1612. dio se izbjeglica vraća i osniva prvu baptističku crkvu u Engleskoj
1639. osnovana prva baptistička crkva u USA
1689. baptisti su zakonski priznati u Engleskoj
1834. osnovana prva baptistička crkva u Njemačkoj
1891. osnovana prva baptistička crkva u Hrvatskoj
1905. osnovan Svjetski baptistički savez (Baptist World Alliance)
1949. osnovana Europska baptistička federacija (European World Federation)
1534. Engleska crkva odvaja se od Rima i postepeno prihvaća protestantski nauk.
Za vrijeme Elizabete I (1558.-1603.) formiraju se u Engleskoj crkvi grupe, nazvane puritancima (lat. purus - čist) koje žele do kraja reformiranu crkvu na protestantskim načelima.
Dio puritanca nastavlja djelovati unutar Engleske crkve, a neke se grupe izdvajaju. Potonje nazivaju separatistima ili nonkonformistima. Formiraju se u 1580-im godinama i trpe progonstva. Jedna od takvih grupa, koju vode John Smyth i Thomas Helwys, iseljava se početkom 17. stoljeća u Nizozemsku. U Nizozemskoj dolaze u dodir s menonitima, umjerenim anabaptističkim krilom, od kojih usvajaju nauk o krštenju vjernika.
Anabaptistička gibanja prvotno su nastala u okviru švicarske reformacije oko 1523. Nazivaju ih protestantskim radikalima ili trećim krilom europske kontinentalne reformacije. Trpjeli su velike progone i od katoličke i od protestantske strane. Vjerska načela umjerenih anabaptističkih grupa, tzv. biblicista, bliska su učenju ranih engleskih baptista.
Njihova se radikalnost ogledala u činjenici što su zabacivali crkvene tradicije u korist biblijskih načela, valjanim su držali krštenje odraslih, svjesnih vjernika, inzistirali su na strogom odvajanju crkve od države, ponovnom otkrivanju neposrednog zajedništva u kršćanskom duhu, te na strogom etičkom životu.
Za razliku od baptizma, koji nosi obilježja organiziranog pokreta i jasne crkvenosti, anabaptizam, koji mu je prethodio, više se razumijeva kao šarenilo različitih radikalnijih reformacijskih duhovnih gibanja.
Baptisti su odbacivali naziv „anabaptist", koji se u ono vrijeme vezivao uz ponovno krštenje, jer njihova nakana nije bilo „ponovno krštavati", već krstiti svjesne vjernike. Naziv „baptist" udomaćio se do konca 17. stoljeća.
Anabaptizam 16. stoljeća dodiruje hrvatske krajeve rubno i ne ostavlja značajnijega traga.
1872./73. prva baptistička okupljanja u Zagrebu. Vodi ih Heinrich Meyer (1842.-1919.)
1883. započinju baptistička bogoslužja u Daruvaru. Vodi ih Johann Lotz (1855.-1921.)
1891. osnovana prva baptistička crkva, u Zagrebu. Ivan Zrinšćak i dr.
1893. prvi zakonski propis koji regulira baptističku vjeroispovijest u Hrvatskoj.
1905. zakonsko priznanje mađarskih baptista, koje uključje i neka hrvatska područja.
1921. prva baptistička konferencija u Hrvatskoj.
1922. osnivanje baptističkoga Saveza, u okviru tadašnje Kraljevine SHS.
1922. - 1939. Djelovanje Vinka Vaceka, prvog predsjednika Saveza. Utemeljena crkvena organizacija u Hrvatskoj. Zakonsko priznanje baptističke vjeroispovijesti, uključena je u usvojene vjeroispovijesti tadašnje Jugoslavije. Porast članstva, izgradnja bogomolja, izdavanje vjerskog tiska, otvaranje teološke škole.
1945.-1991. Djelovanje u okviru komunističkog režima. Utemeljenje crkava u gradskim središtima (Sisak, Rijeka, Karlovac i dr.), osnivanje teoloških institucija, razvoj međuprotestantske i počeci ekumenske suradnje, denominacijska prepoznatljivost.
1991. osnivanje Saveza baptističkih crkava u Republici Hrvatskoj. Prvi predsjednik dr. Branko Lovrec, primanje u svjetske i europske baptističke saveze, te u Konferenciju europskih crkava.
2003. potpisan Ugovor s Vladom Republike Hrvatske o pitanjima od zajedničkog interesa.
