Razgovarala: Tabita Crnoja
Tema konferencije bila je „Što danas jedeš?“ Što ljudi mladi danas jedu, a što biste im preporučili da jedu?
Ovo je dobro pitanje. Neki klasičan odgovor je internet koji je stvarno zarazan i ljudi su previše otvoreni prema tome. To je zato što sve na internetu i svi mediji ciljaju na jednu stvar, a ta je da tu mladu generaciju pogode sa senzibilnošću.
Istina je da čak i crkve danas se povode za time i sadržaji znaju biti prezentirani u tom stilu: mladi razdragani, skaču, plešu... Mene to podsjeća malo na one video uratke koji se svuda mogu vidjeti, gdje god da se okreneš glazbeni spotovi koji jako utječu na taj osjećajni dio čovjeka. I ja to razumijem na jedan način, ali ja mislim da to nije put. Ono što ja vjerujem jest da se treba kombinirati to emotivno uzbuđenje s jednim dubljim razumijevanjem o čemu se radi: da smo kršćani. Ne opet to izvesti na neki starački, staromodni način gdje ništa lijepo nije dozvoljeno. Treba napraviti jednu kombinaciju tog uzbudljivog, atraktivnog s prisutnošću stvarnog faktora razumijevanja o čemu se radi.
Konferencija je imala cilj da, između ostalog, predstavi mladima kršćanstvo koje nije dosadno. Kako ostati atraktivan današnjim mladim ljudima i zadržati korak s vremenom, a s druge strane zadržati onu izvornu silu?
Mislim da je tu važan naglasak na tome da se ne radi o vanjskim formama, radi se o onome što se događa unutar osobe. Ja u potpunosti vjerujem da se može biti u korak s trendovima bez da se gutaju vrednovanja koje trendovi nude zato što trendovi nikad ne ciljaju na vanjštinu, već uvijek idu i na promjenu unutar čovjeka, navode osobu da promjeni svoj stav prema nekim stvarima kao na primjer u vezi seksa, oblačenja i svega ostalog. Onda to na kraju postaje promjena tvojih vrednovanja, a ne samo promjena forme u kojoj ti zadržavaš svoja vrednovanja. Mislim, mogu ja piti kavu iz kante ili iz zlatne šalice, ali na kraju je meni bitno da je to dobra kava. Mladima se to treba neprestano ponavljati: „Nije problem, idi u tim svojim poderanim trapericama ako ti to nešto znači, ali nemoj to raditi da bi izazivao okolo ili da bi time dobio potvrdu drugih da si zato vrijedan jer si obučen kao i svi drugi.“ To je ta borba koja nije laka niti za objasniti niti za živjeti u njoj, ali ja vjerujem da je to ono što je potrebno.
Bilo je riječi o tome kako treba sačuvati srce svoje, ali kako to učiniti?
U jednom psalmu postavlja se pitanje kako će mlad čovjek sačuvati svoj put i onda slijedi odgovor: tako da vjeruje Božjoj Riječi i uzme je k srcu.
Sukladno s time je i definicija koja pojašnjava da je srce centar svih naših apetita, ali mislim da tu nedostaju primjeri starije generacije gdje mladi vide da ima ljudi koji su jako slobodni, ali ne u smislu da su to učinili nauštrb Božjih vrijednosti već da su slobodni kao ljudi, da mogu razgovarati o tabu temama, da mogu pokazati kako i na koji način žive u braku, a da nisu zastarjeli, već da im je Isus još uvijek sve.
Mogu spomenuti temu seksa. O tome se ne priča puno, možda ima koji seminar, ali ne priča se puno jer je to tabu tema. Trebali bi postojati ljudi koji bi se usudili govoriti o tome na jedan dostojanstven način gdje će mladi vidjeti da im ne treba porno film da bi im bilo uzbudljivo, nego da mogu imati istu uzbudljivost u odnosu kojeg je Bog dao u braku. Onda im srce neće otići k stvarima koje ih prevare samo zato što su uzbudljivije od ovog zadrtog, staromodnog shvaćanja takvih stvari.
Rekli ste da našu generaciju ne karakterizira buntovnost, već nezadovoljstvo. Kakvo je to nezadovoljstvo i kako se razlikuje od buntovnosti?
Jedne nedjelje moja žena razgovarala je s našim sinom i govorila mu kako bi bilo dobro da je došao čuti moju propovijed te nedjelje. A njegov je odgovor bio: „Dobro, jeste što promijenili u crkvi zbog te propovjedi?“ Sad, normalno da je pitanje malo provokativno, a, s druge strane, ne može se baš nešto promijeniti pola sata nakon propovijedi, ali ja razumijem što je on htio reći. Ono što mladi vide je da ga mi pilimo i mrvimo i govorimo, a stvari se kotrljaju u istom smjeru i na isti način kao i dosad. I ja vjerujem da ova mlada generacija želi vidjeti stvarnost, dosta joj je stvari koje su teoretski ispravne, ali nema stvarnosti. Ja vjerujem da stvarno postoji to nezadovoljstvo u ovoj generaciji i to nezadovoljstvo je ispravna stvar samo što onda treba ga kanalizirati na pravi način.
Ono što je meni zanimljivo je da se ipak ta mlada generacija povede za tim spotovima, reklamama koje zaista nemaju prave supstance u sebi, ali ih u mašti odvedu tamo gdje misle da će naći stvarnost. Zbog toga na primjer danas postoje crkve u koje mladi srljaju najprije zbog emotivnog načina slavljenja, ali istovremeno svi u takvim crkvama svjesni su da to ne može držati dugo i da ta osjećajna atmosfera nosi jedno vrijeme, do jedne točke, ali i to nije ono što ispunjava stvarnim zadovoljstvom.
U kojem smjeru kanalizirati to nezadovoljstvo?
Ja vjerujem da ga treba kanalizirati u par smjerova. Prvi je, normalno, uzeti Boga za ozbiljno i sve što to znači. Drugi je, ja vjerujem da ova mlada generacija treba naučiti što znači služiti i stvarno tome dati pravo mjesto. Isus kaže neka najveći služi, zar ne? Cijelo to nezadovoljstvo nema nijednog drugog pravog ispunjenja nego kroz služenje drugima. Ta stavka nedostaje današnjoj generaciji zato što je bila indoktrinirana onim ti si važan, tvoje su želje važne, ostvari sebe samoga… A kako ćeš se ostvariti? Pavao kaže da je ostvarivanje kad drugima služiš. I u tome ustvari postoji jedino pravo zadovoljstvo, ali ta dimenzija nedostaje današnjoj generaciji. Ja vjerujem da postoji jedna čežnja za tim, samo što se to u kontekstu crkve koja je toliko formalna ne može upražnjavati. Za mene crkva još uvijek živi u jednom sistemu koji nije sposoban da odvede ljude iz jednog u drugo, bolje stanje. Vjerujem da rješenje leži u dvjema stvarima: u autentičnom zajedništvu i u autentičnom služenju ljudima i među nama kršćanima i izvan naših krugova, služiti ljudima u svijetu. Možda prejednostavno zvuči, ali ja ne vidim drugog načina. Napokon, to je Isus radio: družio se s ljudima i služio im.