
Prije svega, najveću je ulogu u mom opredjeljenju imala zajednica u kojoj sam odrastao. Zajednica koja je njegovala glazbeni izričaj. Tako se u meni javila ideja da se tome ozbiljnije posvetim. Počeo sam svirati klavir, ali ubrzo mi gitara postaje glavna preokupacija, posebice električna gitara. Kratko sam svirao i klarinet u crkvenom dječjem orkekstru koji je vodila s. Jadranka Dereta. Značajno je bilo to ohrabrivanje nas djece da u jednostavnim dionicama nastupimo pred publikom - zajednicom. Nakon toga formiramo Life bend koji je izrastao iz projekta Life centra kojim se nastojalo pomoći svim unesrećenima tijekom rata.
Kakvo je stanje na kršćanskoj glazbenoj sceni u Hrvatskoj?
Gledam to šire. U našoj regiji (Slovenija, Hrvatska BiH, Srbija) Hrvatska jest predvodnik, jer puno bendova djeluje u Hrvatskoj. Okrenutija je prema zapadu i koliko-toliko prati trendove u suvremenoj kršćanskoj glazbi, dok primjerice Srbija - gdje prevladava pravoslavlje čini tek prve korake na tom polju. U Hrvatskoj djeluje jako puno bendova koji nastupaju između ostaloga na 15 nacionalnih festivala kršćanske glazbe (što je jako puno za malu zemlju kao što je Hrvatska). Djelovanje tih bendova ponekad je otežano činjenicom da pastori i župnici ne razumiju uvijek taj glazbeni izričaj, ali ima i sjajnih primjera gdje oni jako podržavaju glazbenike ohrabrivanjem i financijama.
Koje su slabosti?
Prvo, ta zatvorenost. Premalo je interesa da se upoznamo s onim što se događa izvan naših granica. Malo je onih bendova koji barem putem interneta tragaju za informacijama o tome što se vani događa, koje su pjesme i koji glazbeni pravci aktualni. Okrenutost sebi i uvjerenje da smo jaki, učinilo je da nas se zaobilazi u velikom luku na svjetskoj glazbenoj karti.
Ima li pomaka?
Pomaka ima baš zbog tih festivala koji omogućuju da te pjesme dođu pred publiku. Pomaku je doprinijela kategorija duhovne glazbe koja je pred nekoliko godina ustanovljena na 'Porinu' (što ni, u Hrvatskoj veoma popularna tamburaška glazba, nema). Nadalje treba spomenuti i radio postaje koje putem specijaliziranih emisija daju svoj doprinos popularizaciji te glazbe.
Jedna je od njih i Hrvatski katolički radio. Kako je došlo do tvog angažmana na toj radio postaji?
Meni samome životni je put izgledao nerazumljiv, ali kad je došao poziv s HKR-a stvari su se posložile. Hodao sam Korzom kad dođe poziv od čovjeka koji se predstavio kao urednik na HKR-u i pita: 'Mi bismo voljeli na našemu radiju predstaviti suvremenu kršćansku glazbu. Nemamo osoba upućenih u to (osim da prepisuju s interneta). Za tebe znamo da si bio vani, da živiš tu glazbu pa ti nudimo prostor djelovanja. Taj me poziv iznenadio, ali sam ga prihvatio. Za mjesec dana istječe sedma sezona redovitog tjednog emitiranja moje emisije na HKR-u.
Koliko je ovih sedam godina koristilo da se unaprijedi kršćanska glazbena scena?
Sigurno je ona zatvorenost koju sam ranije spominjao postala manja. Putem emisije mnogi su glazbeni stvaratelji u Hrvatskoj došli u doticaj sa svojim kolegama u svijetu, upoznali se s melodijama i tekstovima koji se pjevaju crkvama širom svijeta. Emisija je, nadalje, povezala mnoge koji se ranije nisu poznavali. Ovo je možda jedina emisija na radio postajama koja ima živo slušateljstvo u studiju tijekom emitiranja. Svakog petka u studiju se okupi 6 do 12 osoba koje prate nastajanje emisije i međusobno dijele svoja iskustva.
Nadalje, tome je koristila i moja redovita nazočnost u Zagrebu svakoga vikenda, jer kao i na drugim područjima, Zagreb je i na glazbenoj sceni središte (što ima i svojih negativnosti - prevelika je koncentracija svega na jednome mjestu). Tu su se rodile mnoge ideje o koncertima i suradnji među bendovima. Trenutno je, po slušanosti, HKR među prvih 12 radio postaja u Hrvatskoj..
Koji su tvoji budući planovi s bendom 'Kristina', promocijom stranih bendova, skladanjem, koncerti, festivali...
Bend 'Kristina' još je uvijek u fazi predstavljanja našeg zadnjeg albuma 'Kao ruža' na kojemu je većina pjesama po prvi put predstavljena hrvatskoj javnosti. Učinili smo to na puno mjesta, primjerice na Susretu katoličke mladeži u Zadru (30 000 ljudi), na Kristfestu u Zagrebu, na 'Chrchok Festivalu' u Rijeci (uz Parachute band i D.J. Tonny Fox) itd. Ove godine imamo dvostruko više nastupa nego prošle godine.
Nastojali smo stvoriti i legalnu podlogu našemu djelovanju pa je tako nastao 'Bono Records' - izdavačka kuća čiji je zadatak pratiti tu glazbu i dati platformu bendovima da bi je što kvalitetnije predstavili. Prvi veći koncert kršćanske glazbe u nas se zbio 2006. godine kad su nastupili poznati 'Oslo Gospel Choir' i 'Delirious'. Bono Records u tome je mnogo pripomogao. I mala ekskluziva za www.baptist.hr: u mjesecu studenom u Zagrebu ponovo nastupa Hillsong London koji će u sklopu svoje europske turneje predstaviti svoj posljednji album 'Hail to the King'. Bit će to prilika svima u Hrvatskoj koji se bave duhovnom glazbom da vide bend koji to radi na jedan zaista kvalitetan način. Posjete tih bendova Hrvatskoj nisu samo korist slušateljstvu, već je to i prilika da se glas o Hrvatskoj kao zemlji integriranoj u svjetske tijekove čuje i vani.
Kako stojimo s vlastitim stvaralaštvom?
Bend Kristina snimio je neke svoje projekte, ali je to zamrlo kad smo odlučili snimiti album 'Kao ruža', s kojim smo htjeli odati počast jednom razdoblju u našem životu i stvaralaštvu - jer smo kao bend koji na nedjeljnom bogoslužju sudjeluje u slavlju zajednice svirali baš te pjesme koje se nalaze na albumu. Ovime smo zaokružili jedan period našeg djelovanja. Te su nas pjesme formirale.
No, bez sumnje autorsko djelo je bez premca. Ono autentično svjedoči o glazbeniku. Za ono što smo do sada radili dobili smo puno pohvala od bendova čije smo pjesme pjevali i snimili: 'Hvala vam što ste te melodije koje su poznate u svijetu, donijeli u Hrvatsku da vaš narod ima mogućnosti to čuti. Ali uz to gledamo unaprijed tražeći autora(e) koje ćemo lansirati na međunarodnu scenu. No ta dosadašnja zatvorenost Hrvatske onemogućila je da se to već dogodi. Naše pjesme nisu konkurentne. No, vjerujem da će se i to uskoro promijeniti.
Jedan od ciljeva pri dovođenju poznatih glazbenih imena u Hrvatskoj jest ohrabrivanje domaćih autora na vlastito stvaralaštvo. Vidjeli smo da nakon svakog takvog velikog koncerta poraste kvaliteta domaćeg stvaralaštva.
Što bi poručio mladim glazbenicima i možeš li im nekako pomoći u njihovoj afirmaciji?
Na svakom koncertu sa stranim umjetnicima ne propuštamo priliku omogućiti nastup domaćim bendovima koji se tako mogu predstaviti pred većim auditorijem. Vjerujem da smo time mnoge ohrabrili. Bono Records prošle je godine izdao dva, a ove jedan album domaćih glazbenika, a u planu je još jedan.
Glazbenicima želim poručiti da zadrže svoju autentičnost. Na radiju ne puštamo strane bendove da bi ih se kopiralo, već da budu inspiracija domaćim umjetnicima u njihovoj autentičnosti. Hrvatska ima svoj melos, svoju povijest i životne situacije. Zato držim da mladi autori trebaju progovoriti jezikom koji razumiju njihovi suvremenici iz svog konteksta. Ako ostanu autentični bit će zanimljivi ne samo hrvatskoj već i međunarodnoj publici. Govorite o temama koje zanimaju hrvatskog čovjeka.
Približava se Susret baptista Hrvatske. Kako najbolje iskoristiti to događanje za promociju glazbe?
Najpoznatije grupe u Hrvatskoj (October Light i Kristina) dolaze baš iz zajednica članica relativno malog Saveza baptističkih crkava. A o njima i njihovoj glazbi se i te kako zna u Hrvatskoj. Godišnji susret baptista idealno je mjesto da se omogući glazbenicima predstaviti svoj rad javnosti i da osjete da su prihvaćeni, da netko pazi i prati ono što oni rade. U mojoj emisiji na HKR-u mnogi autori dolaze baš iz baptističkih krugova. Ono što mi, kao crkve članice SBC-a, možemo ponuditi Hrvatskoj jest upravo dobra glazba. Očekujemo da se u ovo malo preostalog vremena do Susreta intenziviraju pripreme i na glazbenom dijelu ove važne manifestacije. Mi smo spremni sudjelovati. Za nas glazbenike ovakvi su skupovi od velikog značenja. Priznanje od 'svojih' ima posebnu težinu.
Linkovi:
Razgovarao: Giorgio Grlj